Doktorica znanosti u ratu je bila izvidnik: Netko je uslikao kad je zapela za ‘poteznu’

Više od 400 hrvatskih braniteljica iz cijele Hrvatske i pripadnica Hrvatskog vijeća obrane okupilo se protekloga vikenda u Zadru na 6. Susretu hrvatskih braniteljica iz Domovinskog rata.

Prije mimohoda središtem grada, u kojemu su žene nosile 30 metara dugu hrvatsku zastavu, te mise u Katedrali sv. Stošije, s potpredsjednikom Vlade i ministrom hrvatskih branitelja Tomom Medvedom položile su cvijeće i zapalile svijeće pokraj spomenika poginulim braniteljima u Jazinama. 

“Iznimno mi je bitno da čujem od njih ono što smatraju bitnim da možemo zajedno dalje učiniti. Zahvaljujem im na svemu što su činile u Domovinskom ratu, ali i što čine danas okupljene u ovu izvrsnu organizaciju Žene u Domovinskom ratu”, rekao je ministar Medved.

Bila je u interventnom vodu

U Domovinskom ratu žene nisu imale svoju postrojbu, ali nije bilo postrojbe u kojoj nije bilo žena. Dr. sc. Ljiljana Zmijanović bila je pripadnik slavne 113. brigade u čijim je redovima bila obučeni izvidnik. U borbeni sektor dr. Zmijanović uključila se 1991. godine: 

“Obzirom da sam studirala u Opatiji bilo je logično da se prijavim baš u postrojbe koje su novačile na tom području i tako sam dospjela na ličko ratište. Tu sam prošla obuku i borbeno djelovanje kao pripadnik interventnog voda HOS-a. U proljeće 1992. sam prešla na šibensko ratište kao brigadni izvidnik 113.brigade, do konca lipnja 1993.”, ispričala nam je.

U početku je bila na Ličkom Ribniku na poznatom položaju “Hotel granata”, a kasnije je prešla u interventni vod na Dukovac – položaj “Grobnica”.  Ljiljanin najteži zadatak bio je osiguranje minera na Dukovcu:

Drama u minskom polju

“Minirali su na potoku, gdje nam je neprijatelj neprestano prilazio. Odjednom smo se našli pod unakrsnom snajperskom vatrom. Jedan iz neposredne udaljenosti je prikovao ovu dvojicu suboraca na minama u potok. Nastojala sam bočnim kretanjem približiti se snajperistu i paljbom iz FALa omogućiti izvlačenje suboraca. Snajper s desnog boka je imao bolju poziciju i neprestano nas tražio. Zbog intenziteta borbe ostala sam bez municije. Jedina mogućnost je bila da pretrčim čistinu po dubokom snijegu do rezervnog položaja na kojem se nalazila strojnica na lafetima, na tom položaju zbog manjka ljudi nikoga nije bilo. Iz strojnice nikada nisam pucala. Zgrabila sam oružje nasumce počela pucati po položaju bližeg snajpera. Morali su pretrčavati,  jedan je bio lakše ranjen, dao mi je svoju pušku i nastavili smo uspješno izvlačenje”, ispričala je Ljiljana Zmijanović.