Uđe li Bajić u Ustavni sud, zločin iz Borova nikada se neće istražiti

Stiv Culej, dopredsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata i predsjednik Udruge specijalne policije Vukovarsko-srijemske županije, u emisiji Bujica urednika i voditelja Velimir Bujanec iznio je niz teških optužbi vezanih uz neprocesuiranje zločina nad hrvatskim redarstvenicima u Borovu 2. svibnja 1991. godine. Upozorio je da bi eventualni ulazak Mladen Bajić u Ustavni sud, prema njegovu uvjerenju, trajno zatvorio mogućnost da se taj zločin ikada do kraja istraži.

Culej već gotovo 24 godine istražuje okolnosti pogibije 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu, ističući kako se istina sustavno gura pod tepih. U emisiji su prikazane i snimke s groblja u Borovu selu, gdje je postavljena spomen-ploča, pa čak i mauzolej Vukašin Šoškočanin, tadašnjem šefu lokalnih četničkih formacija i, kako navodi Culej, osobi najodgovornijoj za masakr nad hrvatskim redarstvenicima. Tekst na ploči, ispisan ćirilicom, prema njegovim riječima veliča srpsku agresiju te vrijeđa žrtve i hrvatski narod, dok hrvatske institucije godinama na to ne reagiraju. Ostaje i otvoreno pitanje što je s objektom koji je odavno trebao biti srušen. Zaštitili su ga da se ne vidi, da nije učinjeno ništa oko rušenja. 

Posebno je naglasio i problem državnog protokola. Branitelji su, tvrdi, posljednje dvije godine na perfidan način bili isključeni iz službenog obilježavanja komemoracije u Borovu. Udruga specijalne policije od 2004. godine ima vlastiti protokol i svake godine 2. svibnja odaje počast poginulima. Ove godine, po prvi put, u obilježavanju bi trebao sudjelovati i državni vrh. Culej je, kaže, pisao tadašnjoj predsjednici Kolinda Grabar-Kitarović, tražeći da svojim autoritetom vrati dostojanstvo braniteljima, nakon čega je prihvatila pokroviteljstvo nad komemoracijom. “Sada bi svi trebali biti zajedno – i državni vrh i branitelji”, poručio je.

Govoreći o kaznenim prijavama, Culej nije želio iznositi imena kako ne bi ugrozio istragu, no podsjetio je da u Borovu nisu ubijeni samo redarstvenici, već i civili te starije osobe. Uz Dunav je, tvrdi, postojao i svojevrsni logor u kojem su Hrvati bili obilježavani crvenim trakama. Riječ je, dodaje, o sredinama u kojima je Ivo Josipović dobivao više od 90 posto glasova.

Posebno oštar bio je prema Mladenu Bajiću, koji kao glavni državni odvjetnik nikada nije pokrenuo istragu o masakru u Borovu. Culej smatra da je Bajić bio “glavni dirigent” koji je odlučivao koji će se slučajevi procesuirati, a koji zataškati. Istodobno, tvrdi, pokušao je nametnuti kazneni progon upravo njemu, vezano uz vojnu akciju u Jankovcima tijekom Domovinskog rata, postavljajući mu pitanje “koliko je ljudi tamo ubio”. Culej navodi i da se Bajić pritom pozivao na nalaze srpske “službe za sanaciju bojišnice” o navodnom skrnavljenju leševa, dok s druge strane nije pokazivao interes za procesuiranje zločina nad Hrvatima u Borovu.

U tom kontekstu Culej podsjeća i na Bajićevu ulogu u vođenju slučaja Lora, koji je godinama bio predmet domaćih i međunarodnih kontroverzi. Također problematizira njegov utjecaj na primjenu Zakona o općem oprostu, tvrdeći da je taj zakon u praksi često značio izostanak istraga i procesuiranja ratnih zločina počinjenih od strane agresora, dok su hrvatski branitelji nerijetko snosili visoke sudske troškove, a agresoru se – kako kaže – i to praštalo.

U emisiju se telefonski iz Savske 66 uključio i Đuro Glogoški, predsjednik Udruge 100-postotnih ratnih vojnih invalida. Govorio je o susretu s tadašnjim premijerom Zoran Milanović tijekom obilježavanja 20. obljetnice operacije Bljesak u Okučanima. Branitelji, naglasio je, nisu tražili incident, već istinu – laže li ministar branitelja premijera ili je riječ o službenoj politici Vlade prema braniteljima.

Iz Toronta se u emisiju javio i bivši hrvatski nogometni reprezentativac Josip Šimunić, koji je otvoreno kritizirao Zorana Milanovića, Ivu Josipovića i Milorad Pupovac.

Poruka emisije bila je jasna: bez političke volje i bez stvarne neovisnosti institucija, zločin u Borovu ostat će simbol nepravde i selektivne pravde. A prema riječima Stiva Culeja, imenovanje Mladena Bajića u Ustavni sud značilo bi i konačno gašenje nade da će se istina ikada do kraja rasvijetliti.