VIJESTI
DOMOLJUBNA POEZIJA: Dubravka Vukoja - BJELOVARSKIM VITEZOVIMA
Podijeli:

BJELOVARSKIM VITEZOVIMA
Crni svetak, 8.rujna 1991. Mala Gospa
Iznad krvavih Kusonja, nevine bijele hrvatske duše,
Krunica, ponos viteza i sklopljene ruke,
Nisu ni dotakle mržnjom zatrovano srce pijanih četnika..
Sine, živim a zapravo ne živim.
Tako bih željela sine da se vrate naše godine…
Tražim te u znakovljima,
Neprospavanim noćima, zvijezdama i sjenama!
Sine, moj život je sloboda bez slobode,
Zarobljen u tužnom postojanju.
Moje tijelo i duh u vječnom su traženju,
Neprihvaćenim nepoznatim istinama,
Na nemirnim životnim valovima!
Sine moj, tisuću beskrajnih noći,
Ljubim tvoje nepomične oči,
Dok grlim prazninu tvoje sjene.
Bez tebe sine, više nema ni mene!
Sine, živim a zapravo ne živim!
Pruži mi ruku i povedi me k sebi.
Koliko te još moram na zadnjoj stanici života čekati?
Tvoje ime pogledom na oblacima pisati,
Među sjajnim zvijezdama te tražiti,
Tišine uzalud nijemo osluškivati?
Čekam i čekam te voljeni moj sine,
Da me tiho povedeš u svoje visine,
Među anđele u zlatne mjesečine,
Iznad Svete hrvatske domovine!
Dubravka Vukoja
Izvor:Dubravka Vukoja - fb/Foto:fah
Autor: Dubravka Vukoja



