Dogodilo se na današnji dan: Srbi blokirali autocestu Zagreb - Lipovac

Temeljem gospodarskog sporazuma između Republike Hrvatske i tzv. republike srpske krajine, potpisanog koncem 1994. godine, pokušalo se riješiti niz problema koji su bili uteg gospodarstvu Hrvatske. Jedna od točaka odnosila se na dionicu autoceste E-70, danas A3, Novska – Okučani – Nova Gradiška, odnosno njezino otvaranje za promet.

Naime od ljeta 1991. godine promet tim dijelom autoceste bio je onemogućen jer se našao pod okupacijom JNA i pobunjenih Srba. Narednih godina to je znatno oslabljivalo gospodarstvo Republike Hrvatske jer se promet prema njezinom istoku odvijao „Podravskom magistralom“, uz granicu s Mađarskom. Dolaskom mirovnih snaga UN-a, 1992. godine, između hrvatske i srpske strane počeli su pregovori kako bi se usuglasile oko otvaranja autoceste. Zaista u listopadu 1992. dogovoreno je otvaranje autoceste no zbog izostanka potpore Knina pobunjenim Srbima u zapadnoj Slavoniji do toga nije došlo.

Nakon potpisivanja gospodarskog sporazuma, u prosincu 1994., činilo se kako bi se nešto slično moglo ponoviti. Otvaranje je bilo najavljeno za 8. prosinca no do toga nije došlo. Napokon 21. prosinca autocesta je otvorena. Od samog početka pobunjeni Srbi nisu se držali sporazuma, a UNPROFOR nije mogao ili nije htio reagirati. „Mnogo puta tražili smo ih da skinu zastave.“, rekao je jednom prilikom časnik nepalskog kontigenta UNPROFORA koji je osiguravao autocestu. Odgovorili su mu: „Zašto bismo, ovo je naša zemlja.“

S vremenom srpske opstrukcije postajale su veće od natpisa i zastava. Zaustavljali su i maltretirali civile koji su prolazili, a nerijetko ih i pljačkali. Napetost je rasla iz dana u dan, a vrhunac je dosegnula u drugoj polovici travnja 1995. godine. Odlukom predsjednika pobunjenih Srba Milana Martića, 24. travnja 1995., o dvadesetčetverosatnom zatvaranju autoceste, pobunjeni Srbi odlučili su iskazati nezadovoljstvo radom nove mirovne operacije UN-a – UNCRO-a. Naime UNCRO, koji je bio zadužen za nadzor nad autocestom, kontrolirajući promet zaustavio je velik broj kamiona s robom i cisterni s gorivom namijenjenih srpskoj strani. 

Idućeg dana Martić je posjetio pakračko područje pod srpskim nadzorom te obećao pomoć u slučaju

hrvatskog napada. Ipak, pobunjene Srbe u zapadnoj Slavoniji opravdano je uhvatila panika. Kao odgovor na zatvaranje autoceste Glavni stožer Hrvatske vojske naredio je dovođenje snaga predviđenih za operaciju „Bljesak“ 26. travnja u 6 sati ujutro. Da se situacija na autocesti nije smirila njezinim otvaranjem pokazati će događaji od 28. travnja 1995. godine. 

Uz autocestu kod Nove Gradiške građanin hrvatske nacionalnosti tog dana ubio je na autocesti osobu iz sela Smrtići s okupiranog područja Republike Hrvatske.  Zapravo se radilo o ubojstvu iz osvete, gdje je Hrvat ubio Tihomira Blagojevića, jer mu je on prethodno ubio brata.  Skupina pobunjenih Srba odmah nakon ubojstva počela je pucati po vozilima koja su se kretala na okupiranom području. Pri tome su ubijene tri osobe, pet ih je teže a desetak lakše ranjeno. Hrvatskim snagama to je poslužilo kao povod za pokretanje oslobodilačke operacije „Bljesak“ 1. svibnja 1995. Njome je oslobođen okupirani dio zapadne Slavonije.