Gdje je nestao hrvatski raketni sustav S-300 za kojim sad vape i Ukrajinci? Franjo Tuđman pokazivao ga je na Jarunu 1995. godine!

Nedavno je CNN objavio pismo grupe umirovljenih vojnih časnika SAD-a te bivših generala iz baltičkih zemalja u kojemu se oni zalažu za opskrbu ukrajinske vojske moćnim protuzračnim oružjem, a između ostaloga tu spominju i znameniti raketni sustav S-300. Navodno je i Slovačka preliminarno pristala opskrbiti Ukrajinu s ovim sustavom iz sovjetskog doba, a CNN je u tom kontekstu spomenuo kako i Hrvatska ima S-300. Priča o tom sustavu obavijena je velom vojne tajne, a čudno je što ga baš Amerikanci spominju budući je on po svemu sudeći, odavno završio upravo kod njih.     

Kao što znamo, na vojnoj paradi 30. svibnja 1995., na zagrebačkome Jarunu, Franjo Tuđman i tadašnji ministar obrane Gojko Šušak pokazali su dio sustava S-300, no do dana današnjeg, nikad u Hrvatskoj to sofisticirano oružje nije kompletirano niti korišteno. Zbog njega se razvlači i dugogodišnja sudska trakavica između Zvonka Zubaka, predstavnika grupe partnera i trgovaca oružjem (tvrtka WFL-Winsley Finance Limited) koji su 90-ih opskrbljivali zemlju oružjem i koji su isporučili S-300 Hrvatskoj.

 Iako ima i onih koji su tvrdili da su kupljeni dijelovi nekorištenog raketnog sustava još u Hrvatskoj - većina informacija govori drukčije. Dio bivših državnih dužnosnika otkriva da je sustav još za vrijeme prve Vlade Ive Sanadera transferiran na Zapad, u SAD. Kako je riječ je o klasificiranim vojnim podacima službenih potvrda o tome nema. Da je sustav izvan Hrvatske, ustvrdio je i Zvonko Zubak tijekom svjedočenja na sudskom ročištu u tužbi protiv RH gdje je tražio da mu se isplati 200 milijuna dolara.

 Kada je raketni sustav isporučen Hrvatskoj, to je bio prvi put da je izašao izvan teritorija bivšeg Sovjetskog Saveza, pa je bio itekako zanimljiv mnogima koji su željeli zaviriti u tadašnju rusku najnoviju tehnologiju. U više navrata se pisalo o tome kako su Rusi bili bijesni kad su saznali da su Hrvati dopustili Amerikancima i Izraelcima uvid u S-300, koji su i navodno kopirali tehničke  sheme. Amerikance i Izraelce je to oružje posebno zanimalo zato što su ga Rusi prodali nekim njihovim protivnicima. 

Sustav je isporučen Hrvatskoj uoči vojno redarstvene akcije „Oluja“, a svrha je bila u prvom redu - psihološka - da odvrati snage Srbije od zračnih intervencija tijekom Oluje. Budući je S-300 odigrao svoju ulogu, a nije bio kompletiran, Tuđman i Šušak su ga pokušavali prodati i od dobivenog novca kupiti drugu vojnu opremu koja je Hrvatskoj bila potrebnija. Jutarnji list je pisao kako je 1998., bila ugovorena prodaja Iranu te da je o tome 2000. godine na sudu u Beču govorio Chong Ho Rhee iz Južne Koreje, tvrdeći da ga je razgledavao u Puli s Petrom Pernickom koji je i prodao sustav Hrvatskoj. Međutim do realizacije tog posla nikad nije došlo jer bi, među ostalim, isporuka tog oružja Iranu za Hrvatsku imala velike političke posljedice. 

Uoči smjene HDZ-ove vlasti 2000., tvrdilo se da je pronađena zemlja kojoj bi se sustav mogao prodati te da je Skupština "RH Alan" donijela odluku da se krene u realizaciju prodaje. No, ni to se nije ostvarilo.

Wikileaks je pak objavio povjerljivi izvještaj američkog veleposlanika Ralpha Franka, koji 23. studenoga 2003. obavještava “SecDef”, američkog ministra obrane Donalda Rumsfelda, uoči njegova dolaska u RH, dokle je stigla “akvizicija S-300”. Frank piše u Washington da su tadašnji “zadnji hrvatski ministri obrane obećali, no još nisu omogućili, isporuku S-300 američkoj vladi”. Spominje i da je “hrvatski sustav nekompletan, ali vrlo poželjan”.

Ukazuje i na spor između Vlade RH i Zvonka Zubaka, a izlaz iz te situacije vidi u “obilaznom rješenju”.

„Ustupanje posjedovanja, a ne vlasništva, moguće je kao obilazno rješenje za Vladu RH - napisao je tada Frank.

Bivša ministrica: 'Amerikanci su ga htjeli kupiti' 

Za vrijeme Račanova koalicije ministrica obrane bila je Željka Antunović.

Ona je za Slobodnu ispričala kako su dijelovi S-300, za vrijeme njezina mandata definitivno bili u Hrvatskoj te da je postojao službeno iskazan interes za njihovu kupnju od stane SAD-a.

- Treba ponoviti kako S-300 nije ni blizu bio kompletiran, a koliko ga je posto točno nedostajalo, teško je reći… Zubak tvrdi da je isporučeno 80 posto sustava, meni su tada rekli da je isporučeno samo 40 posto. Znam da je uz njega bila tehnička dokumentacija, ali nikad nam nije isporučen njegov pametni dio, softver. Kad smo došli na vlast, Zubak je podnio tužbu protiv Hrvatske i tražio da mu platimo 200 milijuna dolara jer je navodno otkupio potraživanja od prodavača Pernicka - objašnjava Željka Antunović i dodaje kako je tada pokušala rekonstruirati što se prije događalo s kupnjom tog oružja.

- S-300, je Hrvatskoj 1995., prodao Petar Pernicko, bjelosvjetski 'trgovac' oružja – veli ona i potvrđuje da su Amerikanci tražili da se njima prepusti sustav uz opasku da “mi to ne znamo čuvati“.

 - To me naljutilo, pa sam osnovala posebnu skupinu s generalom na čelu i zadužila ih da sustav pohrane i onemoguće neovlašten pristup. Kasnije su se opet javili Amerikanci sa svojom ponudom. Mi smo se složili da sustav treba prodati jer od njega nismo imali ništa. Nije se radilo o funkcionalnom oružju i kao takvo Hrvatskoj nije trebalo – ističe bivša ministrica i dodaje kako je odmah upozorila predstavnike SAD-a da se vodi sudski spor.

 - Ponudili su da bi platili osam milijuna dolara, ali kad smo tražili njihovu obvetu da će, u slučaju ako država izgubi spor sa Zubakom, platiti i njegova potraživanja, odustali su. Nakon toga, nikad nas nitko u mome mandatu, oko S-300 više nije kontaktirao – ispričala nam je Željka Antunović.

 Što se dalje sa sovjetskim raketnim sustavom događalo, nije joj poznato.  

- Neslužbeno sam kasnije dobila informaciju da je sustav brzo nakon što je formirana Sanaderova vlada transportiran Rijeku i ukrcan na brod. Gdje i kome je otplovio, ne znam – naglašava naša sugovornica.

Također napominje kako je u dopisu koji je objavljen na Wikileaksu, američki diplomat bitno drukčije opisao razgovore oko S-300, nego kako su oni u stvarnosti bili vođeni. - Ja sam sustav pohranila, čuvala i zaštitila, a što se kasnije dogodilo neka kažu drugi, ja ne znam – zaključuje Antunović.