HEROJ VUKOVARA

Na današnji dan poginuo je jedan od najistaknutijih zapovjednika obrane Vukovara Petar Kačić.

Sa svoje 44 godine, Kačić je vjerovao da može obraniti Vukovar, ali i zaštiti svoju obitelj, suprugu Irenu i tada 16-godišnje blizance Silviju i Igora. Zbog rata koji je u Vukovaru pokazao svoje najsurovije lice, Petar Kačić svoje je želje ostvario samo djelomično. Vukovar je pao, njegovo je dijete ubijeno na Ovčari, a poginuo je i on sam.

Ranjen se vratio na bojišnicu i poginuo

“Tog 2. listopada, muž je otišao iz skloništa, na ratište i više se nikada nije vratio…  Mislili su da je napad prošao, da je sve gotovo. No, jedan je tenk ostao u dvorištu, rafal ga je sasjekao preko pluća… Petar nije poginuo na mjestu, doktor Njavro ga je pokušao reanimirati. Odvezen je u bolnicu i pokušali su operirati, ali nije imalo smisla. Kada sam sa sinom došla do bolnice, rekli su da ne ulazimo jer je sve puno mrtvih koje stavljaju u vreće.”, kazala je supruga vukovarskog heroja Irena Kačić.

Objasnila je kako je njezin suprug bio prethodno ranjen:

“Petar je 28. rujna ranjen u ruku i kao takav nije imao mira.  Nije htio ostati u bolnici, već je došao k nama u sklonište. Tu su ga suborci izvještavali o događajima na terenu. Iz tog je skloništa otišao u smrt”, ispričala je supruga vukovarskog heroja i majka najmlađe žrtve Ovčare koji je ubijen u samo 16.-toj godini.

Svjedok stradanja

Okolnosti pod kojima je poginuo Petar Kačić u svojoj je srčanoj objavi opisao jedan od cijenjenih heroja Vukovara, Viktorin Jurić – Paša:

“Jutros se budim, a u mislima prolaze sjećanja. Ulice Preradovićeva i Keršovanijeva, rani jutarnji sati, naš Jure na straži ulazi u podrum i govori – tenkovi su vani, krenuli su! Izlazimo, vani strašna situacija, tenkovi, granate sa svih strana, metci, dim!
Osa pogađa tenk, iza njega bov, iza dolazi kombi crvenog križa, ležim kod trafo stanice, Brdar čuva ulaz u dvorište, puca, baca bombe, čuju se jauci, krici sa naše desne strane. Mislim da je probijena Pionirska ulica, pucaju prema nama, Jure puca i dalje prema vojarni. S nama je zapovjednik Petar Kačić, oko nas metci sa svih srana, rafal, pada Kačić, pada i naš HOS-ovac iz Bjelovara Alen Buhin, pada Jure, pucam, mislim zašto mene od svih tih metaka nijedan ne pogađa?

Gledam ranjene, Kačić uspijeva malo dignuti glavu, Jure leži metar dalje na stomaku, na leđima mu velika rupa, krv na sve strane!

Kačić pokušava nešto reći, ništa se ne čuje, još se puca, dolaze Doktor Anđelic, Brdar i ostali, borba traje i traje, još sam kod Jure i Petra!

Trazimo vozilo za prijevoz ranjenih…”