‘Djeca ne smiju na HDZ-ov skup, ali mogu na Pride’ Holjevac opet udara: ‘Problem je samo ako to radi svećenik’

Tjedni pregled hrvatske političke gluposti Marcela Holjevca

PRAVA JOHNNYJA CASHA: Paljenje zastave kao ritualna stvar

Cijenim slobode koje imamo u ovoj zemlji – rekao je jednom davno legendarni Johnny Cash. “Uvažavam tvoje pravo da zapališ svoju zastavu ako to želiš, ali isto tako cijenim svoje pravo na nošenje oružja kako bih te mogao upucati ako zapališ moju.”

Johnny je bio Amerikanac, oni vole oružje. Mi u Europi smo drukčiji. Recimo, kod nas policija tipu koji nožem pokolje trogodišnju djecu u parkiću u Francuskoj puca u noge. U Americi ne bi. Mislim, ne bi pucali u noge. Nisam baš pobornik toga da se ljude upucava zbog zastave, što god simbolizirala. Ali nisam ni za to da “turisti” spuštaju hrvatske zastave po Kninu uz busanje u prsa junačka i onda to stavljaju na društvene mreže kako bi se pohvalili pred “svojima” i ispali neki heroji.

Trojicu takvih policija je pustila da se brane sa slobode “jer nije bilo zakonske osnove za određivanje istražnog pritvora”. Za razliku od nekih prethodnih takvih slučajeva. Pa će pred sud kad ih pozove. Ako u međuvremenu ne zapale preko Bajakova, s obzirom na to da je navodno riječ o državljanima susjedne, prijateljske i nesvrstane Srbije. Mislim, preko Bajakova i trebaju otići, ali u pratnji policije i uz dobar vritnjak i poruku da se više ne vraćaju. S tenkom ili bez njega. S tim da prije toga obuku majicu na kojoj piše “Knin je Srbija” i u njoj posjete barem jednu utakmicu Dinama. Sjeverna tribina. I jednu Hajduka na Poljudu. I da se u njoj pojave na koncertu Thompsona u povodu godišnjice Oluje u Čavoglavama u kolovozu, kad su već takvi hrabriše. Nakon toga bi mogli zadržati majice za stalno. I vratiti se u njima u Srbiju. Ako izdrže.

Ali vjerojatno bi se koalicijski partner pobunio protiv takvog rješenja, tako da je realno očekivati da će vesela družina platiti 50 maraka kazne (ako se netko nije sjetio u međuvremenu prevesti zakon u eure) i vratiti se u otadžbinu te nastupiti na televiziji Pink i hvaliti se time kako su preživjeli ustaški genocid. U svakom slučaju, Plenković zasad o tome nije rekao baš ništa. Nije ni Milanović. Nije ni Vlada. Nije dugo ni Milorad, koji je inače uvijek jako brz u osudi incidenata koji nam narušavaju bratstvo i jedinstvo ako dolaze s hrvatske strane. Novosti se ipak radije bave “rehabilitiranjem ratnog zločinca Kordića” i pitaju “Što je, to, hrvatski jezik” u tekstu uperenom protiv izglasavanja Zakona o hrvatskom jeziku. Jer takav zakon, kažu, ne treba. Zašto ne? Pa zato što taj jezik onda nije srpski. Možda nam ne treba ni zakon o zastavi, grbu i himni Republike Hrvatske. Jer su to ustaški simboli. Ako vam nešto nije jasno, samo pitajte Novosti. Oni imaju pseudointelektualno objašnjenje za sve takve stvari, na barem 10 kartica. Tko to ima živaca i vremena pročitati, neka mi prepriča sažetak.

DVOSTRUKA MJERILA: Livaja je peder kao što je Rijeka pederska

Moram priznati da me je sve ovo s Livajom zateklo posve nespremnog. Mislim, mi Hrvati se volimo dijeliti oko svega. Ustaše i partizani, HDZ i komunjare, Ukrajina i Putin, Pride i Hod za život, Zambijci i Pernar, sve su to stvari oko kojih se nacija kolje svakodnevno. I te podjele nikad ne prestaju, samo se dodaju nove. Trebao sam se naviknuti, ali ništa me nije pripremilo na količinu žuči koja se prosula oko Livaje. Jedni kažu da je Livaja peder. Drugi da je Rijeka pederski grad. Jedni da što on ima navijače Šibenika vrijeđati. Drugi da što navijači Rijeke imaju vrijeđati njega.
Zbog Livaje se blokiraju prijatelji na društvenim mrežama, odriču se rodbine, još će biti i razvoda brakova kako je krenulo. Nisam još vidio da se Hrvati tako oko nečeg podijele i posvađaju još od cjepiva. Prvo je uvredljiv transparent dočekao Livaju u Crikvenici. Onda je Livajina izjava nakon utakmice sa Šibenikom izazvala lavinu. Onda su mu u Rijeci spominjali blisku rodbinu. Onda se on popeo na ogradu da bi se s tima koji su mu rodbinu spominjali pošteno posvađao. Onda je istupio iz reprezentacije, na svoju ili Dalićevu zamolbu, tko će ga znati. Onda je otkazan koncert Leta 3 u Pirovcu jer su ih navijači Hajduka obećali baciti  u more ako se pojave – nejasno da li više zbog dočeka Livaje u Rijeci ili zbog izjava ŠČ-ovaca na račun juniora Hajduka. Inače bi to s bacanjem benda u more mogao biti zanimljiv umjetnički performans, taman u stilu Leta 3.

