Čudan sud, još čudnija presuda: Srbija štiti Fehira jer im je poslužio u obračunu s Hrvatskom

Srbijansko pravosuđe osudilo hrvatskog branitelja, pa ga pretvorilo u “heroja pokajnika”: Što je Krunoslav Fehir priznavao u Hrvatskoj, a što u Beogradu?

Viši sud u Beogradu osudio je Krunoslava Fehira, nekadašnjeg pripadnika postrojbe Branimira Glavaša, na svega šest mjeseci zatvora zbog ratnih zločina nad osječkim civilima srpske nacionalnosti 1991. godine. Presuda bi, prema svemu viđenom, bila gotovo neprimjetna – da Fehir nije odmah pušten na slobodu, uz obrazloženje da mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru. Uz to, oslobođen je čak i plaćanja sudskih troškova.

Takav tretman teško je ignorirati, osobito ako se prisjetimo da je isti taj Fehir u Hrvatskoj bio ključni svjedok optužbe protiv Branimira Glavaša, čovjeka koji je simbol obrane grada na Dravi, ali i osoba oko koje se godinama vode duboke društvene i političke polemike.

Srbija ga uhitila – pa mu zahvalila?

Fehir je uhićen u lipnju ove godine na ulasku u Srbiju, i to kao nekadašnji pripadnik hrvatske policije te glavni svjedok u procesu protiv Glavaša. Srpski mediji mjesecima su pomno pratili suđenje, dok je u Hrvatskoj prevladavao gotovo potpuni muk.

Od samog početka, srpske institucije, organizacije i mediji prikazivali su Fehira ne kao ratnog zločinca, već kao “iskrenog pokajnika”, čovjeka koji je „pomogao otkriti istinu o ubijenim Srbima u Osijeku“. Posebno su isticali njegov doprinos činjenici da je, temeljem njegova iskaza, Glavaš u Hrvatskoj dobio zatvorsku kaznu.

Pred sudom u Beogradu Fehir je, prema pisanju srpskih medija, odmah priznao sve točke optužnice, detaljno opisavši događaje iz slučajeva “garaža” i “selotejp”, zločina koji se u Hrvatskoj vode kao jedno od najspornijih i najbolnijih poglavlja ratnog Osijeka.

Što je govorio u Hrvatskoj 2005.? Povijesni kontekst i ključni iskazi

Krunoslav Fehir nije nepoznato ime hrvatskoj javnosti. Naprotiv, njegov iskaz 2005. godine pred hrvatskim pravosuđem bio je temelj procesa protiv Branimira Glavaša i tzv. “osječke skupine”.

Tada je Fehir tvrdio:

- da je kao maloljetnik (16 godina) bio uključen u postrojbu za koju je odgovoran Glavaš; da je sudjelovao u mučenju civila, uključujući slučajeve gdje su žrtve bile zavezane selotejpom i pretučene; da je svjedočio događaju u kojem je Čedomir Vučković bio prisiljen piti sumpornu kiselinu, nakon čega je preminuo; da je bio očevidac nestanka Đorđa Petkovića, civila koji se ni danas ne vodi kao pronađen; da mu je u svemu presudnu ulogu imao – njegov vlastiti otac, koji ga je, prema njegovim riječima, “gurnuo” u rat i povezao s Glavašem.

Njegov iskaz bio je ne samo šokantan, nego i povijesno presedan – prvi put je netko iznutra progovorio o sumnjivim radnjama unutar osječkih struktura.

No treba naglasiti i ovo: Fehirova svjedočenja tijekom godina mijenjala su se, a dio obrane optuženih u Hrvatskoj tvrdio je da je Fehir bio pod pritiskom te da se koristi kao sredstvo obračuna.

Obrat u Beogradu: Srbijanska verzija “pokajničke nagrade”

Na suđenju u Beogradu, Fehir je iznio niz obrata: porekao je dio vlastite odgovornosti, iako je ranije priznavao sudjelovanje; za smrt i nestanke civila optužio je Glavaša i vlastitog oca; izjavio je da je kao dijete bio “prisiljen pristupiti postrojbi”, čime je pokušao umanjiti osobnu krivnju; naglasio je da je očekivao “zahvalnost Srbije” zbog svoje uloge u osudi Glavaša.

Posebno je odjeknula njegova izjava o nestalom Đorđu Petkoviću:
“Branimir Glavaš i moj otac Josip Fehir znaju što se dogodilo Đorđu Petkoviću.”

Takve izjave srbijanski mediji i organizacije poput “Veritasa” Save Štrpca odmah su dočekale kao argument da se Fehir treba promatrati kao “koristan svjedok” i čovjek koji je “pomogao pravdi”.

Zašto je Fehir osuđen minimalno? Politički pritisci ili pravosudna logika?

Presuda od šest mjeseci, uz trenutno oslobađanje, otvara niz pitanja: Kako je moguće da netko tko je priznao sudjelovanje u mučenju i višestrukim ubojstvima dobije kaznu manju od nekih prekršaja u prometu?

Zašto je Srbija, koja se inače poziva na univerzalnu nadležnost za ratne zločine, u ovom slučaju pokazala iznenađujuću blagost? 

Što će biti s Fehirom u Hrvatskoj – hoće li biti izručen, ispitivan ili zaštićen?

Za braniteljske udruge, ovaj slučaj otvara i dodatno pitanje: koristi li Srbija ratne zločine selektivno, kao politički alat?

Jer dok se hrvatske branitelje u odsutnosti tereti na temelju često upitnih iskaza, čovjek koji je osobno priznao sudjelovanje u mučenju civila – izlazi iz sudnice slobodan i još dobiva status moralnog svjedoka.

Još jedan dokaz manipulacije ratnom istinom

Krunoslav Fehir postao je instrument dvaju pravosuđa i dviju političkih scena.

• U Hrvatskoj – ključni svjedok protiv Glavaša.

• U Srbiji – “pokajnik” koji služi narativu da su Srbi bili sustavno ubijani u Osijeku, ali i da Srbija “pošteno sudi svima, pa i Hrvatima”.

U konačnici, s minimalnom kaznom, bez troškova i s gotovo herojskim tretmanom u dijelu srpskih institucija, Fehir izlazi na slobodu – dok obitelji žrtava, u Hrvatskoj i Srbiji, i dalje ostaju bez pravde.