Ako nemate dozvolu našeg Ministarstva obrane, ne možete ući u krug vojnog objekta!

Ljubazno, ali vojnički odlučno rekli su nam to vojnici iza zaključanih vrata bivšeg “Sabirnog centra”, odnosno logora Morinj kroz koji je tijekom Domovinskog rata prošlo oko tri stotine građana Hrvatske.

Prema riječima mještana tog naselje na zapadu Boke kotorske, stražari se u logoru nalaze već dva tjedna, iako je napušten već desetljećima prije toga. Ali, rekoše nam, došli su tjedan dana prije nego što je 10. listopada, u nazočnosti crnogorskih ministara obrane Raška Konjevića i vanjskih poslova Ranka Krivokapića te njihovih hrvatskih kolega Tome Medveda i Gordana Grlića Radmana otkrivena spomen-ploča na kojoj su samo tri rečenice:

”Tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku, ovdje je bio logor, takozvani Centar Morinj (3.10.1991-18.8.1992) za zatočene hrvatske civile i branioce. Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su proživjeli zatočeni. Da se nikad ne ponovi!”

FORMALNI UVJETI

Tekst je izazvao brojne komentare s obje strane granice na Debelom brijegu: hrvatska je strana postavljanje spomen-ploče pozdravila kao “veliki korak za jačanje dobrosusjedskih odnosa i gradnju mostova prijateljstva te suočavanje s prošlošću, civilizacijski čin i kulturološka gesta, ispravni put prema europskoj obitelji kojoj Crna Gora pripada”.

No, uz tvrdnje da nisu ispunjeni formalni uvjeti proteka 50 godina od rata i neishođenja dozvole općine Kotor, kod naših je susjeda sve rezultiralo zahtjevima za uklanjanjem spomen-ploče te ponoćnom smjenom ministara Konjevića i Krivokapića na sjednici Skupštine Crne Gore.

Hrvatski MVEP je uzvratio kako “politiziranje spomen-ploče i najava njezina uklanjanja ne smije obeshrabriti Hrvate u Crnoj Gori”, a predsjednik Hrvatske građanske inicijative Adrijan Vuksanović i ministar bez portfelja u Vladi Crne Gore podnio je ostavku, odlučivši ne biti članom tehničke Vlade premijera Dritana Abazovića, naglasivši da su “čast i pijetet prema žrtvama ratne agresije važniji od svih privilegija”.

Početkom ovog tjedna vojska u Morinju nije dozvolila ulaz komunalnoj policiji koja je po nalogu Uprave za inspekcijske poslove došla ukloniti ploču. Unatoč smjeni ministra obrane, njegov nalog je ostao, a mnogi su nam Crnogorci rekli: novi ministar obrane u Dritanovoj Vladi vjerojatno će biti prosrpski orijentiran i naložiti uklanjanje. Ako bude procrnogorski, ploča ostaje, ali teško da će biti!

Mještani uz uvjet anonimnosti govore:

– Pitat će se narod, a ne vojska.

Vojne objekte treba srušiti i kao u Tivtu i Kumboru izgraditi turističke komplekse.

Nek’ ostave ploču i ne skreću pozornost s bitnih stvari.

Čast i bruka žive dovijeka

Vojskom i dalje upravlja El Presidente Milo

Đe to Komunalna policija vršlja po vojnim objektima?

PEČAT POLITIČARA

Pred obiteljskom kućom najbliže logoru Morinj zatekli smo Branka Draškovića, pravnika koji trenutačno živi u Beogradu. Odbivši fotografiranje pristao je reći svoj stav kako nakon rata treba naći obostrano prihvatljivo i izbalansirano rješenje za izbjegavanje novih konflikata i nastavak suživota:

- Apsolutno je trebalo sve i ranije obilježiti, ali mještanima smeta što se objekt zove logor Morinj, jer smatraju da se tako baca ljaga na njih. Elegantno rješenje da se situacija prevaziđe je katastar gdje se područje vojnog objekta naziva Građa, pa to bude naziv i riješen prvi problem!

Umjesto logora rješenje nije “sabirni centar”, ali treba i to riješiti. Sadržaj ploče je pečat političara čiji miris prepoznajem u ovoj priči i treba ga prilagoditi. Ako znate s koje strane politike dolazi inicijativa za ploču, prepoznat ćete joj političko opredjeljenje.

Ne želim mijenjati vaše stavove, ali osobno mi smeta pojam “velikosrpska agresija”: predimenzioniran je i treba gledati kontekst jer smo svi žrtve! Pa nitko ovdje nije tjerao ljude u rat nego su pošli s uvjerenjem, krenuli su da ubijaju i osvajaju, što nikako nije dobro ni humano, ali riječi ubijaju!

