DOMOLJUBNA POEZIJA Dubravka Vukoja: Zašto šutiš ratniče?

ZAŠTO ŠUTIŠ RATNIČE

.

Zašto šutiš ratnice!?

Ti ponosni gordi patnice...

Ti ranjena stijeno...

Ti što nosiš teški Križ sjećanja i ideala...

Ti što suborcima pališ posmrtne svijeće ...

Ti što besciljno lutaš,

Po izdanoj i prevarenoj zemlji!?

.

Zašto šutiš ratniče!?

Savijen pod teškim raspelom beznađa i razočarenja...

Tražiš, izgubljene ratne ideale...

U dubinama mora i nebeskim visinama...

Te Duše, nikad vjenčane...

Sto su slobodnu Hrvatsku željele!

.

Na zgarištima tužnih uspomena...

Ispisana, mladost i imena...

Uzaludno tražiš i zarom želiš...

Isprazno moliš...

Krvavu zakletvu da ispuniš .

.

E moj, ratniče!

Ustani i progovori,

Oslobodi zarobljenu dušu ratnika,

Zbog ubijene brace i sestara,

kojih vise nema...

.

Dubravka Vukoja