Zatočenici logora Bučje: Činjenice i potraga za nestalima

Prema podacima Uprave za zatočene i nestale, iz logora Bučje je razmijenjeno i oslobođeno najmanje 137 osoba. Međutim, kada se uzme u obzir činjenica o premještanju zatočenika, većinom u logore Stara Gradiška i Banja Luka, te činjenica da se dijelu zatočenika koji su prema iskazima svjedoka viđeni u logoru Bučje gubi daljnji trag, opravdano je zaključiti kako je kroz logor Bučje prošlo znatno više osoba. Većina tih osoba i dalje se vodi kao nestala i nasilno odvedena.

Većinu zatočenika logora Bučje činili su hrvatski branitelji i civili zarobljeni na području Zapadne Slavonije. Dio njih registrirali su predstavnici Međunarodnog odbora Crvenog križa, što je predstavljalo određeno jamstvo preživljavanja. No, važno je istaknuti da registracija nije obavljena u samom Bučju, nego tek nakon premještanja zatočenika u logor Stara Gradiška.

Prema iskazima svjedoka, logor Bučje bio je mjesto izuzetno nehumanog postupanja. Zatočenici su bili podvrgnuti ispitivanjima praćenim brutalnim fizičkim zlostavljanjima i verbalnim ponižavanjima. Zabilježeni su i slučajevi ubojstava zatočenika, a dio njih, unatoč svjedočenjima o njihovoj prisutnosti u logoru, i dalje se vodi kao nestao. Uprava za zatočene i nestale navodi kako se nestalima u logoru Bučje smatra najmanje 24 osobe.

Radi pronalaska nestalih hrvatskih branitelja i civila kojima se trag gubi u logoru Bučje, od travnja 1998. do lipnja 2025. provedena su cjelovita terenska istraživanja na 73 različite lokacije na području Bučja i okolnih mjesta, uključujući Grđevicu, Rogulje, Kusonje i Branešce. Do danas, njihovi posmrtni ostaci nisu pronađeni.

I dalje se obrađuju svi raspoloživi podaci koji bi mogli ukazati na moguća mjesta ukopa osoba nestalih u vezi s logorom Bučje, ali i drugih lokacija na području Požeško-slavonske županije te drugih dijelova Hrvatske. Primjerice, posljednje tri godine intenzivno se provode terenska istraživanja na donedavno aktivnom odlagalištu otpada Petrovačka dola kod Vukovara. Tamo je otkrivena masovna grobnica iz koje su do sada identificirani posmrtni ostaci 33 osobe.

Tijekom 2025. godine, pronađene su četiri pojedinačne grobnice na području Vukovarsko-srijemske županije, iz kojih su ekshumirani posmrtni ostaci pet osoba, dok je identificirano ukupno 37 osoba. Uz Petrovačku dolu, istraživanja su provedena na još osam lokacija unutar te županije, devet lokacija na području Banovine te dvije lokacije u Dalmaciji.

Tijekom mandata ministra Tome Medveda, provedeno je terensko istraživanje na čak 424 lokacije. Ukupno je probno iskopano više od milijun kvadratnih metara površine različite konfiguracije. Pronađeno je šest masovnih i više od četrdeset pojedinačnih grobnica. Ekshumirani su posmrtni ostaci 225 osoba, a njih 317 je identificirano.

Unatoč svim naporima, Republika Hrvatska i dalje traga za 1746 osoba nestalih u Domovinskom ratu. Posvećenost tom cilju ostaje prioritet nadležnih tijela.

Zašto je logor Bučje bio nehuman i zašto nisu pronađeni posmrtni ostaci?

Logor Bučje bio je sinonim za brutalnost i zlostavljanje. Prema svjedočenjima bivših zatočenika i iskazima svjedoka, zatočenici su sustavno fizički i psihološki maltretirani. Ispitivanja su bila praćena premlaćivanjima, vrijeđanjima i mučenjem, a uvjeti smještaja bili su krajnje neadekvatni. Nedostatak hrane, higijenskih uvjeta i medicinske skrbi dodatno su pogoršavali situaciju.

Do danas nisu pronađeni posmrtni ostaci svih osoba nestalih iz logora Bučje, dijelom zbog sustavnog prikrivanja tragova, odvođenja i premještanja tijela, kao i nepoznatih lokacija grobnica. Istraživanja su otežana i izmjenama terena tijekom vremena, šumskim i privatnim vlasništvima, te nedostatkom konkretnih svjedočenja o mjestima ukopa.

Zapovjedni lanac i uloga Veljka Džakule

Logor Bučje nalazio se pod kontrolom srpskih paravojnih postrojbi, a zapovjednu strukturu činili su pripadnici lokalnih snaga pobunjenih Srba. Iako konkretni zapovjednici logora nisu u potpunosti razotkriveni, poznato je da je logor funkcionirao uz prešutno ili izravno odobrenje tadašnje civilne i vojne vlasti samoproglašene SAO Zapadne Slavonije.

Veljko Džakula, tadašnji politički vođa Srba u zapadnoj Slavoniji, bio je na čelu regionalne vlasti koja je imala nadzor nad područjem gdje se nalazio logor. Iako Džakula nikada nije formalno optužen za zločine povezane s logorom Bučje, njegova politička pozicija upućuje na odgovornost u smislu znanja i mogućnosti djelovanja protiv nehumanog tretmana zatočenika. Njegovo ime redovito se pojavljuje u izvještajima i svjedočenjima kao osoba od utjecaja u tom vremenu i prostoru.

Izvor: Ministarstvo hrvatskih branitelja 

JEDNO OD SVJEDOČANSTVA: