Barbara Matić je osvojila prvu, povijesnu olimpijsku medalju za Hrvatsku u judu!

Nakon veličanstvenog finala Olimpijskih igara u Parizu protiv njemačke predstavnice Miriam Butkereit, Barbara Matić osvojila je jedino zlato koje joj je nedostajalo u bogatoj kolekciji, a njezinu sreću bilo je nemoguće sakriti.

Barbara je pravi fenomen! Europska, svjetska i sada olimpijska prvakinja. Splićanka ima sve. Zaslužila je ploču, počast, svečani doček... baš sve! Razgovor smo započeli najvažnijim pitanjem.

Sprema li se fešta na Pujankama?

"Očekujem da Split 'gori'! Neću se ni vraćati ako sve ne bude 'gorilo', u crveno! Kad oni budu spremni, onda ću ja sletjeti i doći, haha."

Otkrila nam je i kome posvećuje medalju.

"Još ne vjerujem, još mi je nestvarno. Ovo je povijest. Presretna sam. Drago mi je da su me gledali moji roditelji, prijatelji i obitelj. Medalju posvećujem mojoj sestri koja je kod kuće i nažalost nije mogla biti sa mnom danas."

Nevjerojatno dominantno stigla je do olimpijskog zlata u Parizu. Nitko joj nije bio ni blizu. Bez pretjerivanja možemo reći da se 'prošetala' do zlata, pružajući sve bolju izvedbu za svakog suparnika. Najbolje je sačuvala za kraj.

"Veći mi je pritisak bio na početku godine izboriti se za Olimpijske igre. Znala sam da sam dobro trenirala i da sam spremna. Bila bih zadovoljna bilo kojom medaljom, a kamoli zlatom..."

Jasno je istaknula što joj je bilo najteže.

"Prva borba mi je bila najteža. Od ostalih suparnica sam znala što mogu očekivati."

Zaslužila je odmor i sve što poželi. No, jučer, nakon vage, njezin je izbor bio jednostavan. Nakon osvajanja zlata, pizza je bila prva na listi.

"Juče sam jela pizzu nakon vage. To mi je bilo najvažnije. A sada ću jesti što god mi srce poželi," smije se Barbara.

Naša Barbi ima 29 godina, u punoj je snazi, ali i iskustvu. Spominje se kraj karijere, no nećemo brzati. Neka se prvo dobro odmori. Ima još puno toga za dati.

"Da mi je netko rekao prije godinu dana da ću osvojiti zlato i završiti s time, možda bih i prihvatila. Ali sada kad se to dogodilo, sve mi je teže. Ne mogu tek tako presjeći. Dobro ću se odmoriti, ostaviti kimono sa strane na nekoliko mjeseci. I onda ću vidjeti imam li želje, motivacije, ciljeva... Možda pokušam neki turnir, krenut ću, pa kako bude."

Teško joj je pao poraz u Tokiju na prošlim Olimpijskim igrama. No, sve joj se vratilo u Parizu. Sav znoj, krv i suze su se isplatili.

"Isplakala sam Tokio. Rekla sam sebi da do Pariza ne moram pobijediti nijednu borbu. Ove Igre su mi bile najveća motivacija. Danas se sve poklopilo kako treba. Sav trud i rad zadnjih 20 godina. Bila sam u svojoj zlatnoj zoni."

Suvereno je pokorila kategoriju do 70 kilograma.

"Osjetila sam da mogu, da sam dobra, vladam u toj kategoriji. Nemam sumnje u sebe što je najvažnije. Favoriti padaju i na olimpijskim igrama, također."

Kakav je bio ritual prije borbe?

"Klasika. Malo mi je kiša pokvarila kavicu na suncu. Uhh, kava mora biti. Bez toga mi dan ne može započeti."

Kako ćeš sebe nagraditi?

"Prvo ću se dobro odmoriti. Do sada su svi drugi bili na godišnjim odmorima, ali sad kreće moj! Koliko će trajati ne znam."

Otkrila je Barbara i što planira u Parizu do povratka kući...

"U Parizu smo! Malo ćemo prošetati ulicama, pa ćemo vidjeti što se dobro može pronaći. Nije isključeno. Brine me samo da će mi kufer biti pretežak. Čekirat ćemo dodatnu prtljagu."

Zlato će večeras biti kraj kreveta. Barbara će spavati mirnije nego ikad, jer je svoj san već dosanjala u stvarnosti. Olimpijska je pobjednica!