Bleiburg zaboravljen: Propadanje memorijalnog mjesta i šutnja institucija

Najveća tragedija hrvatskog naroda pada u zaborav: Mjesto je zapušteno, a zna se i tko je kriv

U svojoj novoj pjesmi glazbenik Marko Perković Thompson pobrinuo se da se i mladim generacijama, barem kroz stihove, prenesu slike Bleiburga. Nužan je to potez, složit će se mnogi s desne političke i društvene scene koji postaju sve svjesniji da se u današnje vrijeme obljetnica stradanja obilježava sve tiše, uz sve manje medijske i političke pozornosti. Posljednja službena komemoracija na Bleiburgu održana je još 2019. godine, a oni koji ipak ne dopuštaju da vrijeme prekrije sjećanje na bleiburške žrtve u svibnju posjećuju Bleiburško polje. Međutim, oni koji se odluče otputovati na to mjesto kako bi zapalili svijeću i položili vijenac ostanu neugodno iznenađeni.

Autor:Ivana Violić/Tjednik 7dnevno

Spomen-obilježje i ostali objekti, poput pozornice na kojoj se nekoć služila sveta misa, u derutnom su stanju. Na to je ovih dana na konferenciji za novinare upozorio i predsjednik Kluba zastupnika stranke DOMiNO Igor Peternel, koji je Bleiburg posjetio u društvu Tomislava Jonjića i bivšeg saborskog zastupnika, povjesničara Zlatka Hasanbegovića. “Tužno je kako sve skupa ondje propada, očito planski”, upozorio je Peternel, koji je javnosti priložio i fotografije zapuštene pozornice i kamena koji je na nekim dijelovima popucao te je počela izbijati trava. Sa spomen-obilježja lokalne, austrijske vlasti uklonile su grb s prvim bijelim poljem koji smatraju ustaškim.

U svemu tome prilično nemoćno, pa i tiho, djeluje Počasni bleibuški vod, koji je vlasnik zemljišta na kojem se sve to događa, a svojedobno je bio i organizator komemoracije. Bleiburški vod na svoju je ruku uklonio hrvatski natpis “U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci”, pa je ondje uklesan samo natpis na njemačkom jeziku koji sadržajno nije istovjetan hrvatskom. U međuvremenu su ispala i neka slova.

Najveća tragedija

Zbog toga je trenutno nepotpun i natpis o tome da je riječ o spomen-obilježju koje je uz pomoć milodara 1987. podigao Petar Miloš. Sve u svemu, memorijalno područje na Bleiburgu djeluje zapušteno. Odgovornost za to dijelom snosi Počasni bleiburški vod, a dijelom vlasti u Hrvatskoj, koje već dugo ionako pokušavaju tu komemoraciju trajno prebaciti u Hrvatsku, na Mirogoj i Macelj, zbog čega mnogi strahuju i od njezina gašenja, čime bi se zaboravila jedna od najvećih tragedija hrvatskog naroda. Moguće je da je to i jedan od razloga zbog kojih nitko od nadležnih ne poduzima ništa kako bi se poništila austrijska zabrana bleiburške komemoracije.

Za Bleiburg, srećom, među hrvatskim narodom još ima interesa, pa je i Peternel, koji je bio na obilježavanju obljetnice, svjedočio mnoštvu automobila i autobusa koji su stizali, a kojima je austrijska policija naplaćivala kaznu od 50 eura. Sve je to, prema tvrdnjama upućenih, dio globalističke austrijske, a onda i politike Europske unije, koja se u suradnji s hrvatskom državnom politikom pobrinula da komemoracije na Bleiburgu više ne bude, te da se kompletna infrastruktura prepusti propadanju, pod egidom borbe protiv ustaštva, dok s druge strane ovdje po Hrvatskoj niče četrdesetak srpskih centara.

Umjesto na Bleiburškom polju, predsjednik Sabora Gordan Jandroković i premijer Andrej Plenković počast nevinim žrtvama Bleiburga u povodu 80. obljetnice tog zločina odali su nedavno na Mirogoju. Nakon polaganja vijenaca obojica su poručila da su to bili osvetnički zločini komunista, što mnogi smatraju izvrtanjem činjenica. Stav dobrog dijela povjesničara i političara s takozvane konzervativne scene jest da su Titovi partizani, u biti preodjeveni četnici, Hrvate pobili samo zato što su bili Hrvati koji nisu prihvaćali Jugoslaviju, već su vodili borbu za slobodu i vlastitu državu.

Masovno okupljanje

Taj je zločin na Bleiburgu zapravo zločin iz čiste mržnje, tvrde oni koji tezu o osveti partizana ustašama smatraju izmišljotinom i izvrtanjem činjenica. A na njoj, nakon Stipe Mesića, Ive Josipovića i Zorana Milanovića, sada inzistira i Plenković koji, spominjući osvetu, između redaka poručuje da su oni koji su na Bleiburgu stradali praktički dobili ono što su zaslužili. Masovno okupljanje na Bleiburgu Austrija je pak zabranila jer smatra da su se, osim civila koji su bježali od partizana na koncu rata, ondje okupile ustaška i druge pridružene vojske nakon kapitulacije.

