"Časnik mirotvorac": Priča o čovjeku koji je želio mirnu i slobodnu Hrvatsku za sve!

Upravo je prekjučer, 18. kolovoza, na dan otmice dr. Šretera - 1991. godine, obilježen Nacionalni dan mirotvorstva, koji je Hrvatski sabor iznio (upravo) u spomen na dr. Šretera te poginule i nestale hrvatske branitelje!

Šreter je rođen 22. prosinca 1951. godine, u Pakracu, u Zapadnoj Slavoniji. Osnovnu je školu završio u rodnom mjestu, a potom u Lipiku (Požeško-slavonska) i srednju školu za fizioterapeuta. Medicinski je fakultet pohađao u Zagrebu, gdje je i diplomirao - 1978. godine. Za vrijeme studiranja je pohađao i Institut za teološku kulturu laika. Tamo mu je profesor bio Josip Turčinović, hrvatski katolički svećenik i teolog. Nakon završenog fakulteta, radio je neko vrijeme u Pakracu - u Općoj bolnici, da bi potom došao na mjesto ravnatelja Bolnice Lipik.

Upravo u to vrijeme, za rada u spomenutoj bolnici u Lipiku, kreću muke po dr. Šretera i to po nacionalnoj osnovi, odnosno ga, zbog korištenja hrvatskoga jezika, ondašnje vlasti i represivni aparat izlažu kaznenom progonu. Naime, početkom listopada 1984. godine, tada specijalist liječnik - dr. Ivan Šreter, pregledao je (izvjesnog) Stevu Majstorovića te mu je u zdravstveni karton upisao da je ovaj ''umirovljeni časnik'', a ne ''penzionisani oficir'' Jugo-armije (JNA), kako je potonji smatrao da treba pisati.

Povodom toga je, 15. listopada iste godine (1984), u čuvenom Vjesniku - koji je izlazio od 1940. godine, a za vrijeme SFR Jugoslavije je imao veliki društveno-politički značaj i utjecaj - u rubrici "Pisma čitalaca", objavljeno pismo spomenutog (JNA) oficira, koji se žalio zbog prethodno opisane situacije. U to je vrijeme tzv. partijski komesar - zadužen za kulturu, bio Goran Babić, koji je, podsjetimo, tijekom osamdesetih godina i uoči početka Domovinskog rata, otvoreno zagovarao stavove Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), nakon čega je (i konačno) napustio Hrvatsku tijekom 1991. godine!

Upravo je Babić iskoristio spomenuto pismo iz Vjesnika, da bi iznio niz optužbi na račun dr. Šretera, među kojima i onu da je pobornik Ustaša te je, praktički, poz(i)vao na njegov kazneni progon i mučenje. Taj je njegov esej bio objavljen krajem listopada 1984. godine, u br. 703 hrvatskog tjednika Nedjeljna Dalmacija - koji se od 1971. godine izdavao u Splitu, na hrvatskom jeziku, a vrhunac popularnosti je dosegao upravo osamdesetih godina. Moguće je da ću o ovom tjedniku pisati ubuduće, u zasebnoj objavi!

Nastavno, dr. Šreter je bio optužen "…da je na javnom mjestu pisanjem vrijeđao i omalovažavao…socijalističke, patriotske i nacionalne osjećaje građana…", čime je počinio prekršaj na temelju tzv. članka 3. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Temeljem toga je osuđen na kaznu zatvora u trajanja od pedeset dana! Šreter je, dakle, u prijevodu, vrijeđao nacionalne osjećaje građana, u ovom slučaju S. Majstorovića - što bi onda značilo da su, u to vrijeme, nacionalni osjećaji i jezik Jugo-oficira, odnosno Jugoslavena (očito) bili vrijedniji od nacionalnog osjećaja (jednog) Hrvata, koji je, da stvar bude tragičnija, toga čovjeka, kao i mnoge druge Srbe i ondašnje Jugoslavene, liječio bez ikakvih predrasuda, odnosno je vodio brigu o njegovu i zdravlju mnogih drugih, koji su (također) drukčije pisali i govorili, međutim mu ovaj ipak nije mogao prijeći preko korištenja hrvatskog književnog jezika. To je, dakle, ta čuvena socijalističko-patriotska ravnopravna retorika zasnovana na bratstvu i jedinstvu!

