Domobranstvo – simbol spremnosti hrvatskog čovjeka da obrani svoj dom

GOVOR DANIJELA KOTLARA – HRVATSKO DOMOBRANSTVO

Danas se simboličnim polaganjem vijenaca i odavanjem počasti hrvatskim braniteljima, a posebno hrvatskim domobranima kroz povijest koji su davali svoje živote za hrvatsku domovinu, prisjećamo utemeljenja Hrvatskog domobranstva 05. prosinca 1868. u Austro-Ugarskoj Monarhiji, i to po zagovoru i velikom zalaganju grofa Miroslava Kulmera.

Hrvatsko domobranstvo tada je formirano s tri domobranske pukovnije čiji su pripadnici – od zapovjednika do vojnika – bili Hrvati. Imali su hrvatsko znakovlje, a zapovijedalo se hrvatskim jezikom. Pored Austrijanaca i Mađara, jedino su Hrvati imali pravo na svoju vojsku, čime je hrvatski narod dobio legitimitet kroz vlastitu oružanu silu.

Dana 05. prosinca 1918. počinjen je masakr nad hrvatskim domobranima koji su goloruki i nenaoružani prosvjedovali protiv ujedinjenja Hrvatske u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, jer taj čin nije prošao demokratsku i zakonitu proceduru o kojoj su se trebali očitovati hrvatski sabornici. U tom prosvjedu jedan od zapovjednika bio je Grga Andjelinović, koji je izdao zapovijed da se puca na nenaoružani narod. Stradali su pripadnici 25. i 53. domobranske pukovnije – ubijeno je 13 domobrana, a ranjeno više od 17 civila i domobrana.

Domobranstvo se ponovno osniva 1941. godine. Tada možda najveće žrtve postaju upravo hrvatski domobrani, legalne snage tadašnje države, koji nisu počinili nikakve zločine. Na njih je, u osvetničkom pohodu komunističkog režima, udareno ideološki motivirano nasilje s ciljem da se što više Hrvata pogubi i baci u jame. Stradanje je krenulo s Bleiburgom i križnim putovima. U našem kraju postoji više od dvadeset masovnih grobnica, a najveća masovna grobnica je Jadransko more, gdje su ljudi ubijani i bacani u dubine. Među tim žrtvama nalazile su se i obitelji poput Lusardo, kojima se oko vrata vezivao lanac s kamenom kako njihova tijela nikada ne bi bila pronađena.

Tijekom Domovinskog rata domobranstvo ponovno igra važnu ulogu. U prosincu 1991. vrhovni zapovjednik i prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman donosi odluku o formiranju Hrvatskog domobranstva. U tom razdoblju ustrojeno je više od 38 domobranskih pukovnija, pedesetak domobranskih bojni i gotovo 100 domobranskih satnija. Iako nisu sve jedinice bile mobilizirane, mnoge su dale iznimno velik obol u obrani i oslobađanju domovine.

Mogu slobodno reći da je domobranstvo obranilo Hrvatsku 1991. godine. Tada smo bili uglavnom nenaoružani, slabo opremljeni, ali spremni braniti svoj grad i svoj kraj. Možda najveća domobranska bitka bila je Bitka za Vukovar, koja je u mnogočemu provedena prema načelima domobranske tradicije – zapovjednici obrane bili su ljudi iz vlastitih kvartova: Ivo Šoljić, Blago Zadro i mnogi drugi, zapovjednici svojih ulica i zajednica.

Domobranstvo treba ostati temelj budućih oružanih snaga Republike Hrvatske. Moramo biti svjesni da hrvatski čovjek uvijek mora biti spreman, u slučaju ugroze, uzeti oružje u ruke i obraniti svoj dom i svoju domovinu.