BANOŽIĆ POKRENUO VLASTITI PROGRAM IZGRADNJE PROTUZRAČNE OBRANE? Analitičar upozorava na stravičan scenarij: ‘Sada bismo se već trebali ozbiljno zabrinuti!’

Bilo je potrebno da prastari sovjetski dron TU-141 padne na samo središte Zagreba kako bi vlasti u Hrvatskoj shvatile ono što smo u desecima tekstova upozoravali – Hrvatska i Zagreb nemaju protuzračnu obranu. U jednom tekstu čak smo upozorili kako je Zagreb jedina europska prijestolnica bez ozbiljne protuzračne obrane. Dron je prema Hrvatskoj, iz ukrajinskih zona sukoba, krenuo, tvrdili su odgovorni, nakon što je izgubio kontakt sa zemaljskom postajom za navođenje i upravljanje. No još ne znamo čiji je “odmetnuti” dron koji je pao na središte glavnoga hrvatskog grada. Istraga o padu, namjeni drona i poruci koja je njime poslana izvedena je krajnje traljavo pa tako javnost ni dan danas nema predodžbu što je to i zašto palo na Zagreb.

Dvostruka sreća

Tog 10. ožujka na jedan od glavnih gradova države članice EU-a i NATO-a srušila se grdosija od šest tona. Pritom je prošla, nezapaženo, kroz zračni prostor Rumunjske i Mađarske. Nitko nije reagirao, a kada je stigao do Hrvatske, mi nismo ni imali čime reagirati. Samo pukom srećom nitko u obližnjem studentskom domu nije stradao.

Odmah nakon pada izjavio sam kako je Hrvatska imala dvostruku sreću – prvo nitko nije stradao, a drugo vlasti će napokon morati objasniti narodu zašto glavni grad i država nemaju adekvatnu protuzračnu obranu! Prevario sam se samo u činjenici što nikomu nije palo na pamet preispitati vlastitu odgovornost za to što država nema protuzračnu obranu. Umjesto toga, počelo je natjecanje raznih dužnosnika aktualne vlasti kako bi prvi obećali skuplji i moćniji protuzračni sustav.

Postojeća hrvatska protuzračna obrana na razini je na kojoj je bila za vrijeme Domovinskog rata. Uglavnom je riječ o sustavima kratkog ili kratkoročnog dometa, kako to voli reći aktualni ministar obrane. U strogoj klasifikaciji riječ je o sustavima kratkog dometa namijenjenima zaštiti manevarskih postrojbi na bojištu ili prilikom pokreta. Hrvatska protuzračna obrana trenutno se sastoji od Strijela 10 CROA1, Strela – 2M, Igli, Boforsa 40 mm i doniranih Stingera. Dakle, iznad četiri kilometra Hrvatska ne upravlja svojim nebom i ne može ga braniti. Također, postojeće količine lakih prijenosnih protuzračnih sustava, protuzračnih topova i samohodnih protuzračnih sustava, osim što su zastarjeli, nisu dostatne ni za obavljanje svoje izvorne namjene.

Čudnovati dron nije samo razotkrio katastrofalnu razinu hrvatske protuzračne obrane. Propisno se osramotilo i kompletno zapovjedništvo NATO-a. Naime, na vidjelo je izašlo ono što vojni analitičari već dulje upozoravaju.

Vlastiti program

NATO možda ima integrirani sustav nadzora zračnog prostora svojih članica, međutim, kapaciteti pojedinih država članica za reakciju na jednu ovakvu prijetnju su nedostatni. Pogotovo je to izraženo na istočnim i jugoistočnim granicama saveza. Zbog skromnih kapaciteta pojedinih država članica u pogledu protuzračne obrane Njemačka je odlučila pokrenuti program Skay Shield. Zamisao je da se uveže i nadogradi sustav protuzračne obrane država članica koje same nemaju kapacitet odgovoriti na izazove modernog zračnog ratovanja.

