Minutom šutnje u počast poginulom redarstveniku Josipu Joviću započeo je na današnji dan, 5. travnja 1991. godine, u Splitu protestni skup na kojem se skupilo oko četiri tisuće škverana.

Okupljeni su nosili zastave Republike Hrvatske, stranačke zastave HDZ-a, muslimansku zastavu te transparente na kojima su stajale poruke poput: „Hoćemo hrvatsku vojsku“; „Hrvatski Knine, stižemo ti“; „Nećemo plaćati srboarmiju“. Obratio im se Jure Šundov, predsjednik Nezavisnog sindikata koji je i organizirao skup u krugu Brodograđevne industrije „Split“. 

Pročitao je pismo upućeno Saboru, Vladi i predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu. U njemu je naglasio da se „škverani“ već traći put okupljaju na istom mjestu kako bi izrazili ogorčenje i osudu „svih onih snaga, bilo da se radi o dijelu jugoslavenskog Predsjedništva ili dijelu armijskog vrha, bilo da je riječ o velikosrpskoj ekspanziji iz Beograda ili njihovim razbojnički raspoloženim četnicima iz Knina koji ugrožavaju i žele uništiti hrvatsku državu i hrvatski suverenitet, a hrvatsku zemlju svesti na prostore koje bi pogled mogao obuhvatiti  s Banskih dvora u Zagrebu”.

„Ogorčeni smo i razočarani kad vidimo kako zemljom hrvatskom kruže armijski tenkovi i bojni transporteri opremljeni najsuvremenijim oružjem, a kupljeni i novcem hrvatskih radnika. Gnjevni smo kad čitamo priopćenje Predsjedništva Jugoslavije koje odmetničke bande i četničke horde izjednačava s regularnim policijskim snagama Republike hrvatske. Takvu armiju i takvo Predsjedništvo ne smatramo svojim“, kazao je Šundov naglasivši kako se nisu okupili iz nemoći ili potištenosti već iz pune odlučnosti da brane Republiku Hrvatsku, njezin suverenitet, integritet, ustavni poredak i da sačuvaju demokraciju koju smo tako teško stekli. Vrhovništvu Republike Hrvatske pružena je podrška u pokušajima da se kriza mirno riješi uz molbu da se u djelovanju i pregovorima sačuva dignitet i hrvatske vlasti i hrvatskog čovjeka i Republike Hrvatske.

„Dostignuta demokracija i sloboda nikakvim razgovorima niti ustupcima ne mogu se dovesti u pitanje. Tko bi to učinio, izdao bi Hrvatsku“,  misao je kojom je Šundov priveo govor kraju, a radnici su pozvani da se pridruže novoosnovanim odredima Narodne zaštite te da Hrvatsku brane svimsredstvima – pa i onim najdragocjenijim – svojim životima. Na koncu okupljena masa zapjevala je pjesmu „Zovi, samo zovi, svi će sokolovi za te život dati”.