Dvometraš Božo je bio prvi branitelj koji je pao u Vukovaru: Jurio je na grdosiju s tromblonom

SMRT NA DAN POČETKA OPSADE

Današnji dan, 25. kolovoza 1991., Vukovarci će zauvijek pamtiti kao dan koji će obilježiti mučne dane koji su uslijedili, a mnogima je upravo ovaj dan odredio čitav život. Toga dana, naime, započela je opsada Vukovara na koji se do kraja bitke obrušilo oko 80 tisuća neprijateljske JNA ojačane srpskim, paravojnim snagama.

Bio je to ujedno i dan početka stradavanja vukovarskih branitelja kada je poginuo Božo Bionda, 21.-godišnjak iz Slunja kojeg suborci opisuju kao “kršnog mladića visokog gotovo dva metra”.

Iako je bio pripadnik ATJ Lučko, Božo je pošto-poto htio stati u obranu Vukovara jer je jednostavno znao da će se u tom gradu odigrati “majka svih bitaka”.

Foto: MUP

“Želio je sudjelovati u majci svih bitaka”

“Jednostavno je to osjećao i nije želio to propustiti. Dan prije njegove pogibije, Vukovar je napadnut avionima. Te večeri, Blago Zadro je nas 15-ak poslao da pričekamo s topom koji smo onda rano slijedećeg jutra morali odvesti na skriveno mjesto kod ‘Mustanga’. Sjećam se da smo taj top nazvali ‘krnjo’ zbog stanja u kojem je bio… U svakom slučaju, stali smo kod silosa u Zeti po nekoliko toplih kruhova”, sjeća se Stipo Mlinarić Ćipe i dodaje:

“Jedući taj topli kruh, pričali smo svakodnevne priče, a osobito smo komentirali žene. Pamtim da je Božina priča bila najdojmljivija jer smo plakali od smijeha na njegove komentare… Nakon toga, brat i ja smo otišli na spavanje, a Robert Zadro, Zoran Janković i Božo su ostali pred mjesnom zajednicom.”

Nakon malo više od pola sata na Trpinjsku cestu nahrlili su tenkovi i transporteri koji su počeli otvarati vatru. Pretrčavajući brisani prostor između Trpinjske i Borovske ceste, u želji da transporter onesposobi tromblonom, Božo je sasječen mitraljeskim metcima. U trenutku smrti, Božo Bionda imao je 21 godinu.