USTALI HRVATI 07. 04. 1941. GODINE

Kažu, narod koji nema čistu prošlost nema ni svijetlu budućnost i narod bez prošlosti nema ni budućnost (za ovu drugu tezu sve je više primjer današnje situacije u Hrvatskoj). Od Stjepana i Pavla Radića, Đure Basaričeka, tko je predstavljao hrvatski narod, kao čisti hrvatski domoljubni narod, kao posljednji borci za hrvatsku nezavisnost prije II svjetskog rata. I sam atentat u Beogradu, bio je gušenje „pobune“ Hrvata i nametanje Saveza jugoslavenskih, točnije, srpskih ideologija kao jedne jedinstvene Države, u kojoj primat ipak imaju oni, koji još u opancima ulaze u državotvorne Ustave.

A pokrivalo za glavu im šajkaču s kokardom. Cilj diktature kralja Aleksandra, ai kasnije preko Tita, Rankovića, Đilasa i tko bi više znao broj, bio je staviti Hrvate pod svoje okrilje i nametnuti im svoj režim, a koristeći se pritom za zlofašističku državu (?), Nezavisnu državu Hrvatsku.

No vratimo se onom bitnom, jer se isti problem pojavljuje nakon 50 godina, a koristim naziv filma „Kako je počeo rat na mom otoku“ ili kada je počeo rat Hrvata protiv fašista i četnika, kao i početkom '90 -tih, opet četnici potpomognuti tzv. JNA. Povijest se ponavlja, četnici u II svjetskom ratu surađuju s fašistima, no dok su vidjeli da im se loše piše pridružili se partizanima i saveznicima. Nikad sami, nikad rat izvojevali. Povijest su ponovili iu Domovinskom ratu, saveznik JNA, nisu pokorili Hrvatski narod na bojnom polju, no zahvaljujući našim političarima to im je lakše ići birokratskim putem.

I što se to događalo početkom napada na ondašnju staru Jugu? Nijemci sa svojim prijateljima Talijanima, započeli napad, pružili su se neki oružani otpori kraljevske vojske i domobrana, ali sve to jadno i jedno, da je trajalo par dana. Prvi neposluh ili odbijanje prihvaćanja kapitulacije, dogodio se u Bjelovaru.

Početkom 2. svj. rata u Bjelovaru bile su smještene 108., 42. i 40. pukovnija koje su u prvim danima rata odigrale važne uloge. Naime, narednik strojničke satnije 108. pukovnije Ivan Čvek uz pomoć svojih suradnika u blizini V. Grđevca 7./8. travnja 1941. diže pobunu i otkazuje poslušnost jugoslavenskim časnicima. Uskoro im se pridružuju 42. i 40. pukovnija na čelu s pričuvnim poručnikom Leopoldom Supančićem te kreću prema Bjelovaru. Prilikom ulaska izvidnice 108. pukovnije u Bjelovar, jugoslavenski su žandari u Rusanovoj ulici ubili dvojicu pobunjenih vojnika, a trojicu teško ranili.Sljedećeg dana od zločinačkih ruku stradalo je još 6 Hrvata (civila), a do kraja travnja ukupno 33. Tijekom ustanka razoružano je i nekoliko stotina zatečenih jugoslavenskih vojnika i oko 100 časnika i dočasnika i nijedan nije ubijen. Jedan dio pročetničkih naoružanih vojnika i oficira uspio je pobijediti i povezati se s pojedinim četnicima i četničkim skupinama u okolici grada. Njihovo je središte bilo u selu Narti gdje se zaustavila četnička postrojba pod zapovjedništvom majora Naumovića. Ti su četnici namjeravali napasti Bjelovar te su slali prijeteće ultimatume, no hrvatske su ih straže u tome spriječile. Nakon što je u samom gradu Bjelovaru srušena jugoslavenska vlast, u utorak 8. travnja 1941. gradonačelnik dr. Julije Makanec proglasio je hrvatsku državu.Uskoro su i vojnici dviju vozarskih pukovnija smještenih u Gudovcu također predali oružje i stavili se na raspolaganje novom hrvatskom zapovjedništvu. Slično se događalo i na podravskim borbenim odredištima, a 9. travnja 1941. oko 200 pripadnika Hrvatske seljačke zaštite i nešto vojnika iz 108. i 42.

Istoga dana, 9. travnja 1941., kod Peteranca, II. konjički puk jugoslavenske vojske „Car Dušan Silni“ sukobljava se s Nijemcima i nakon nekoliko poginulih povlači se i kreće prema Bjelovaru ugušiti pobunu. Prenoćili su u D. Mostima. Neki mještani zbog događaja u Bjelovaru, ali i da pomognu hrvatskoj državi u Bjelovaru, pomišljaju na mogućnost razoružavanja vojnika.

