VIJESTI
DOMOLJUBNA POEZIJA: Ratna strahota
Podijeli:

RATNA STRAHOTA
Imam ratnog prijatelja,
što bi rekli: “lip ko slika”
Najveća mu bila želja,
svom rodu da bude dika!
.
Bio je pun života,
radov’o se srcem njemu,
ali ratna je strahota
zatvorila vrata svemu!
.
Kad krenuše sitne duše
ognjem pakla prijetit svima,
sve pred sobom pale,ruše,
na put on je stao njima!
.
Branio je Domovinu.
Prkosio toj strahoti!
Gledao je kako ginu,
kako gube se životi!
.
Vraćaju se sad u snove
one strašne slike rata!
Svake noći njega zove,
vapaj poginulog brata!
.
I svaki se ratni dan
bez milosti njemu sveti,
sad kad ostao je sam
spokoj traži u tableti!
.
Al’ najviše njega boli,
za druge se mladost dala,
kao rana puna soli,
a nitko ni da kaže:HVALA!
.
Autor: Velimir Velo Raspudić



