Predsjedniče prvi.
Pitaš me u snu kako mi je, predsjedniče prvi,
domovine nam Hrvatske stvorene u krvi.
Pitaš i kako je mladost naša, prvo koljeno ratno,
slavi li narod sinove pobjede i živi li sretno.
Pitaš me i za izvore naše, plugove i oranice rodne,
glavare, velikaše i slavne pjesme zakletve narodne.
&
Predsjedniče, na svaki odgovor znoj me probija,
a ne bole me rate rane već duša kao teška robija.
Dvolične zmije, istočnog reda sluge, zauzeli su mjesta velika,
protjerali mladost, skrili jutra, spuštena je glava postala navika.
Od izvora i njiva ne ostade puno, zamjene ih za milovanje zlata,
dušmani zatiru i pjesmu našu, ruše temelj i grade novi od blata.
&
Zebnja me hvata kad to čujem, uzduh izdaje do mene kaplje,
i promijeni miris zemlje sve do moje postelje.
Da, vezali vas crveni ostaci što se vragovima nude,
crnim, zelenim i žutim prodaju za Judine škude.
Zato iskat pomoć za vas neću, ni ponavljat riječi svoje,
hvata me stid jer opet srljate u pleme nečiste boje.
Ante Ćurić
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.