Dr. sc. Hrvoje Pende: HDZSDP-ova kalifornikacija Hrvatske

Nespretna akcija nedavnog objavljivanja prošlogodišnjeg pokušaja paljenja LGBT zastave na zgradi Grada Rijeke i jednako takva reakcija Obersnela na taj čin, potaknuli su me na još jedno promišljanje o „civilizacijskim iskoracima“ kojima je podložno i naše nestabilno društvo. Naime, palitelji i gradonačelnik taj su čin povezali s nedavnom sudskom odlukom prema kojoj bi se istospolnim parovima u Hrvatskoj omogućilo posvajanje djece!

Takva odluka suda tek je očekivani proizvod sluganske vlasti kojoj je do nacionalnih vrijednosti i pozitivne tradicije stalo kao do lanjskog snijega. Jer kao što znamo, odluke takve vrste u našem se društvu ne donose na sudu nego u vrhu stranke na vlasti.

A propos presude i uzevši u obzir činjenicu da sporo, ali hadezeovski dosljedno slijedimo zapadnu degeneraciju, javnost treba upozoravati na smjerove društvenog razvoja zemalja iz kojih ne uvozimo samo robu, nego i novonormalne vrijednosti. Jer ako birajući istu vlast nastavimo biti kolonija globalnih moćnika, kao društvo ćemo se raspasti i prije nego se napokon sastavimo.

„Svatko ljubi koga voli“

Dakle, ono što je prije nekoliko dana odlučio naš sud glede prava istospolnih zajednica na posvajanje djece odavno je ozakonjeno u većini „razvijenih“ država. To je za njih gotova, normalna stvar. Oni ubrzano idu dalje pa je tako kalifornijski sud svojom presudom koja snaži novonormalnu degeneraciju, prije nekoliko mjeseci dopustio upis tri „oca“ na rodnom listu dva djeteta. Homoseksualci Ian, Alan i Jeremy žive u poliamornoj romantičnoj/ljubavnoj vezi i svi su legalno postali očevi, naravno, pomoću doniranog ženskog jajašca i „nadomjestak“ majke. Vrlo su sretni što je društvo prepoznalo njihovu „obitelj“, istu normaliziralo, a potom i ozakonilo. Jednako kao što je to prethodnih godina u „najrazvijenijim“ američkim državama već učinjeno s mnoštvom rodova koji se izmišljaju gotovo na dnevnoj bazi pa ne sumnjam da ih u New Yorku i Kaliforniji već ima blizu pedeset.

Posvojena djeca spomenutog trojca svoje „roditelje“ ne mogu zvati mama i tata pa u cilju potrebnog razlikovanja i prepoznavanja „spolno uvjetovanih rodnih uloga“ jednog „oca“ zovu daddy, drugog dada, a trećeg papa. Valjda im različiti „roditeljski“ nadimci pomažu u doživljavanju kvalitativne razlike u ljubavi i odgoju koju u tradicionalnim obiteljima pružaju otac (muškog roda) i majka (ženskog roda). Iako dio suvremene pseudoznanosti tvrdi drukčije, višetisućljetna povijest jasno nam govori da su za zdrav, uravnotežen i ispravan odgoj djeteta potrebni različiti, ali komplementarni načini pružanja ljubavi, brige i odgoja koji su (dok smo još uvijek određeni biologijom) mogući jedino u tradicionalnoj, zdravoj obitelji koju čine otac, majka i djeca.

Hadezeovac koji ne voli haljine

Na žalost, većina hrvatskog naroda misli da se kalifornijska degeneracija Hrvatske ne može dogoditi, barem ne za vrijeme života njihove obitelji. Misli da je to sve film ili TV serija; da škola, globalizirani mediji i ulica nemaju sve veću ulogu u odgajanju i usmjeravanju naše djece. Misli da je sve stvar gena (kamenog), a ne odgoja i indoktrinacije. Na primjer, prošlog prosinca, jedan se hadezeovac u općini blizu Rijeke skandalizirao kad je vidio da mu je dijete povodom blagdana sv. Nikole od škole za poklon dobilo knjigu „Dječak u haljini“, britanskog autora Davida Walliamsa. Inače, to je (očekivano) vrlo popularna knjiga koja ima i svoju filmsku verziju, a djecu u dobi od 8-12 godina uči „različitosti“ – naime junak knjige voli se odijevati u haljine (cross-dressing) i to je u knjizi prikazano kao nešto cool.

