Nakon objave Deklaracije o neovisnosti Republike Hrvatske, 25. lipnja 1991. godine, započela je oružana pobuna na Banovini. Ne, pripreme za pobunu bile su višegodišnje. Kako piše Hrvatski spomenar, pobuna je nastavak četničkoga i partizanskog terora tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, a zločini četnika i partizana na Banovini bili su mnogobrojni.

Zajedno s Hrvatskom neovisnost je proglasila i Slovenija. Istog dana “martićevci” napali su Dvor na Uni, a 26. lipnja, u 4.45 sati započela je prva agresija srbočetnika na sisačko-banijsku regiju napadom naoružanih paravojnih neprijateljskih skupina na policijsku postaju hrvatske policije u Glini, a istog dana pobunjenici u Dvoru proglasili “ratno”. stanje” i mobiliziranje za JNA.

U Bosanskom Grahovu je 27. lipnja proglašeno ujedinjenje Bosanske krajine i SAO Krajine i tome je donesena Deklaracija. Tog 26. lipnja počele su pripreme za obranu Topuskog. Ratni zapovjednik hrvatskih snaga bio je  Vlado Maričković .

Fotografija/snimka zaslona

'Na taj način nastajao je etnički čist teritorij'

Dana 15. srpnja 1991. godine izvršen je napad na Topusko. Tenkovi JNA napali su postale ispostave hrvatske policije te Kraljevčane.

“U napadu sljedećeg dana ranjeno je sedam pripadnika Zbora narodne garde. Stanovnici Hrvatskog Čuntića, Kraljevčana, Dragotinaca i Prnjavora napustili su svoje domove (njih oko 800) i uputili se u zbjeg prema Petrinji. Tijekom bijega bili su izloženi jakoj paljbi iz mitraljeza i minobacače. Na taj način nastajao je etnički čist teritorij”, navodi Hrvatski spomenar.