Inicijativa je okupila 14 država članica, ali ne i Hrvatsku! Ministar obrane Mario Banožić izjavio je kako se Hrvatska zasad neće priključivati inicijativi jer je pokrenula vlastiti program izgradnje protuzračne obrane. Tako je Hrvatska još jednom propustila priliku iskoristiti europske obrambene fondove i kapacitete za nadogradnju vlastitih obrambenih mogućnosti. Podsjetimo, Hrvatska je propustila priliku uključiti se u projekt European Patrol Corvette kroz EU-ovu inicijativu PESCO te na taj način za dulje vrijeme produljila neizvjesnost vezanu uz sudbinu HRM-a. Od ministra Banožića doznali smo i kako će nove sustave protuzračne obrane Hrvatskoj isporučiti Francuska. Iako su se u početku u MORH-u spominjali SAD i njihovi Stingeri, izgleda da je ponovno prevladao francuski lobi u Vladi. Još u travnju, pri izvođenju vježbe “Štit 22” na rtu Kamenjak, govorilo se o nabavi Stingera kao novih sustava za hrvatski PZO. Tada su s hrvatskim PZO postrojbama prvi put vježbali i američki vojnici iz 173. zračno-desantne brigade “Sky Soldiers”. Amerikanci su vježbali sa svojim Stingerima, a novinari su dali nagovijestiti kako će se ti sustavi uskoro naći i u redovima hrvatske protuzračne obrane.

Pet bitnica

U međuvremenu smo doznali da su naši strateški partneri još jednom izvisili te da će RH nove sustave nabaviti iz Francuske. Po svemu sudeći, u Hrvatsku će doći francuski sustavi kratkog dometa Mistral 3 i raketa Mica koje koriste navedeni sustavi. Isti sustav je iz Francuske nedavno nabavila i Srbija. Između šturih informacija koje stižu iz MORH-a doznali smo i kako će u RH stići pet bitnica navedenog sustava. MORH nabavu francuskih sustava protuzračne obrane pravda činjenicom da smo već izabrali francuske zrakoplove pa će, kako kažu, rakete koje koristi Mistral 3 biti nabavljane i za PZO sustav. Prevedeno, uzimamo kompatibilne sustave. O tim tvrdnjama iz MORH-a dalo bi se dosta diskutirati, no s obzirom na to da to nije tema ovog teksta, zadržat ćemo se na činjenicama. Za početak treba pozdraviti svaki napredak u obnovi i nadogradnji sustava protuzračne obrane. Kao što smo već rekli, u ovaj segment obrane nije ulagano još od vremena Domovinskog rata. Pritom je veoma bitno naglasiti kako Hrvatska nabavom Mistrala 3 nije riješila svoje probleme protuzračne obrane. Sustav protuzračne obrane, integrirani sustav, ima tri komponente – sustave kratkog, srednjeg i dugog dometa. Hrvatska će nabavom francuskih sustava tek obnoviti prvu komponentu – kratki domet! U najboljem slučaju nakon integracije Mistrala bit ćemo ondje gdje smo i dosad bili. Prava nadogradnja PZO sustava dogodit će se onog trenutka kada Hrvatska nabavi sustave srednjeg dometa. Godinama se spominjala mogućnost nabave norveško-američkog sustava NASAMS. No kako je Hrvatima u posljednje vrijeme neodoljiv francuski šarm, sada se spominju njihovi sustavi Aster.

Poznajući hrvatske načine promišljanja obrambene politike, ne bi nas trebalo iznenaditi ako politika, nakon nabave Mistrala, zaključi kako Hrvatska ima dobar PZO sustav. Tada bi se, za idućih deset godina, inicijativa za nabavu PZO sustava srednjeg dometa mogla naći na ledu.

Odlične inicijative

Moglo bi se dogoditi i da se u skoro vrijeme potpuno odbaci ideja o nabavi PZO sustava srednjeg dometa nakon što Rafalei počnu stizati u Hrvatsku. Pogotovo zato što su pojedini “stratezi” još nedavno davali izjave kako će Rafalei služiti i kao protuzračna obrana. Ma koliko Rafale bio dobar i svestran zrakoplov, on nikada ne može zamijeniti protuzračnu obranu. Upravo zbog činjenice da će proći godine dok se ne nabave protuzračni sustavi srednjeg dometa, Hrvatska je trebala pristupiti inicijativi Skay Shield. Pogotovo zato što će se ova inicijativa baviti razvojem i integracijom sustava srednjeg i velikog dometa. Baš onih sustava koje Hrvatska nema i koji su nam prijeko potrebni. Sada bismo se već trebali ozbiljno zabrinuti jer smo u kratko vrijeme zbog neznanja ili nesposobnosti propustili dvije odlične inicijative koje su mogle uvelike ojačati naše obrambene sposobnosti.