Divlja se zbog domoljubnih i Bojne Čavoglave: A znate li, recimo, kako ide tekst Marseljeze?

Dok se u Hrvatskoj godinama vode polemike o pjesmama Marka Perkovića Thompsona i njihovoj povezanosti s nacionalizmom, uzvici poput “Za dom spremni” ne silaze s naslovnica i komentara, rijetko se spominje da pojedine europske države imaju i službene simbole, poput državne himne, čiji su tekstovi drastično ratoborniji i eksplicitniji.

Najistaknutiji primjer je upravo francuska himna “La Marseillaise“, čiji stihovi, kad se prevedu doslovno, ne ostavljaju mnogo prostora za diplomatsku interpretaciju. Himna poziva na krvoproliće, rat i obranu nacije u terminima koji bi, da se danas nalaze u nekoj popularnoj pjesmi u Hrvatskoj, vjerojatno bili povod za javni linč.

Ovo je samo mali dio njihove himne: “Čujete li u poljima kako urliču ti vojnici? Dolaze do vaših domova, da vam zakolju djecu i žene!” “Naoružajmo se, građani! Stvorimo bojne postrojbe! Krenimo! Krenimo! Nek’ nečista krv natopi naša polja!”

Bez promjena i cenzure

Ovo nije parafraza ni poetski dodatak, ovo su doslovni stihovi francuske državne himne, koju učenici uče u školama, nogometaši pjevaju na svjetskim prvenstvima, a francuski predsjednici ponosno ističu kao simbol nacije.

Iako je napisana u revolucionarnom kontekstu 1792., “La Marseillaise” nikad nije bila značajnije mijenjana ni cenzurirana. Za Francuze, njezina oštrina nije razlog za brigu, već podsjetnik na povijesnu borbu za slobodu.

S druge strane, hrvatska himna “Lijepa naša” jedna je od stilski najnježnijih i najpoetičnijih u Europi. Snažno emocionalna, ali bez ijednog militarističkog izraza, pjesma Antuna Mihanovića i Josipa Runjanina evocira prirodne ljepote, ljubav prema zemlji i spokoj.

Iz Herceg Bosne se branila Hrvatska

Himna Hrvata ne poziva ni na kakvu borbu, ne koristi militantne termine, ne zaziva oružje ni krv. Upravo suprotno, mirna je i gotovo pastoralna. S druge strane, Thompsonova ‘Lijepa li si‘, neslužbena hrvatska himna, govori samo i isključivo o hrvatskim ljepotama.

Nije, dakle, Split obranjen u Solinu, nego na Kupresu. Dodajmo i to da je Herceg Bosna jedini prostor u BiH bez ijedne masovne grobnice u proteklom ratu što se za muslimanska odnosno bošnjačka i srpska područja nikako ne može reći. Kada je, pak, povratak raseljenih u pitanju, najviše njih se vratilo upravo na područja gdje je djelovala Herceg Bosna.

Unatoč tome, u hrvatskom javnom prostoru često se nacionalni naboj u glazbi, pogotovo onoj domoljubnoj, doživljava kao nešto iznimno negativno. Mediji nerijetko dramatično prenose nastupe Thompsona, pjesme s ratnim motivima ili čak same refrene koji prizivaju “dom” ili “borbu”. Pojedini komentatori u tome vide prijetnju demokraciji, koketiranje s prošlim režimima, pa čak i nacionalističku radikalizaciju.

Hrvati ne odskaču od europskog prosjeka

Sasvim je legitimno postavljati pitanja o granici između domoljublja i ekstremizma. No, ako se objektivno promotri europski kontekst, vidljivo je da Hrvatska ni po čemu ne odskače. Upravo suprotno, tekstom svoje i službene i neslužbene himne, i dominantnom glazbenom produkcijom, Hrvatska je znatno suzdržanija od većine zemalja koje se ne libe slaviti vojnu prošlost, oružani otpor i “nečistu krv neprijatelja”.

U tom svjetlu, pitanje nije zašto postoje pjesme koje u Hrvatskoj spominju “dom” ili “borbu”, već zašto takve teme odmah izazivaju optužbe za ekstremizam, dok se istovremeno s poštovanjem i bez prijepora sluša francuska himna u kojoj se, ponavljamo, da se kojim slučajem pojavila u nekoj hrvatskoj rock pjesmi, mediji ne bi prestajali zgražati mjesecima.

Kontekst je ključan. Povijest oblikuje ton, ali i percepciju. I dok neke nacije slave svoj otpor kroz krv i mač, u himni i izvan nje, Hrvatska i Hrvati bi se trebali moći nositi s vlastitom simbolikom bez automatske stigmatizacije. U suprotnom, riskiramo da poštovanje prema vlastitoj zemlji i narodu postane nešto što se mora skrivati, dok drugi u istom tonu nastupaju na svjetskoj pozornici bez imalo kompleksa.