Antolićeva smjena mogla bi ostaviti teške posljedice, ozbiljno je uzdrmana i ‘operacija Maksimir‘

Prestižna zagrebačka kavana i noćni bar Johann Franck u ponedjeljak je navečer izgledala kao remake filma Titanic. Dok su mnogi okupljeni na božićnom domjenku Dinama ispijali skupocjene pjenušce i uživali u glazbenim i plesnim točkama, iza ekskluzivne zavjese dio Dinamovih zaposlenika već je bio duboko pod vodom boreći se za goli život. Predvodio ih je Krešimir Antolić, član Uprave Dinama, čovjek koji se posljednjih mjeseci u Maksimiru nametnuo kao frontmen u borbi za Dinamo lišen okova Zdravka Mamića. Do ponedjeljka navečer čak se činilo i da mu ide dobro, da bi veliko otrežnjenje došlo na Skupštini koja je trebala biti protokolarna, veličajući još jednu fenomenalnu godinu Dinama.

Na njoj je Antolić na bolan način shvatio da Dinamo i dalje ima Upravu - predsjednica Vlatka Peras, te članovi Amra Peternel i Krešimir Antolić - koja samostalno vodi klub dok god to radi po viziji Zdravka Mamića. Čim je pokušala skrenuti s te vizije, Mamić se javio i demonstrirao moć.

Vjerojatna smjena Kreše Antolića - da bi ona bila i službena mora je potvrditi Izvršni odbor kluba - neće vjerojatno izazvati veliki potres unutar samog kluba. Dinamo ima trenera, sjajnu momčad, stabilne financije, a sportsku politiku ionako Mamić nikada i nije prestao voditi. Antolić je nastradao kad mu je to pokušao oteti iz ruku, a previše je milijuna eura u igri da bi mu Mamić to samo tako dopustio.

Međutim, Antolićeva smjena mogla bi ostaviti nesagledive posljedice za budućnost kluba. Antolić nije suprotstavljanjem Mamiću pokazao samo hrabrost koja ga je koštala posla, on je izabrao put koji bi Dinamu trebao jamčiti (još) bolju budućnost. Antolić je izabrao dijalog s gradonačelnikom Tomaševićem, bio otvoren za demokratizaciju i širenje skupštine, jer sve su to potezi koji otvaraju vrata ključnom pitanju Dinama - izgradnji stadiona.

Tomašević je u takvom Antoliću vidio "saveznika", počeo je dolaziti na utakmice, a onda i raširenih ruku prihvatio inicijativu premijera Plenkovića o gradnji novog stadiona u Maksimiru. Antolić po tom pitanju nije imao nikakvih dilema: Stadion se može graditi samo uz blagoslov gradonačelnika i premijera, drugi način ne postoji.

Stoga je projekt gradnje maksimirskog stadiona ozbiljno uzdrman. Što je katastrofa za sve stanovnike Zagreba, kao i mnoge žitelje Hrvatske. Pa ne može stadion u metropoli biti pitanje jednog čovjeka! To je suludo! Stadion se gradi za milijun stanovnika Zagreba i četiri milijuna stanovnika Hrvatske. Međutim, svi znamo što je politika i kako ona funkcionira u Hrvatskoj.

U najboljem raspletu proći će još nekoliko mjeseci prije nego što Dinamo pronađe način da uvjeri Tomaševića kako je i bez Antolića odlučan i dovoljno snažan da prihvati demokratizaciju skupštine i otvaranje kluba. Iz današnje perspektive u to je teško povjerovati.

Rekli smo da Antolić formalno još uvijek nije dobio otkaz. Ne može mu ga uručiti Skupština, nego ga mora izglasati Izvršni odbor. Kojem je pak Skupština naredila da to napravi, što joj omogućuje klupski statut. Prije nekoliko dana članovi Izvršnog odbora u većini su stali na Antolićevu stranu. Je li moguće da to ponove i na sljedećoj sjednici? Teoretski je, premda bi to značilo da su otkazali poslušnost Skupštini kao vrhovnom tijelu kluba, te će uslijediti njezino novo sazivanje u kojem će biti smijenjen kompletan Izvršni odbor.

Međutim, takav bi scenarij mogao otvoriti prostor za razne pretumbacije, pregovore, nagovore, obećanja i sve što već ide u predizbornim radnjama. Navodno Zdravko Mamić nije birao sredstva uoči Skupštine održane u ponedjeljak, može li mu Antolić uzvratiti na isti način i postići uspjeh?

Kako god, Dinamovi članovi Skupštine u ponedjeljak su imali priliku izabrati dva puta. Jedan je bio put budućnosti lišen Mamićevih okova i približavanja Gradu, navijačima, investitorima... Izabrali su drugi put - ostali su vjerni Zdravu Mamiću i njegovim interesima. Svatko od njih zna zašto je to napravio...