Mještani uglavnom nisu imali nikakvo oružje, oni su svoj naum pokušali ostvariti uvjeravanjem vojnika, kako je rat završen i kako im je najbolje otići svojim kućama. Marta Sarić, mještanka sela Mosti, prisjeća se kako je kod njih u kući na doručku bio jedan jugoslavenski vojnik, inače zadužen za prijevoz (rodom iz Banove Jaruge). Nakon što se začuo pucanj, vojnik je savjetovao da se sakriju jer neće biti dobro. Marta je sakrila i njega i svoga supruga, a malo zatim i još neke mještane te im je tako spasila živote. Ubrzo se začula pucnjava i uzvici: "Kolji, pali, vojno sve!" Tragična bilanca ove pucnjave je 11 ubijenih hrvatskih civila. To je prvi masovni zločin počinjen petoga dana rata!Istoga su dana četnici u Zrinskoj zaklali Ivana Blažekovića koji je napustio jugoslavensku vojsku i vratio se kući. Nakon počinjenog zločina, II. konjički puk “Car Dušan Silni” krenuo je prema Bjelovaru. Nijemci su toga dana došli u Bjelovar i sa svojim tenkovima dočekali četničke konjanike u predgrađima na Križevačkoj cesti i Hrgovljanima i razbili ih tako da su uz velike gubitke bili prisiljeni na predaju. Za vrijeme 2. svjetskog rata i poraća iz sva tri sela Mosti smrtno je stradala 71 presuđena žrtva, a među njima i svećenik Viktor Müller koji su partizani u ožujku 1945. odveli i ubili na nepoznatom mjestu.

Zločina je bila još, ali jedan pamtim, negdje pročitan, trudnu ženu nabili su na kolac? Zar to može učiniti ljudsko biće ili zvijer ili krvopija? Nisu tu nabrojani svi počinjeni zločini, jer je ovaj ustanak i pobuna ugušena, a ne baš na miran način.

Je li se netko iz državnog vrha poklonio ove godine ovim žrtvama? Nije. A zašto? Jer bi trebalo i preispitati zločine, što je sa zločinima u šumi „Lug“ kod Bjelovara? Opet isto, tko je počinio zločin nad Hrvatima?

Osnivanje partizanskog odreda u šumi Brezovice kod Šiška i jaki pothvati, dizanje pruge u zrak na nekoliko mjesta i pogibija nekoliko civila, ali niti jedan fašistički vojnik. Je li to podvig? No to ćemo slaviti jer su u pitanju partizani i antifašisti, odvajam smeće, samo zato jer je i tu bio poštenih ljudi.

No ono što svakako nije, a to da je ustanak Hrvata ili antifašista, bio 27.07.1941. god u Srbu, čisti je falsifikat Hrvatske povijesti. Krvavi četnički pir nad neoružanim Hrvatima, svećenicima i hodočasnicima, ne to nisu fašisti. Protjerivanje oko 2 000 Hrvata iz tog kraja, jesu li oni fašisti? Ne, četnici rade etničko čišćenje, a za to im se još podiže spomenik, pjevaju hvalospjevi i klanjaju političari sa svim državnim počastima.

Drugovi iz Vlade, Sabora, Premijeru i Predsjedniče Republike Hrvatske, niste se poklonili nevinim civilnim žrtvama na Bleiburgu, niste se poklonili žrtvama na bjelovarskom području, nećete se pokloniti žrtvama četničkog zločina u „Krajini“, a pokloniti se četnicima, koji su dobili etiketu antifašista. . SRAM VAS BILO! Ne ljubite vlastiti narod, već opetovano uzdižete onaj koji su bez imalo ljudskosti ubili djecu, žene, starce, najmanje vojnike, jer su se bojali sukobili s oružanim jedinicama hrvatske vojske. Sve je to opetovano učinjeno i za Domovinski rat.

Zar Vam Ustav ne govori kojim se načelima stvara Lijepa naša, na četničkim zločinima? Documenata i zapisa ima hrpu, gdje ste hrvatski povjesničari, analitičari i intelektualci, DIGNITE GLAS, u Srbu nije bio Dan ustanka Hrvata, nego nakon svega što počinje sa slovom „H“ i Vas može biti sram.

Proslavite taj „praznik“ i priznajte da su četnici bili regularna vojska u Hrvatskoj, pa da jednom stavimo stvar na svoje mjesto. Hrvatska država nije stvorena od Hrvata, već od četnika, a da bude sve u duhu narodnog derneka, kao glavnog gosta pozovite predsjednika Srbije, možda su mu se precizulumarili na ovim krajevima.

Imamo povijesne činjenice, imamo argumente, nemamo dovoljno hrabrosti reći da su četnici u Srbu izvršili ubijanje Hrvata, a ne da su u tim okolnostima Hrvati dizali ustanak. Isus nekoliko njih pružio je oružani otpor četnicima, ali samo da bi se spasili od noža svoje obitelji i sebe.

I zato nemojte, barem nas starije, ubijeđivati ​​i uvjeravati da je to bio ustanak Hrvata, te da zaslužuje sve počasti, tu se trebaju pokloniti žrtvama četničkog terora, dragi drugovi, samo promijenite teze i sve je jasno, kao što je nama priprostom narodu, onda vama s povećanim kvocijentom inteligencije izražen u kunama ili eurima, to bi trebalo biti još lakše.

A sve to da se uvuče u guzicu novom huškaču povampirenih Srba, Pupovcu. Ne, što nam DORH radi po pitanju njegova dva brata četnika? A čiča Joža i još dan danas živi u miru, bez obzira što je OZNA sve dozna, njegov je dosje zapečaćen.