Utoliko je to i desničarsko ekstremističko slavlje Nezavisne Države Hrvatske, stav je austrijskog parlamenta, koji nije previše mario za to što su pokrovitelji te manifestacije bili Hrvatski sabor i Hrvatska katolička crkva. O komemoraciji na Bleiburgu u razgovoru za DW govorio je i austrijsko-hrvatski politolog iz Centra za jugoistočno-europske studije Sveučilišta u Grazu Dario Brentin.

“Organizator skupa, Počasni bleiburški vod, žalio se na zabranu okupljanja austrijskom Ustavnom sudu i uporno se spominjala određena vjerojatnost da najviša tamošnja pravosudna adresa odluči u organizatorovu korist, ako ne ove, onda svakako neke od idućih godina. Ipak, prema onome što smo čuli iz Austrije, to nije baš realno očekivati”, rekao je Brentin, dodajući da u ovom trenutku u Austriji ne postoji politička volja za to ni u jednoj relevantnoj stranci, što znači da su male šanse da komemoracija na Bleiburškom polju ponovno oživi. Taj stav ne dijele u Počasnom bleiburškom vodu, zamjenik predsjednika Milan Kovač oglasio se u povodu 80. obljetnice stradanje navodeći da čine sve kako bi se ukinula zabrana komemoracije na Bleiburškom polju, nazvavši rezoluciju austrijskog parlamenta na temelju koje je zabrana donesena sramotnom.

Daljnja zabrana

“Mi radimo na tome da uzrok zabrane mise na Bleiburškom polju riješimo sudskim putem. U žalbi Ustavnom sudu Austrije tražimo da se proglasi ništetnom rezolucija koja je usvojena u austrijskom parlamentu na temelju lažnih činjenica i izmišljenih priča, gdje su takozvani stručnjaci predložili zabranu komemoracije”, rekao je Kovač, naglasivši također da se mise ne mogu zabranjivati zbog pojedinačnih ekscesa, te je uvjeren da će Ustavni sud donijeti odluku u njihovu korist.

“Problem sa zemljom smo riješili. Ona je sada u stopostotnom vlasništvu PBV-a i vjerujem da uskoro neće biti zapreka da ljudi ponovno dođu slaviti svetu misu na Bleiburškom polju”, smatra Kovač. Pomoć Počasni bleiburški vod očekuju i od Vlade i od Sabora, ali i od Crkve te drugih institucija. “Sramotna je rezolucija u kojoj stoji da je misa na Bleiburškom polju najveći neonacistički skup u Europi poslije Drugog svjetskog rata. Pokrovitelji su tog skupa Hrvatski sabor, Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija BiH”, podsjetio je Kovač. Dok Bleiburški vod priča svoju priču, premijer austrijske savezne pokrajine Koruške Peter Kaiser ovih je dana priopćio da ustraje na daljnjoj zabrani godišnjeg okupljanja na Bleiburškom polju.

“Nama ne trebaju ekstremni desničarski revizionisti povijesti koji pokušavaju na drugi način tumačiti i rehabilitirati mračna poglavlja povijesti”, rekao je Kaiser iz Socijaldemokratske stranke Austrije, nazvavši ujedno komemoraciju na Bleiburgu najvećim okupljanjem ekstremne desnice u Europi, zbog čega je se Austrija, kaže, s pravom riješila. Naveo je i kako je ustaški pokret, kao i nacizam, bio režim označen mržnjom, progonom, terorom i ubojstvima. “Svaki pokušaj relativiziranja ili čak glorificiranja te ideologije ne predstavlja samo pljusku žrtvama nego je i opasan napad na naše temeljne demokratske vrijednosti”, poručio je u priopćenju Keiser, s kojim se slažu udruga Team Koruška te stranka Zeleni u toj saveznoj pokrajini.

Ista mržnja

“Ono što se na tvz. komemoraciji na Lojbaškom polju i oko nje odigravalo iz godine u godinu direktan je udar na Austrijski državni ugovor i otvoreno se suprotstavlja temeljnim vrijednostima naše republike”, ustvrdila je glasnogovornica Zelenih u Koruškoj Olga Voglauer. Svemu tome unatoč, na 80. obljetnicu bleiburške tragedije i križnog puta hrvatskog naroda u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Bleiburgu ipak je održana misa, koju je predvodio rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu Željko Tanjić.

On je u svojem govoru istaknuo kako smo se u posljednjih 80 godina naslušali, načitali i nagledali raznih interpretacija bleiburške tragedije, u kojoj su ljudi ubijani samo zato što su bili pripadnici hrvatskog naroda i označeni kao ideološki protivnici. Naveo je i kako u Hrvatskoj mnogi i danas pravdaju taj zločin zaslijepljeni istom mržnjom i iskrivljavanjem povijesti koja je prožimala i komunističke krvnike koji su desetke tisuća odveli u smrt.

“Mi njegujemo spomen da ušutkane žrtve ne ostanu nijeme i da im bude vraćeno ljudsko dostojanstvo; mi se spominjemo žrtve da zlo i laž ne bi prevladali i da krvnici i oni koji ih brane ne uživaju u miru misleći da su nedodirljivi. Ali to ne činimo iz želje za osvetom, nego da bi žrtve već na ovome svijetu mogle znati da njihove patnje i boli nisu bile uzaludne i da nisu zaboravljene”, naglasio je Tanjić.