Kasnije je tzv. Republičko vijeće za prekršaje, krajem rujna 1986. godine, spomenutu kaznu smanjilo na deset dana, međutim su obrazloženje i kvalifikacija prekršaja ostali isti, unatoč tomu što je obrana dr. Šretera jasno i ispravno isticala da je njegovo pravo koristiti se matičnim jezikom - koji nije kršio nikakve pravilnike, a još manje prava ili osjećaje drugih. Ipak, to sve ne treba pretjerano čuditi, s obzirom na to da je tada (1986) velikosrpski nacionalizam bio u popriličnom zamahu. Štoviše, upravo je u rujnu te godine, na veliki poticaj utemeljitelja modernog velikosrpskog nacionalizma - Dobriše Ćosića, izašao čuveni Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), koji je praktički nagovijestio skorašnji raspad SFR Jugoslavije, ali poglavito u korist ideje o novoj, tzv. Velikoj Srbiji!

Šreter je uoči i na početku Domovinskog rata obašao funkciju predsjednika ogranka HDZ-a u Pakracu te onu predsjednika Kriznog stožera za Zapadnu Slavoniju! Nakon što je sredinom kolovoza 1991. godine izbila tzv. (čuvena) Balvan revolucija - koja je označila i konkretan početak otvorene vojno-političke i oružane pobune Srbe u Hrvatskoj - dr. Šreter se krenuo zalagati za mir i dijalog, odnosno za prestanak sveopćeg terora od strane agresorske i okupatorske JNA, odnosno Srpske vojske Krajine (SVK) i pobunjenih Srba!

Krajem svibnja 1991. godine, pred zgradom Općine (Pakrac), u povodu obilježavanja prve obljetnice hrvatske neovisnosti, održao je govor u kojemu je pozvao na suživot i osudu četništva od strane Srba, međutim bezuspješno! Vezano za spomenutu (tzv.) Balvan revoluciju, upravo je prije tri dana (17. kolovoza) obilježeno ravno trideset i pet godina od početka (1990) niza tragičnih događaja, koji su započeli s istom!

Pobunjeni su Srbi, s ciljem otimanja dr. Šretera, 18. kolovoza 1991. godine, postavili barikade na cesti u Kukunjevcu (Požeško-slavonska). Po izvršenju njegove otmice, barikade su sutradan uklonjene. Međutim, nije Šreter bio jedina žrtva srpsko-agresorskog terora u to vrijeme. Mnogi su Hrvati, posebice iz Pakraca i okolice, oteti zajedno s njim te su kasnije mučeni ili ubijeni, a nerijetko i oboje. Taj se teror provodio najprije u selu Bučje - gdje se nalazio zloglasni srpski logor, kroz koji je prošlo preko dvjesto hrvatskih vojnika i civila - o čemu ću pisati nekom drugom prilikom, odnosno selu Branešći, u sastavu Pakraca. Upravo je na području potonjeg, u napuštenom objektu, na kućnom br. 110, dr. Šreter bio mučen i zlostavljan na mnoge načine, nakon čega mu se i konačno, na veliku žalost, izgubio svaki trag!

Zajedno sa Šreterom je bio zatočen i dr. Vladimir Solar, ondašnji ravnatelj Opće bolnice u Pakracu, koji je otet samo dan nakon dr. Šretera, odnosno 19. kolovoza (1991). Prema njegovu svjedočenju, dr. Šreter je imao značajan broj vrlo teških ozljeda: "…nije bilo komadića kože na tijelu koji nije bio plav…!". Upravo je on posljednji vidio Šretera živog i to 29. kolovoza navedene godine. Štoviše, svjedoči da mu je, početkom listopada, rečeno "...dr. Šreter je ubijen, a tebe ćemo pustiti kad budemo htjeli!".

Šreter je službeno proglašen mrtvim početkom 1993. godine, a do danas nisu pronađeni njegovi posmrtni ostaci, zajedno sa onima mnogih zatočenika u logoru Bučje! Danas se često, u kontekstu ovoga slučaja, među ostalima, spominje i ime predsjednika SDSS-a, Milorada Pupovca, čija je uloga tijekom cijelog Domovinskog rata upitna i do danas ne u potpunosti poznata! Štoviše, oba njegova brata, Mladen i Vojislav (Pupovac), sudjelovala su u agresiji na Republiku Hrvatsku, što on danas odlučno negira, unatoč opsežnoj dokumentaciji koja to potvrđuje. Što se samog slučaja dr. Šretera tiče, on je bio zadužen za provođenje razmjene dvaju srpskih liječnika za našeg dr. Šretera, međutim se to nije realiziralo, odnosno je M. Pupovac, unatoč vrlo vjerojatnoj spoznaji da je dr. Šreter mrtav, nastavio sudjelovati u tom planu, tj. razmjeni. Ipak, on danas u Hrvatskom saboru bez ustručavanja ističe da je "sudjelovao u stvaranju ove države", odnosno da je "nosio glavu u torbi", kako bi spasio dr. Šretera.

