Ovim otvorenim pismom obraćam se svima koji su se odlučili, odlučuju se ili će se odlučiti politički javno angažirati u dragoj nam Domovini Hrvatskoj. Zašto?

Prije svega zato što smo se našli u nezavidnoj - moralnoj, vjerničkoj, političkoj, ekonomskoj, kulturno – znanstvenoj i inoj situaciji iz koje moramo izaći ako želimo opstati kao samosvojan i samosvjestan narod dostojan poštovanja i Božjega blagoslova.

Obraćam se zato što su uskoro pred nama novi parlamentarni izbori koji nam pružaju mogućnost za novi početak, početak izlaska iz spomenute nezavidne situacije.

Zato što bi nas zadržavanje u sadašnjoj situaciji, odnosno ostajanje u ovakvom političkom i ekonomskom upravljanju državom nužno odvelo u daljnje srozavanje pa čak i u gubitak temeljne supstance narodnog bića.

Zato što nam je ovo prigoda da, uočivši spomenute opasnosti, napravimo pozitivan zaokret u kojemu će sudjelovati svi oni koji su iskreno zainteresirani i dobrohotni, svatko prema svojim talentima koje je od Boga primio.

Zato što je, usprkos svemu navedenom i nekim drugim preprekama, taj zaokret ipak moguć.

Naravno, ako to bude naša zajednička želja, volja i trud. Zajedništvo u iskrenoj ljubavi Bog će sigurno blagosloviti i učiniti ga plodnim.

Zato što nama koji smo kršćani riječ Božja savjetuje ovako:

„Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. EVO SAD JE VRIJEME MILOSNO, EVO SAD JE VRIJEME SPASA. Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdijenjima, u postovima, u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.“ (2 Kor 6,1-10)

Obraćam se i zato što želim pripomoći svojim - makar malim - talentom da do spomenutog pozitivnog preokreta dođe.

Zašto zaokret?

Zato što i nakon 30 godina od osamostaljenja i nezavisnosti još uvijek kao narod nismo u potpunosti ni samostalni ni nezavisni.

Zato što nas naša pobijena braća i sestre koji su se kroz povijest borili i dali živote za slobodu i nezavisnost naroda i Domovine pozivaju da ih priznamo, da im se odužimo dužnim poštovanjem i ponosnim sjećanjem u zahvalnosti. Da im omogućimo dostojanstvo vječnog Božjeg mira.

Zato što žrtve Bleiburga i Križnog puta netko u Domovini za koju su dali živote još uvijek nepravedno i lažno naziva zločincima i kojekakvim pogrdnim nazivima. Zato što ih neki i mrtve žele i na određeni način ponovno izručuju njihovim bezdušnim neprijateljima i krvnicima.

Zato što nam neki uporno nameću i Domovini postavljaju strane i neprihvatljive temelje postanka i opstanka i niječu Domovinski obrambeni rat (1991 – 1995) kao jedini temelj na kojemu želimo i hoćemo graditi svoju budućnost.

Zato što se branitelji Domovinskog rata više ne osjećaju kao časni pobjednici u nametnutom i okrutnom ratu. Netko im uporno pokušava uzeti ponos, junaštvo, radost i zadovoljstvo zbog časne pobjede i ostvarenja stoljetnog sna o slobodi i samostalnosti voljenog naroda. Kako je moguće da ih više tisuća nije moglo izdržati tu neviđenu i nedoživljenu torturu nenarodne politike, pa su radije potražili izlaz u nekom drugom svijetu? Tko ih je prisilio da napuste toliko voljenu Domovinu, svoje obitelji i svoje snove? Zar se još nitko od nadležnih nije na pravi način ispričao mrtvim i živim ratnicima i njihovim obiteljima zbog svega toga? O, Bože, to je već previše! Pohiti nam u pomoć!

Preokret!?