PRIVATNA ODLUKA

Činjenica je da su iz Crne Gore došli u Hrvatsku i tamo ratovali, ali tu ima i nešto prije toga. A na dan kad je trebalo da se otkrije ploča, u ovoj višenacionalnoj sredini u kojoj su dominantni pravoslavni vjernici došlo je par ljudi drugog religioznog opredjeljenja koji su počeli da ih provociraju i nazivaju ružnim riječima i pale su neke kvalifikacije.

Umjesto da ploča smiri duhove, probudila je one zle. Čim su iznova strasti uzburkane, znači da nije dobar tajming ili tekst nije dobro napisan!

Očito, postavljanje ploče je ponovno ukazalo na raslojenost i duboku podijeljenost građana Crne Gore, što se iščitava i iz riječi predsjednika MZ Morinj-Kostanjica. Špiro Vulović kaže da je sporna ploča postavljena izvan zakona i po volji smijenjenih ministara:

- Zbog izbora su izmanipulirani ljudi obje države, pa i dubrovački gradonačelnik! Tekst ploče je morao proći proceduru, a ne da smo bukvalno dovedeni pred svršen čin, što je nelogično i nesuvislo! Tekst su vjerojatno usuglasili ministri, ove dvije naše nesreće...

PROTEK VREMENA

Za vaše ministre neću ništa reći jer ih ne poznajem, ali je ploča privatna odluka naših ministara. Javnost Crne Gore je morala prije znati što tamo piše, ne čekati da se otkrije.

Tekst je nekorektan i krajnje tendenciozan. Najviše zamjeram nazivu “logor Morinj” jer je to bio sabirni centar! Nisam sudionik rata u kojem Crna Gora nije imala što tražiti na dubrovačkom bojištu! Trebali smo ostati u našim granicama, a danas me proglašavaju četnikom jer sam protiv postavljanja ploče na kojoj prva rečenica spominje “velikosrpsku agresiju”.

Zašto spominjati velikosrpsku agresiju ako su 90 posto rezervista bili Crnogorci? Budite korektni i recite “velikocrnogorska agresija” – kaže nam Vulović, a na našu opasku da je sve kao ideolog osmislio Slobodan Milošević, kaže:

– Milošević je uradio to što je uradio, ali su to bile zajednička država i zajednička JNA! I vjerujte: ni ja niti 99 posto građana ne Morinja nego Crne Gore nisu protiv da ta ploča bude tamo! Ali, da piše ono što je bilo, a ne da se Morinjani targetiraju kao zločinci. Mi nismo počinili zločin, a mislim da tu nije bilo pretjeranih zločina! Fakat je da u tom logoru nitko nije ubijen niti su tijela osakaćena!

Na opasku kako su mnogi pretučeni te su i danas invalidi, Vulović uzvraća:

– Kakav god da je, sudski je proces završen, ljudi su osuđeni, a oni koji su propatili dobili su ratnu odštetu Crne Gore. Što se još nakon toga treba uraditi? Vjerujte, najiskrenije duboko suosjećam s tim ljudima, ali u ratu, ni s koje strane, nitko nije dobro prošao ni u Hrvatskoj ni u Crnoj Gori!

A tekst ploče treba odraziti što je bilo, a ne ono po ideji ministra Krivokapića čiji su stavovi odavno poznati! I ako zakon kaže “protek 50 godina” nije to slučajno: još je sve freško, ali potpuno razumijem ljude koji su tada patili. Ovdje ratna stradanja nismo osjetili, ali znam da su na dubrovačkom području dosta propatili. Stoga je nužan protek vremena.

A nakon 30 godina, kad se sve malo sleglo, netko želi to iskoristi i ponovno im odgovara potencirati tu priču!

Mi tijekom rata nismo znali što se tamo događa! Ispod kasarne je bio kafić “Albatros” i gledali smo dolazak kamiona, čuli pjesmu i buku. Već 15 godina zbog plotine, kamenja i zmija tu se nije moglo prići i ljudska noga tu nije kročila!

SPORNO NEKOLIKO RIJEČI

Sve je urađeno samo da bi se oprala povijest i biografija, lik i djelo našeg predsjednika Mila Đukanovića, da bi on ispao pomiritelj! Kao i danas, bio je premijer ili predsjednik i na dubrovačkom ratištu je grlio vojnike. Danas ga kao oslobodioca Dubrovnik i Zagreb dočekuju s crvenim tepihom, a ja sam, eto četnik, iako nisam ratovao, ali kažem istinu.

Znamo da je sve krenulo od Đukanovića: bio je prvi uz Miloševića te budimo barem malo politički korektni i recimo istinu!

S izuzetkom par riječi, ploča može ostati kakva jest i osobno bih je amenovao. Zadnja rečenica je sasvim OK, svi se trebamo potruditi da više nikad ne bude rata, ali treba navesti povijesne fakte, da mladima ne ostavljamo teret mržnje i rata, da zajedno težimo boljem, da surađujemo, a ne da se sporimo oko onog što se, nažalost, dogodilo, ali nam ne ide u prilog, zaključuje Vulović.