Na koncu, ovaj je naivno vjerovao da ga Srbi neće ubiti, s obzirom da je godinama vodio brigu o njihovu zdravlju i dobrobiti!

Istaknimo ovom prilikom jednu vrlo važnu stvar, a to je da su zvjerstva, poput ovdje spomenutih, učinjena od strane agresorske crvene petokrake, koju se danas ne ograničava, štoviše je mnogi s ponosom ističu, ali se zato pod udarom nalaze i na osudu nailaze pokliči i znakovlje pod kojim je Domovina branjena od istog tog zločinačkog simbola, koji je (uostalom) i prije Domovinskog rata sudio ljudima, samo zato jer su se, na primjeru dr. Šreteta, koristili (svojim) hrvatskim jezikom!

Što se uspomene na njegovu žrtvu i općenito obilježja njemu u čast tiče, situacija je kako slijedi. Hrvatski liječnički zbor mu je dodijelio odličje "Ladislav Rakovac", za postignute vrhunske rezultate u razvoju zdravstva, medicinske misli i znanosti te posebice za dobrotvoran rad! Osim toga, odlikovan je, odlukom predsjednika dr. Franje Tuđmana, Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana sa srebrnim pleterom te mu je dodijeljeno, od strane Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 1991., priznanje "Junak Domovinskog rata" - sredinom travnja 2016. godine. Isto tako, grad Lipik mu je dodijelio Nagradu za životno djelo!

Nadalje, od 2005. godine, hrvatska jezikoslovna nagrada nosi njegovo ime. Također, po njemu je imenovan trg u Pakracu, čiji je ujedno i počasni građanin te je na istom mjestu postavljena i njegova bista tj. poprsje, našeg akademskog kipara Tonka Fabrisa!

U lipnju 2009. godine je održana i premijera filma prikladnog naziva - "Časnik mirotvorac", hrvatskog dokumentarista i novinara Dražena Bušića, dok je sljedeće (2010) godine Odjel fizikalne terapije u Toplicama Lipik posvećen upravo njemu. Od 2011. godine se održava i stručni Balneološki skup "Dr. Ivan Šreter", koji se bavi pitanjem liječenja i rehabilitacije pacijenata u toplicama.

Od 2018. godine se, na datum 18. kolovoza, njemu (i drugim poginulim i nestalim braniteljima) u čast i spomen, obilježava uvodno spomenuti Nacionalni dan mirotvorstva!

Isto tako, od 2019. godine se park nasuprot zagrebačkom KBC-u "Rebro", sukladno odluci Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova, zove Parkom dr. Ivana Šretera, dok je na mjestu njegove otmice, u Kukunjevcu, 2021. godine postavljena spomen-ploča. Konačno, u studenom 2022. godine, po njemu je nazvan vukovarski Centar za istraživanje ratnih zločina, žrtava rata i poraća te dokumentiranjem i potragom za nestalima!

Neka je dr. Ivanu Šreteru vječna slava i hvala na svemu onome što je (u)činio u dobroj vjeri. Njegovo znanstveno-medicinsko djelovanje i doprinosi te nastojanja da se spriječi oružani sukob početkom devedesetih godina vrijedni su divljenja. Velika mu hvala i na tome što se nikada nije odrekao materinjeg jezika i svoje Domovine, čak ni onda kad mu je vlastiti život bio u opasnosti!

Iako ga se danas popularno zove "hrvatskim Gandhijem", za mene (osobno) je dovoljno reći dr. Ivan Šreter, hrvatski domoljub i mirotvorac. Počivao u miru Božjem, na voljenoj hrvatskoj grudi!

Ujedno, želim ovom prilikom naglasiti, da sve stručne tekstove, koje objavljujem na stranici, a u koje ulažem mnogo truda i vremena, pišem prvenstveno s ciljem očuvanja uspomene na Domovinski rat i sve znane i neznane heroje te mnoge druge istaknute sudionike ratnih zbivanja u širem smislu, koji su dali doprinose u ostvarenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. Osim toga, nastojim, kao magistar povijesti, kroz mnoge digresije i kraće priče, približiti čitateljima neke manje i/li nedovoljno poznate situacije, događaje i okolnosti, s ciljem boljeg shvaćanja konteksta i same tematike, odnosno hrvatske povijesti općenito! Budući da tekstovi (kao takvi) često sadrže, među ostalim, moje vlastite bilješke, ali i osobne stavove i promišljanja, nužno je, u slučaju dijeljenja istih, to (u)činiti direktno putem same stranice, odnosno opcije "Podijeli", da se jasno vidi izvorište napisanog!