Da, preokret. Kakav? Preokret na novoj političkoj matrici. Dok promišljamo i promatramo što se sve zbivalo i što se zbiva u politici, kako lokalnoj tako i globalnoj, nimalo nije čudno što su joj neki dali nimalo laskavi naziv, odnosno epitet. A zašto bi politika morala biti bludnička, kriminalna, lažljiva, prevarljiva, prljava, bezobrazna, pljuvačka, klevetnička? Zašto bi u njoj bilo normalno da brat na brata ide tako ogavnim oružjem? Što nam poručuje političar kojemu su glavni aduti laž, klevetanje, ogovaranje i odvratno pljuvanje po drugima, koji kipti željom za vlašću i mržnjom prema svakomu koji mu se usudi stati na put? A mora li baš tako i jedino tako biti? Naravno da ne mora. Ne samo da ne more već i ne treba. Ne samo da ne treba, već i ne smije tako biti. Nije li to onda utopija, naivnost ili nešto slično? Sve to može biti, ako dopustimo, ako smo doista bezvezni naivci. Dok nam neki predbacuju da je željeni preokret samo utopija, dotle nas vlastodršci kao poslušnici nekih tzv. centara moći doslovno utapaju u laži, samoponiženju, nemoralu, izdajstvu, kukavičluku, lopovluku, korumpiranosti, itd. Pred narodom glume veličinu i obećavaju spasenje, a pred stranim vlastodršcima su manji od makova zrna.

Tko traži i zahtjeva preokret?

Narod. Kako? Svojim sve većim nezadovoljstvom, gunđanjem, bježanjem iz domovine, kopanjem po kontejnerima, neraspoloženjem, depresijom, optuživanjem i samooptuživanjem. A najdramatičniji zahtjev su poslali naši pobijeni i umrli branitelji. Njihova žrtva i krv sve jače odjekuju iz zemlje i iz neba. Taj odjek Lijepom našom Domovinom opominje nas ali i obvezuje. Jao onima koji ih nastoje ušutkati! Ratnici za slobodu ne mogu se i neće pomiriti niti smiriti dok ne dobiju zadovoljštinu, a to je istinska sloboda duha, duše i tijela koja je Božji dar čovjeku i stvarna nezavisnost njihova naroda od bilo kojih političkih ili ekonomskih centara europske i svjetske moći. Oni ne poznaju nikakvu utopiju. Ako je i postojala, oni su je također pobijedili svojim beskompromisnim junaštvom i ljubavlju i izašli kao pobjednici u obrambenom ratu.

Tko je voljan i spreman za preokret neka se sam obrati od tame k svjetlu, od laži k Istini, od sebičnosti k sebedarju. Velika je odgovornost na onima koji se u ovom trenutku prihvate političkog djelovanja. Zašto? Zato što će neka eventualna prijevara biti prijevara svih prijevara, izdaja svih izdaja. Biti će čin nečuvene uvrede i pljuvanja na hrvatske žrtve svih vremena i svih ratova. Biti će čin izručenja ne samo nekoliko stotina tisuća Hrvata, kao što je bilo na Bleiburgu, već cijelog naroda i njegove budućnosti na milost i nemilost suvremenim neprijateljima. Tada više neće ni postojati oni koji bi komemorirali tolike žrtve. A netko će se valjda naći da kao povjesničar zapiše – Hrvata nema više.

Pretjerano? Daj, Bože, da je tako. Ali učiteljica života nas na vrijeme upozorava da nam se nešto tako ne dogodi.

Kao vjernik katolik, molim se Trojedinom Bogu, vjerujem mu, nadam se i poklanjam ljubav kako njemu tako i onima koji će sudjelovati u tako željenom domovinskom preokretu! S pouzdanjem, u svom vlastitom srcu, obnavljam posvetu naroda i Domovine našoj nebeskoj majci Mariji, našoj Kraljici i sv. Josipu našem zaštitniku, a sve u zajedništvu s brojnim proglašenim i neproglašenim hrvatskim svecima, blaženicima i slugama Božjim.

Pravdi i istini, dobroti i ljubavi pobjeda je od Trojedinoga Boga zajamčena!

Božo Barun

Velika Gorica

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti