Boban je pokazivao masnice... Nismo bili sigurni ima li mrtvih

Malo se stvari u životu plašim, ali tog dana mi nije bilo svejedno. Na utakmici su mi bili zet i sestra, a iz Mostara sam imao informacije da će biti svega, kaže Goran Jurić, tada član Crvene zvezde

Nogometaši Dinama i Crvene zvezde, posebice oni koji su 13. svibnja 1990. godine trebali zaigrati međusobnu utakmicu, nikada neće zaboraviti događaje s Maksimira. Umjesto loptačkog nadigravanja oni su, baš kao i brojni gledatelji, bili šokiranim pravim ratom koji se odvijao na travnjaku maksimirskog stadiona. Sutra se obilježava 30. godišnjica neodigrane utakmice koja je za neke označila i početak Domovinskog rata.

Toga dana su se prisjetili Draženko Prskalo i Goran Jurić. Dva nekadašnja igrača, danas velika prijatelja, koja su se tada trebali naći na suprotnim stranama. Draženko Prskalo bio je 1990. godine igrač zagrebačkog Dinama, dok je Goran Jurić bio član obrambene linije Crvene zvezde.

- Uh, sjećam se svega. Te nerede je stvarno teško zaboraviti. Ali, da je prošlo već 30 godina, to nisam znao. Pa kao da se to jučer dogodilo - pričao nam je Draženko Prskalo, pa nastavio:

- Stvarno te slike, pa ti događaji, to nikada ne blijedi. Odmah se osjetilo kako je atmosfera toga dana prenabrijana. OK, to je bila utakmica Dinama i Crvene zvezde, mora biti malo nabrijana atmosfera, ali toga dana tenzije su otišle previsoko. Još se na zagrijavanju osjetilo da je nešto drugačije, u zraku se osjetilo kako će na Maksimiru biti nereda.

I tada su krenule nemile scene...

- U tim je situacijama teško reagirati, kamoli biti pribran. Sve se događalo brzo i neočekivano. Odjednom smo se svi našli u svlačionici, zbrajali se kao nakon rata. Gledali smo se u čudu, provjeravali ima li ranjenih. Tada je i Zvone Boban pokazao svoju masnicu od policijskog pendreka. 

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Dojmovi iz svlačionice?

- Nas je u svlačionici bilo puno, skupa smo sjedili mi i igrači Crvene zvezde. I svi smo bili u šoku. Čudne su to bile scene, te sve igrače znao sam kroz sportske terene 10-ak godina, a sada nitko od nas ne zna što se vani događa. Niti ima li mrtvih. Kao da se odjednom borimo za život. Tako smo gotovo dva sata bili u svlačionici. A s nama i brojni policajci. Prava luda kuća.

Jeste li mogli osjetiti da se toga dana sprema nešto posebno. I da utakmice neće biti?

- Ma svi smo znali da će biti napeta i nabrijana utakmica, ali smo opet i mi, ali i igrači Crvene zvezde ostali zatečeni. Na Maksimiru je bio pravi građanski rat. Tome se nitko nije nadao.

Draženko Prskalo dobro pamti veliku gužvu na sredini igrališta...

- Znam da sam bio skupa s Bobanom, Škrinjarom i Lipovcem. No, onda su se stvari otele kontroli. Navijača je bilo po cijelom terenu, a vi niste mogli znati jesu li to sve vaši navijači ili će i vas netko napasti s leđa. Srećom da stvarno nije bilo mrtvih" završio je Draženko Prskalo.

Goran Jurić tih je dana bio igrač Crvene zvezde. Karijeru je kasnije zaključio u hrvatskoj reprezentaciji, ali i dresu Dinama...

- Srce me boli kada pomislim što se sve toga dana događalo u Maksimiru. Posebice kada se sjetim scena s tribina. Navijači Crvene zvezde uletjeli su među navijače Dinama na južnoj tribini, a tada su krenuli pravi problemi. Meni su na toj utakmici, ali srećom na drugoj tribini, bili sestra i zet. Nije nam bilo ugodno, niti jednostavno toga dana - kaže Goran Jurić koji je za razliku od većine tadašnjih suigrača znao da će u Zagrebu nemilih scena...

Foto: Marko Prpic/PIXSELL

- Mi smo danima trenirali u Beogradu, a tamo javnost nije mogla znati što se sprema u Zagrebu. Ja sam to osjećao, bio siguran da će u Maksimiru biti 'svega'. Imao sam informacije iz Mostara, ljudi su bili prenabrijani.

Je li vas toga dana bilo strah?

- Iskreno, u životu se malo čega bojim, ali toga dana ništa nije bilo normalno. I svi smo se osjećali izgubljeno. Odmah smo na zagrijavanju osjetili napetu atmosferu, ja sam o svemu znao više nego suigrači.

I onda ste pobjegli u svlačionicu?

- Nismo znali što se događa. U svlačionici smo bili više od sat vremena, čak se i mi igrači međusobno družili. Sjećam se kako smo kod svlačionica zajedno pušili Boban, Prskalo i ja. I iščekivali bilo kakve informacije s travnjaka. Nakon toga smo otišli u prostorije Dinama gdje smo dobili sendviče i sok, pa nas je policija otpratila na aerodrom.

Kako je nakon toga bilo u Beogradu? Jeste li u svlačionici pričali o događajima s Maksimira? Možda nakon tih događaja i vi osobno imali problema u Beogradu?

- Pričalo se, kako ne. Bila je to normalna reakcija, nije nam sljedećih dana baš bilo do nogometa. Osobno nisam imao nikakvih neugodnosti ni kasnije u Beogradu, rekao bih da čak 99 posto ljudi tada nije znalo tko sam i što sam. Niti odakle dolazim - završio je svoju priču Goran Jurić.

Foto: Marko Prpic/PIXSELL