Besplatan račun, skupa lekcija

Jučer je za banke bio prvi radni dan u godini. I prvi dan u kojem su potrošači, barem na papiru, dobili pravo na besplatan bankovni račun. Na papiru – jer u stvarnosti je taj „prvi dan“ izgledao kao uvod u pakao: kaos, redovi, ucjenjivanje i sustavno iscrpljivanje živaca građana koji su se usudili tražiti ono što im zakon jamči.

Jer zakon kaže: dođite osobno u banku. A onda – snađite se.

Rezultat stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o usporedivosti naknada nije rasterećenje građana, nego demonstracija moći bankarskog sektora. I to bez imalo srama.

Prema tumačenju Hrvatske narodne banke, kreditne institucije su od 1. siječnja 2026. dužne potrošačima, na njihov zahtjev, omogućiti korištenje paketa besplatnih usluga vezanih uz jedan račun za plaćanje – onaj na koji primaju redovna primanja poput plaće ili mirovine. Neovisno o tome imaju li više računa. Jasno, precizno, objavljeno i potvrđeno.

Ali praksa? Praksa je nešto sasvim drugo.

U praksi banke rade što žele. I koliko mogu.

Tako 92-godišnjoj nepokretnoj ženi traže osobni dolazak u poslovnicu, iako njezina kći ima punomoć za raspolaganje računom. Druga banka automatski ukida dopušteni minus – koji se, gle čuda, mora odmah i u cijelosti vratiti. Treća uvjetuje besplatni račun zatvaranjem postojećeg i otvaranjem novog, iako HNB tvrdi suprotno. Četvrta mirno promatra kako osobe s invaliditetom, u kolicima ili na štakama, čekaju satima zbog potpisa koji se „ne može dati online“ – u istoj onoj banci u kojoj se kredit može ugovoriti bez dolaska u poslovnicu. Peta banka zaključuje da ljudi s neredovitim primanjima – slobodni umjetnici, sezonski radnici – nemaju pravo na besplatan račun. Šesta odbija otvoriti besplatan račun jer korisnik već ima mobilnu aplikaciju.

I tako dalje. U nedogled.

Ono što posebno ogorčava jest dojam da su se banke, gotovo kartelski, dogovorile da će kao besplatnu opciju nuditi isključivo internetsko bankarstvo, ali ne i mobilno. Upravo ono koje većina građana koristi i koje se godinama navodi kao dokaz „uspješne digitalizacije“ Hrvatske. Digitalizacija, ali uz nadoplatu.

Zakon je pun rupa. Toliko da se kroz njih provlači cijeli bankarski sustav, a građani ostaju zaglavljeni u redovima, frustrirani i bijesni. Nadležni to promatraju mirno, gotovo ravnodušno, dok se banke i građani međusobno „čupaju“, a uvrede lete na sve strane. Podsjeća to na starorimski princip kruha i igara: dok se narod zabavlja međusobnim obračunima, Carstvo gori.

Jer u Hrvatskoj, čini se, ništa ne može biti provedeno pošteno, jasno i u korist onih zbog kojih se zakon donosi. Taj „mali čovjek“, kojem nekoliko eura mjesečno itekako znači u kućnom budžetu, ostaje tek šutljiva masa kojom se upravlja i manipulira. Sve dok šuti – dobro je. Problem nastaje kad digne glas.

A glas se već dizao. Sjetimo se 24. siječnja 2025. Lekcija, očito, nije naučena. A zna se kako to završava: ponavljanjem gradiva ili padom „godine“ – odnosno dužnosnika.

Da ironija bude veća, tijekom saborske rasprave u srpnju 2025., kada su se donosile izmjene zakona, neki su zastupnici predlagali zdravorazumska rješenja. Da besplatne usluge budu automatske, a ne na zahtjev. Da u paketu bude internetsko ili mobilno bankarstvo, po izboru potrošača, a ne banke. Vlada je te amandmane odbila. Danas vidimo posljedice: gužve, opstrukcije i sustavno obeshrabrivanje građana da koriste svoja prava.

Zato se nameće jednostavno pitanje: koliko će građana na kraju doista koristiti račun s besplatnim uslugama za primanje plaće ili mirovine?

Jer uzalud nam i najbolji zakon ako od njega nemaju koristi oni na koje se odnosi. Ako se i dalje pogoduje bankama i njihovim lobijima, a ne građanima. Besplatan račun tada nije pravo, nego još jedna skupa lekcija o tome tko u ovoj zemlji doista drži konce.

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**