FINANCIJSKA (NE)PISMENOST Prešutni minusi: Mnogi zaboravljaju na jednu od ključnih tema

Da biste ušli u bilo koji ugovorni odnos s bankom, morali biste baratati temeljnim pojmovima koji vam mogu pomoći pri donošenju ispravne odluke. Bez obzira na to radi li se o kreditu, depozitu ili pak minusu na tekućem računu. Prešutnom ili dopuštenom.

Prema istraživanju OECD-a iz 2019. godine, Hrvatska je na ovom području ostvarila stanovit napredak, odnosno ostvaren je rezultat od 12,3 boda ili 59 posto. Sagledavanjem po elementima, zabilježen je bolji rezultat u financijskom znanju i ponašanju dok je lošiji rezultat zabilježen kod financijskih stavova.

Usporedbom istraživanja iz 2016. i 2019. godine, vidi se da je ostvaren određeni napredak u financijskoj pismenosti, no i dalje mladi do 29 godina imaju najnižu razinu financijske pismenosti. Doduše, tu smo u korelaciji s globalnim trendovima, o čemu je tportal nedavno pisao.

U kontekstu teme prešutnih minusa i kamatnih stopa općenito ipak može zabrinuti jedan podatak iz spomenutog istraživanja. Odgovor na pitanje 'tko je odgovoran za upravljanje novcem, postoji li osobni budžet ili budžet kućanstva?' pokazao je da se samo 50 posto ispitanika u Hrvatskoj izjasnilo da ima budžet, što je ujedno najslabiji rezultat između usporedivih država te znatno ispod prosjeka jugoistočne Europe od 63 posto. Ovo pitanje valja uspoređivati s pitanjem iz istraživanja iz 2015. godine, prema kojem se 70 posto ispitanika izjasnilo da ima budžet dok je njih 63 posto odgovorno za financije i ima budžet. Ispitana je važnost shvaćanja planiranja i vođenja budžeta, što u nas nije prepoznato ili je prepoznato u nedovoljnom postotku.

Ukupan rezultat financijskog ponašanja za Hrvatsku je 5,0 bodova ili 55 posto, što je lošiji rezultat od prosjeka jugoistočne Europe, koji iznosi 5,1 bod ili 57 posto. Unatoč navedenom, ostvaren je bolji rezultat od istraživanja iz 2015. godine, kada je na elementu financijskog ponašanja ostvareno 4,6 bodova ili 51 posto.

U spomenutom istraživanju možemo pronaći zabrinjavajući niske postotke očekivanih odgovora povezanih uz stavove koji se smatraju preduvjetom za visoku razinu financijske pismenosti. To je osobito izraženo kod stava prema kojemu se samo 11 posto ispitanika ne slaže ili se u potpunosti ne slaže s tvrdnjom kako je 'novac tu da bi se trošio'.

Vjerojatno su pandemija, potresi i stres povezani s time samo povećali postotak iz prethodne rečenice.

Sve je ovo motiviralo guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića da nedavno izjavi kako se zalaže za to da financijska pismenost postane obavezan predmet u školama jer, kako je ustvrdio, to je nešto što ljudima svakodnevno treba u životu, a time bi se ujedno efikasnije podigla razina te pismenosti.

U zaključku valja reći da je financijska pismenost svakodnevna potreba i vještina koja zahtijeva cjeloživotno učenje jer financijski je okoliš sve složeniji. Jasna zakonska regulativa i djelovanje institucija, prvenstveno HNB-a, građanima bi u tome trebali biti najveća pomoć. Pa i u slučaju prešutnih minusa.