APSURD NAD APSURDIMA! Pupovac sa Srbima u Srbu slavi pokolj Hrvata, a Hrvati plaćaju

U Srbu je danas  bilo svečano, službeno se slavi početak oružanog ustanka protiv države i vlasti NDH na području Srba, Lapca, Drvara i Bosanskog Grahova, tj. području Like i Zapadne Bosne. No, iza lica stoji i naličje – žrtve.

A, žrtve su bile tisuće nevinih Hrvata koji su ubijani ne birajući, od kolijevke do staračke dobi gdje god bi ‘prva puška’ opalila, kao da su i hrvatsko sjeme htjeli zatrti. Naime, Hrvate su na ovaj dan počeli ubijati na svoje ritualne načine -klali su ih, silovali, nabijali na kolac, bacali u jame, pa i žive spaljivali u kućama.

Na mjestu “ustanka” ostao je samo pepeo od hrvatskih sela, kuća i crkvi. Niti jednog katoličkog svećenika, kojega su uspjeli pronaći, nisu ostavili živog. Svaki je ubijen na izrazito okrutan način, a don Juraj Gospodnetić iz Bosanskog Grahova je živ nabijen na kolac i ispečen pred očima rođene majke uz klicanje i odobravanje ‘ustanika’.

Etničko čišćenje Hrvata

Na području Udbinskog dekanata prije Drugog svjetskog rata živjelo je više od 16 000 Hrvata katolika. Udbina je bila etnički hrvatska, a crkveno-povijesno je imala veliko značenje za hrvatski narod. I upravo pred Božić 1942. partizani su pobili na stotine Hrvata ovog gradića i okolice (Podudbine, Rebića, Vrbe, Ćojluka i Mutilića), a preživjeli Hrvati morali su napustiti mjesto i okolna sela sa zabranom povratka.

Sve to dokaz je kako je ustanak u Srbu imao za cilj uništiti sve hrvatsko, ne samo vojne postrojbe NDH. Ovaj zločin nikada nije kažnjen, dapače njega Hrvatska zajedno sa Srbima slavi i financira, a Vlada Ive Sanadera dala je milijunske iznose za obnovu spomenika.

Monstrumski zločini srpskih ustanika, partizana i partizanki

I dok je “ustanicima” obnovljen spomenik, hrvatske žrtve pamte samo njihovi potomci. Hrvatska majka zaplakala je u Vagancu tijekom Drugog svjetskog rata kada su, primjerice, partizanke iz susjednih sela pojedine mladiće ispekle na ražnju. Pošteđene nisu bili ni poslije rata jer su morale gledati te žene-mostrume, a da ne zaborave biti pokorne Titovom režimu milicija je redovito posjećivala i privodila u zatvore ljude iz Vaganca.

I u Domovinskom ratu ovo selo u kojem je 1915. živjelo 1889 Hrvata, porušeno je, spaljeno i uništeno, a crkva po drugi put srušena. O masovnoj grobnici u blizini crkve koja, prema procjenama, skriva 50 žrtava šuti se.

1941. godine u Palanci kod Gračaca ubijeni su ili protjerani svi Hrvati, a ta župa doslovno je zbrisana sa lica zemlje i za nju je čak malo tko od ljudi i čuo da je postojala.

Nakon početka ‘ustanka’ u Srbu na Otriću je uz brojne druge civile ubijeno i više djece hrvatske nacionalnosti.

‘Ustanici’ su ubili 9-godišnjeg Dragana Ivankovića, 6- godišnju Mandu Ivanković, 3- godišnju Mariju Ivanković, 11- godišnjeg Petra Ivankovića, 5- godišnjeg Ivicu Ivankovića, 3- godišnju Jeku Ivanković, i 7- godišnjeg Milana Ivankovića. Novorođenče Milanu Sulentić, Milinu kćer, ‘ustanici’ koje danas slave uz financijsku potporu hrvatske Vlade, zaklali su, rasjekli i dijelove tjelešca objesili na vješalicu.

Popis zločina koji su učinjeni nad Hrvatima u ustanku u Srbu i mjesecima nakon njega, nadilazi okvire zdravog razuma. Zar je onda čudno da se svaki normalan Hrvat pita ima li kraja ovome.

Apsurdno da apsurdnije biti ne može, hrvatska Vlada plaća proslavu ubijanja Hrvata

I kao što su Hrvate Srbi ušutkavali poslije Drugog svjetskog rata i danas ih ušutkavaju proglašavajući ih ustašama. Povijesnu činjenicu da su u prvi genocid na području NDH učinili upravo srpski ustanici, dok su im žrtve u hrvatskoj Lici bili Hrvati, da su etnički očistili područje veličine preko 2000 km kvadratnih, Milorad Pupovac i hrvatski jugonostalgičari zataškavajući slaveći novcem hrvatskih poreznih obveznika pokolj Hrvata.

I sve to unatoč tome što je sve ponovljeno ’91 u Domovinskom ratu gdje su četnici uz potporu JNA učinili iste zločine kao i njihovi očevi i djedovi. Povijest se ponavlja, a Hrvati je plaćaju, dok im se Pupovac sa svojim Srbima postavljenim da drže vladajućima većinu, zasigurno grohotom smiju, dok hrvatska majka i danas plače.