GODINA ODLUKA Hrvatski stručnjak za ratove ima strašne prognoze za 2025.: ‘Dao Bog da sam u krivu’

Svijet ulazi u novu 2025. godinu. Geopolitička previranja, ratovi, otvoreni stari i zakopani sukobi uz teške ekonomske prilike i neprilike, problemi su koji su obilježili godinu na izmaku. Posljednjih mjeseci na trenutke su sukobi utihnuli, političke borbe u ključnim i kritičnim državama svijeta malo su ušle u status quo očekujući rezultat izbora u Americi. Nema nazad, Amerika je izabrala. Donald Trump preuzima vlast u SAD-u, njegovi Republikanci dobivaju sve što su mogli i pred njima je novi mandat u kojem će imati veće ovlasti i puno širi dijapazon mogućnosti nego posljednji put kad je Trump bio predsjednik. Nakon što se prašina pomalo slegla i jasno je da je ovo veliki uspjeh Republikanaca, a poraz Demokrata, razgovarali smo s jednim od naših najboljih poznavatelja prilika na geopolitičkoj karti svijeta Branimirom Vidmarovićem.

“Drugi mandat Donalda Trumpa mogao bi označiti nastavak zaokreta u američkoj vanjskoj politici prema pragmatičnijem i bezobzirnijem pristupu, gdje je vodeći princip samo jedan: američki interesi. Čini se da se Trump ponovo suprotstavlja »političkim kustosima« — sistemskoj eliti i obavještajnoj zajednici, ali sada s dodatnim iskustvom i odlučnošću. Njegova politika lišena je ideoloških i vrijednostih imperativa demokratizacije, a naglasak je i dalje na ekonomskoj renti i suzbijanju širenja utjecaja drugih država, poput Kine i Rusije”, rekao nam je. A što nas čeka u 2025. godini, kako će kritični dijelovi svijeta reagirati i u kojem smjeru ide geopolitička situacija? Stručnjak je detaljno raščlanio kritične točke.

“Trump preuzima predsjedništvo SAD-a u vrlo teškom, turbulentnom trenutku. Fragmentacija, potpuno rasulo starog amerocentričnog svjetskog poretka, uzdizanje regionalnih sila, dvostruke, trostruke lojalnosti, odnosno zapravo usračanje svih lojalnosti, potpuni pragmatizam, gledanje svojih interesa, suradnja sa svim ključnim akterima, ovisno o nacionalnim interesima i pragmatizam prije idealizma i prije bilo kakvih vrijednosti. To je zapravo raspad američke, zapadno-centrične političke filozofije. Ulazak na velika vrata, nedefinirane za sada i nama nejasne, ali stručnjacima jasne, pragmatične u nekim smjerovima i merkantilistične politike globalnog juga, odnosno Azije, Afrike i drugih zemalja. Ključno nam je spomenuti da su te zemlje još uvijek u razvoju, mnoge od njih se razvijaju i zbog toga se ne žele ograničavati s bilo kakvim savezima, a to naravno ne znači dobru vijest ni za SAD ni za Rusiju, jer ni u kojem smjeru ne pomažu ni jednima ni drugima. Što se tiče ključnih aspekata, imamo Ukrajinu, Bliski Istok – Izrael i Iran te Kinu i Tajvan. To su tri ključna žarišta. Što se tiče Ukrajine, Trumpova politika je tu dosta odudarajuća od klasičnog smjera američke vanjske politike jer predlaže sasvim drugačije rješenje, mirotvorstvo i zapravo na neki način prihvaćanje ruskih pozicija i ruskog revizionizma, tvrdnje da je dogovor uz sigurnost u Europi bio nepošteno napravljen, sklopljen za vrijeme ruske slabosti u 90-im godinama i da Rusija ima pravo na svoju zonu utjecaja. Tu će vjerojatno biti najveće borbe u američkoj administraciji između obavještajnih službi, sigurnosnih zajednica i Trumpove administracije kao takve”, opisao je stručnjak.

Biden uvodi posljednje mjere

Očekuju se velike promjene. “Ovdje očekujemo jako puno pretuunbacija, vidimo sad da američka administracija, tekuća, na odlasku pokušava spasiti stvari i sada u zadnji čas nametnuti mjere, odnosno uvesti mjere koje će učiniti Trumpa zarobljenikom te politike, poput konačnog odobravanja da Ukrajina koristi američke rakete za udare po ruskim ciljevima. To je unutarnja politička antitrumpovska logika i odluka koja nažalost može imati vrlo dalekosežne i ozbiljne posljedice za stabilnost u Europi i u svijetu. Jer je to spirala eskalacije, vrlo opasna, kao što vidio, i mislim da nisu sasvim svjesni svih posljedica liberalne demokracije u Bijeloj kući.

Nažalost, to je ona stvar kada unutarnje političke odluke i revanšizam utječu na vanjskopolitičku situaciju. Sjetimo se da je to svojevrsna osveta jer je nekoć Donald Trump inicirao povlačenje iz Afganistana, a sve negativne posljedice lošeg povlačenja snosio je Joe Biden. Tako i sada vjerojatno demokrati žele prepustiti sve negativne posljedice po Ukrajinu, svu katastrofu koja se može dogoditi, a koju su Amerikanci vrlo spretno izbjegavali sve ove dvije godine ne pomažući Ukrajincima do kraja. Sve negativne posljedice koje se mogu dogoditi nakon ovoga obrušit će se na Donalda Trumpa. Dakle, to je sabotaža njegove mirovne retorike”, rekao je.

