U svijetlu najnovijeg uhićenja osumnjičenika za ratne zločine počinjene u logorima Begejci, Stajićevo i Sremska Mitrovica pri čemu se sumnja da je D. E., mještanin Berka grubo fizički i psihički zlostavljao zarobljene branitelje i civile uslijed čega je jedan preminuo, u našu redakciju javio se bivši logoraš Zvonko Dumendžić.

Ovaj hrvatski branitelj koji se kao pripadnik 109. vinkovačke brigade u najtežim danima borio u Vukovaru, imao je tu nesreću da sa 17./18. studenog 1991. bude zarobljen i odveden u logor, i još veću nesreću da tijekom 9-mjesečnog zatočeništva upozna svu okrutnost čuvara koji su ih nemilosrdno mučili:

Susret s monstrumom

“D. E. je tukao i mene. Sjećam se da je bio pun mržnje. Bilo je mržnje i kod mene, ali je vremenom nestala. Priznajem, zbog svega što su mi učinili mrzio sam sve Srbe, ali uz pomoć jednog svećenika ona je nestala. Suočio sam se sam sa sobom i sa činjenicom da su me zlostavljali neljudi, a ne jedna nacija. Svejedno,  smatram da te osobe od kojih mnoge još žive u Hrvatskoj moraju odgovarati, najprije pred Bogom a onda i pred narodom”, kaže nam Vukovarac sa zadarskom adresom.

No, od Dumendžića doznajemo o jednom pripadniku parasrpske vojske (podaci poznati redakciji) koji ga je u Begejcima u dva navrata teško pretukao, a kojeg je 2007. godine sreo u Vukovaru. Naš sugovornik kaže kako ga je na Sajmištu kod trgovine Velepromet zaustavio policajac i zatražio ga prometnu i vozačku dozvolu:

“Nisam mogao vjerovati svojim očima… Bio je to on. Policajac. Hrvatski policajac. Pitao sam ga ‘jel znaš tko sam? Sjeti se Begejaca! Sjeti se kako si mi slomio rame! Visjela mi je ruka!’ On je ustuknuo korak unazad, a ja sam bijesan izašao odbijajući mu dati dokumente. Otišao sam na policiju i rekao im da im je kolega četnik i da mene sigurno neće legitimirati”.

Zvonko Dumendžić kaže kako je doživio stres na koji je samo želio zaboraviti. Ipak, svog je mučitelja počeo redovito susretati u gradu. A onda ga je 2019. odlučio prijaviti DORH-u i od tada čeka na pravdu:

“I dalje radio kao policajac, iako sam ga prijavio DORH-u”

“Ništa se još ne događa… On je i dalje djelatnik policije, jedina kazna mu je što više nije operativac, već su ga stavili na čuvanje nekog objekta”, razočaran je bivši logoraš kojeg brojni ožiljci po tijelu svakoga dana podsjećaju na ono što mu je učinio čovjek kojeg je prijavio. S nama je podijelio svoje stravično iskustvo:

“Dolazio je u logor u Begejcima kombijem. Predstavio nam se imenom i prezimenom, a na sebi je imao plavu, maskirnu odoru i beretku sa srpskom trobojnicom i kokardom. Ista je obilježja imao i na rukavu. Došao je u štalu i tukao me rukama, nogama, bacao o zid… Kada mu to nije bio dovoljno, izveo me i stavio na ‘magarca’ za drva. Polomio me. Drugi put je došao s ‘inspektorima’ koji su od nas izvlačili priznanja za izmišljene zločine. Meni su svašta natovarili… Da sam silovao djevojčicu, digao u zrak vozilo sa više od deset vojnika, da sam strijeljao čovjeka iz Valjeva. On i ti ‘inspektori’ prisilno su htjeli da priznam ono što nisam učinio. On me je tad toliko tukao palicom da sam krvario na sve strane. Tek tada je prestao. Eto, taj isti čovjek me zaustavio kao hrvatski policajac i zatražio dokumente”, kaže Dumendžić.

DORH: “Izvidi su u tijeku”

Naš sugovornik 2019. dao je izjavu DORH-u i od tada čeka pravdu. Ovoj smo instituciji poslali upit o kaznenoj prijavi koju je Zvonko Dumendžić podigao protiv djelatnika MUP-a za ratne zločine počinjene u logoru Begejci. Ubrzo je stigao odgovor DORH-a koji potpisuje zamjenik županijskog državnog odvjetnika Zvonko Kuharić koji potvrđuje da je:

“Zvonko Dumendžić podnio kaznenu prijavu protiv navedene osobe i da su u tijeku izvidi koji su sukladno odredbi članka 206.f stavka 1. ZKP-a tajni.”

Za podatak o radnopravnom statusu imenovanog, kazano nam je iz DORH-a, potrebno je obratiti se nadležnoj policijskoj upravi.