BOLJI I LJEPŠI SVIJET: Prošlo je vrijeme transvestita Đukice

Ovih dana Hrvatska slavi sve moguće rodove. Ja pripadam generaciji kojoj su “rodovi” bili kopnena vojska, mornarica i zrakoplovstvo, eventualno su postojali muški i ženski rod u gramatici, ali danas je drukčije. Progres mora uvijek napredovati. On uvijek mora ostati na labavom obećanju boljeg i ljepšeg svijeta negdje u neodređenoj budućnosti, ali ta budućnost nikada ne smije stići jer bi time sebe progres učinio bespotrebnim. Budućnost uvijek mora biti nadohvat ruke, ali uvijek isto tako nedostižna. Zato je potrebno svake godine izmisliti neku novu vrstu nešto-seksualaca, dodati novo slovo abecede.

Tako je i gay pride napredovao, evoluirao u trans pride. Ako ste protiv toga da se muškarci natječu u ženskim disciplinama u sportu, onda ste transfob. Osobno, meni su se cure više sviđale dok nisu imale penis. A i brojnim ženama se nekako ne sviđa prihvatiti transseksualce među “svoje”. Jer se ovi s Parade ponosa odijevaju i mažu kao prostitutke i pornozvijezde, slijedeći trash estetiku, prenemažu se, imaju nokte od pola metra i hodaju na štiklama visine stolića za kavu. A prave žene, ispričavam se na tom transfobnom izrazu, uglavnom ipak tako ne izgledaju. I dobrom dijelu njih smeta taj, kako lijevi vole reći, “uvredljivi i štetni stereotipizirani prikaz žene”, koji je u konačnici tek karikatura. Je li tu riječ o vidu mizoginije, prosudite sami.

Zapravo, znam i ponešto homoseksualaca koji su inače posve pristojni i dragi ljudi i nemaju nimalo volje sudjelovati u ovom cirkusu, da se ne sramote. Uključujući i onog koji je prvi pokrenuo Pride i razotkrio se, Dorina Manzina (nedavno je postao i otac), koji, koliko mi je poznato, više nije poželjan među tolerantnim i uključivim aktivistima jer je kritizirao smjer u kojem je sve to otišlo, smjer sukoba s općom populacijom i namjernog izazivanja podjele kako bi se moglo glumiti žrtvu.

Na stranu sad što “identificirati se kao” zapravo znači “pretvarati se da jesam”. Seksualnost je tako u postkršćanskom nauku postala na neki način pandan besmrtne ljudske duše, esencije koja određuje čovjeka i nije ni na koji način povezana s njegovim tijelom, osim što boravi u njemu. U ime tolerancije su se govornici/govornice, naravno, osvrnuli na ono što ih žulja narugavši se klečavcima i u očajno lošem pokušaju da budu duhoviti uputili ih gdje kupiti štitnike za koljena. Kako su ti koji kleče uglavnom starija generacija, koja je derala koljena vozeći bicikle i napucavajući loptu po asfaltu bez štitnika, nije da im trebaju. Nisu tako osjetljivi. A osvrnuli su se, u ime tolerancije i različitosti, i na one koji hodaju za život. Ti im posebno smetaju. “Smaraju”. I kažu da će se i dalje boriti za pravo svake osobe na svoje tijelo. I kako im objasniti da to zapravo rade upravo oni koji hodaju za život?  Onako usput, određen je pritvor 41-godišnjaku koji je na Povorci ponosa poticao na nasilje i mržnju, kaže vijest. On i još jedan “protuprosvjednik” su prema dogovoru i odjeveni u majice s “određenim natpisom”, vikali “diskriminirajuće i pogrdne riječi pogodne za poticanje zazora i mržnje prema osobama drugog spolnog opredjeljenja”, kaže nastavak. Sada to povežite s onima koji odjeveni u majice s određenim natpisima vrijeđaju osobe drugog vjerskog opredjeljenja, svakog vikenda na Trgu bana Jelačića. Ne samo da ih nitko ne uhićuje nego su medijski heroji.

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav Uredništva Portala Dnevnih Novosti