Drčni primorski hadezeovac čudom se čudio jer kao i većina njegovih stranačkih kolega ništa nije shvatio kad se usvajala Istanbulska i sad kad škola njegovo dijete uči nečemu što ne odobrava, on se buni. Zašto se nije bunio kad je trebalo? Zašto zajedno s tisućama iz te HDZSDP-ove vojske koja već dugo proizvodi hrvatsku nesreću nije digao ruku protiv usvajanja Istanbulske? Prosječan hadezeovac još uvijek ne shvaća da vlada kojoj je poklonio svoj glas u hrpi zakonskih propisa na mala vrata uvodi neke nove vrijednosti, potpuno suprotne njegovim. On valjda misli da je za obranu tradicionalnih vrijednosti dovoljno slušati Thompsona. Ipak, nije.

Na kraju krajeva, ne shvaća ni to da je i danas, u 2021. godini tek dio političkog tijela koje su kao dudu varalicu za svoje dijete formirali hrvatski jugokomunisti u neizbježno doba tranzicije nakon kojeg je trebalo ostati na vlasti. Još manje shvaća aktualno pokoravanje globalnoj Covid politici pa kad uskoro poljubi vrata svoje omiljenegostionice, jer nije na vrijeme potvrdio Covid propusnicu ili bude u obvezi tri puta godišnje cijepiti svoje dijete eksperimentalnim cjepivima protiv novonastalih virusa – opet će se čudom čuditi. Kako sad to, pitat će se – pa u Stožeru nisu rekli da će biti tako!

Školovanje za budućnost

Na žalost, nije se za čuditi našim posrtanjima, jer narodi koji su politički mnogo pismeniji od nas, istovremeno s pozitivnim dosezima društvenog razvoja, tonuli su i tonu u dubine raznih oblika društvene degeneracije. Primjerice, nekoć se u britanskim elitnim školama subkultura homoseksualizma tek tolerirala kao adolescentsko eksperimentiranje i ona je kao takva uglavnom nestajala izlaskom maturanata u svijet odraslih. A nestajala je, između ostalog, jer društvo takvu vrst odnosa nije smatralo normalnim, nego devijantnim.

Za razliku od prošlih vremena, danas u prestižnoj britanskoj školi za dječake, „Eton College“, koja kontinuirano djeluje od sredine 15. stoljeća i obrazuje/odgaja svjetske lidere, predavanja drže i popularne radikalne feministkinje koje dječake, između ostalog, podučavaju o mogućim “opasnostima muških obilježja”. Dječaci imaju posebne dane u kojima se moraju zamišljati kao pripadnici ženskog spola (!), kao transrodne osobe, itd. Zatim, moraju se zamisliti kako bi se osjećali da su trudni, a da to mogu bolje zamisliti pomaže im se pomoću filma. Također, potiču se razni rituali kojima se uvode LGBT vrijednosti itd.

Bez obzira što su zahvaljujući čuvanju svojih vrijednosti i tradicije postali jedna od najprestižnijih škola, suvremena i vrlo agresivna ljevica, poput svih institucija, osvaja i Eton College i to ponajprije zahvaljujući inertnosti konzervativnog dijela građanstva. Istovremeno, profesor koji je učenicima pripremio predavanje „Patriarchy Paradox“, kao odgovor na sve prisutniju ljevičarsko-feminističku indoktrinaciju, otjeran je iz te elitne škole kojom trenutno rukovodi Simon Henderson s nadimkom Trendy Hendy.

Zatupljeni višedesetljetnom, suptilnom indoktrinacijom putem okupiranih institucija, bez tragova otpora, narodi su jednim dijelom prihvatili takve vrijednosti, a drugim dijelom onemoćali za učinkovitu borbu. Međutim, svatko razuman i nekorumpiran idejama radikalnog feminizma, globalizacije, transhumanizma i pridruženih pojava zna da u zdravom društvu dječaci ne mogu biti djevojčice, kao što ni djevojčice ne mogu biti dječaci. Jednako tako, tate ne mogu biti mame, a mame ne mogu biti tate, sve dok su nam osobnosti uvjetovane biologijom i nacionalnom kulturom; sve dok smo još uvijek prirodno zdrava i različita bića.

U Velikom preslagivanju novim globalnim vladarima tradicionalna zapadna obitelj smeta pa je već desetljećima nastoje poništiti jer vrlo dobro znaju da će na jakim temeljima tradicionalne obitelji teško izgraditi željeni novi globalni poredak.

I zato, ako je tradicionalna obitelj kolijevka u kojoj se stvara budućnost skladnog društva, moramo paziti čija i kakva ruka ljulja kolijevku naše budućnosti.