Davor Domazet Lošo: Dronovi mijenjaju lice rata
Ratovi i oružani sukobi, od početka čovječanstva do danas, gotovo uvijek završavaju na isti način – ogromnim ljudskim i materijalnim gubicima. Bez obzira na povod – vjerski, teritorijalni, politički ili nacionalni – rezultat ostaje isti: milijuni poginulih civila i vojnika, razoreni gradovi i sela, te bezbrojni ratni zločini koji ostavljaju duboke tragove u kolektivnoj svijesti čovječanstva.
U svakom ratu, bez obzira na njegovu razinu ili geografsku širinu, visoka cijena pobjede često ostavlja gorak okus i poraz u ustima svih strana. I dok su motivi ratovanja kroz stoljeća uglavnom ostali isti, ono što se neprestano mijenja jest način na koji se ratovi vode.
Tehnološki napredak stubokom je promijenio dinamiku ratovanja. Strah od nuklearnog rata – nekoć stalna prijetnja čovječanstvu – danas je potisnut u drugi plan, i to s dobrim razlogom. Potegnuti za nuklearnim oružjem značilo bi uništiti i sebe i svijet. U tom kontekstu, nuklearni rat sve više djeluje kao relikt prošlog stoljeća.
Nova era ratovanja – u sjeni dronova
U prvom planu današnjih sukoba sve su prisutniji dronovi – relativno jeftini, iznimno precizni i s minimalnim rizikom za operativce. Njihova sposobnost izviđanja i napada bez izravnog sudjelovanja ljudskih snaga mijenja pravila igre. Dronovi više nisu ekskluzivna tehnologija vojnih sila poput SAD-a. Zahvaljujući komercijalnom razvoju navigacijskih i bežičnih sustava, danas i manje razvijene zemlje posjeduju pristup ovoj vrsti oružja.
Primjer za to je aktualni rat u Ukrajini, u kojem bespilotne letjelice igraju ključnu ulogu. Upravo zato se nameće logično pitanje – je li Hrvatska, u eri dronskog ratovanja, pogriješila trošeći milijarde eura na borbene zrakoplove Rafale?
Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić, iako ponosno ističe hrvatsku eskadrilu Rafalea, u posljednje vrijeme intenzivno lobira u Bruxellesu da Hrvatska preuzme vodeću ulogu u razvoju i proizvodnji vojnih dronova.
Strateška prednost propuštena u prošlosti?
O transformaciji ratovanja u moderni oblik već godinama govori admiral Davor Domazet Lošo. On jasno razlikuje pojmove: “Riječ o bespilotnim letjelicama, a dronovi (trutovi) su samo određene vrste od kojih neki izviđaju, neki izvršavaju napad i slično.”
Domazet ističe kako je još tijekom Domovinskog rata Hrvatska koristila elemente tzv. “četvrte dimenzije rata” – ratovanja u realnom vremenu uz uporabu napredne analitike, elektroničkog nadzora i obavještajnih komponenti. Smatra da se tada Hrvatska nalazila u tehnološkoj avangardi, dok je danas zaostala, pa čak i za susjedima.
“Sasvim je jasno da Rafalei nemaju budućnost u novim ratovima – općenito, promijenila se filozofija, pa nam u budućnosti dolazi “rat mreža ”, tvrdi admiral, najavljujući svoju novu knjigu “Suvremeno umijeće ratovanja ili vremena jata i rojeva”, u kojoj obrađuje koncepte šeste i sedme dimenzije ratovanja.
Industrijska prilika za Hrvatsku
Ministar Anušić u Bruxellesu nedavno je predstavio inicijativu da Hrvatska preuzme značajnu ulogu u europskoj proizvodnji malih dronova. Prema njegovim riječima, hrvatske tvrtke već ove godine mogu proizvesti do pola milijuna dronova, a taj bi broj mogao rasti ako Hrvatska bude imala vodeću ulogu u zajedničkoj nabavi na razini EU.
Iako su političke odluke vezane uz Rafale već donesene, jasno je da budućnost ratovanja pripada – bespilotnim letjelicama. Pitanje je samo hoće li Hrvatska uspjeti iskoristiti potencijal koji već sada ima.