Kina i Tajvan u fokusu. “Što se tiče Kine i Tajvana, tu očekujemo nastavak dosadašnje Trumpove politike, vjerojatno možda i oštrije u smislu tarifa i sankcija, dakle ekonomske metode. Nije izvjesno do koje mjere će to ići. Kinezi gube strpljenje, bili su fleksibilni tijekom Trumpova mandata, udovoljavali su mnogim zahtjevima, međutim sada se stvari mijenjaju i nije izvjesno do koje mjere će ići Trumpova politika. Tajvan je bio podosta odsutan zapravo u Trumpovom mandatu. Sada bi Tajvan mogao ponovno postati nova bolna točka, odnosno nova stara bolna točka, jer su demokrati pritiskali naravno, ali Trump bi sada isto mogao početi žešće naoružavati Tajvan, dakle pružiti više novca za njegovu obranu. Do koje mjere će to ići, za sada je teško reći, samo znamo da će Kina definitivno biti fokus.

Gori na Bliskom istoku

Drama na Istoku. “Što se tiče Izraela i Irana, tu Donald Trump najavljuje politiku koja će biti čvršća od demokratske politike, dakle potpuni pritisak na Iran, ne znamo kojim sredstvima, sankcije su najavljene, još veća izolacija, makar je upitno koliko će to pomoći zbog toga što je Iran već i onako najizoliranija zemlja na svijetu, sada uz Rusiju. I poprilično se dobro prilagodio toj egzistenciji s obzirom na fragmentaciju svijeta i na otvorene kanale trgovine, alternativno korištenje drugih valuta u transakcijama govori tome da je Iran već sada teško obuzdati, a ako ne ekonomski sredstvima, možda vojnim sredstvima. To je veliki upitnik. Znamo da je naravno Donald Trump daleko više proizraelski od Joe Bidena i u tom smislu možemo očekivati podršku Izraelu, ali naravno Donald Trump će pokušati ojačati i spasiti Abraham Accords koje su njegovo djelo, a koje je Joe Biden, američka administracija, usprkos tome što je dobro za američke interese, sabotirao i minirao čisto iz ideoloških razloga.

Dakle, možemo očekivati pokušaj i povratka u agendu te jedne judeo-islamske labave koalicije koja se bazira na temeljnom shvaćanju da je Iran daleko veći neprijatelj bilo kakvih drugih razmirica. Dakle, to je ta tema, opet koliko će to uspjeti, teško je reći zbog toga što se sada uplitala u sve, da je palestinsko pitanje ponovno aktualizirano, hoće li Donald Trump pokušati predložiti neko rješenje za dvije države, opet ostaje za vidjeti. Vjerojatno će o tome biti govora jer to je sada pitanje koje je preveliko i ono uvjetuje i suradnju sa Saudijskom Arabijom, tako da će za obnovu Abraham Accords to definitivno morati uzeti u obzir i obratiti pažnju”, objasnio je Vidmarović.

Europa je posebna priča. “Što se tiče Europe, znamo da je ideološki Donald Trump gotovo u cijelosti u suprotnosti sa liberalnim europskim poimanjima vanjske politike, dakle ta generacija mladih liberala, sredoviječnih liberala koja nije živjela za vrijeme hladnog rata i ne zna što je, te je kompletno podčinjena liberalnim ciljevima. Donald Trump će tu, naravno, unijeti neke korektive uz potencijalno Elona Muska i cijelu ekipu. Vjerojatno će biti velikih ekonomskih borbi u vezi položaja X-a i slobode govora i općenito položaja digitalnih platformi. Dakle, neće biti lako razdoblje za suradnju između Europske unije i SAD-a, osobito vjerojatno u sigurnosti i u digitalnom segmentu.

Očekuju se i pitanja NATO-a, pozicija Donalda Trumpa je tu jasna, Donald Trump nije anti-NATO, mada sada bi mogao zauzeti čvršću poziciju u vezi tog saveza. Naravno, sve se svodi i dalje na pitanje novca, ali ideologija je jača, identitetska i ideološka pitanja su sve važnija, tako da i ovdje može biti dosta zanimljivih, interesantnih promjena, pogotovo zato što sada i svijet i Donald Trump favoriziraju manje kompaktnije, fleksibilnije saveze koji su bilateralni ili trilateralni, a ne veliki, gdje se zapravo stvari mogu brže odvijati, a gdje je jasno da je Amerika šef i može se osigurati potpuna lojalnost i brza reakcija. Dakle možda se još nešto slično stvori zasebno na Pacifiku protiv Kine, ne bih isključio takve stvari. Dakle, Japan, Južna Koreja, SAD i još netko, možda Vijetnam ili još neka druga država u nekakvom labavom antikineskom savezu”, govori nam stručnjak.

Zaboravljeni dio svijeta

Afrika je mjesto lomljenja politika. “Pitanje Afrike i Latinske Amerike pod Trumpovim liderstvom donosi nekoliko izazova i potencijalnih promjena u američkoj vanjskoj politici, temeljenih uglavnom na ekonomskim alatima i pragmatizmu. Za Latinsku Ameriku, koja je trenutno pod utjecajem kineske trgovine i političkog neutraliteta, Donald Trump može koristiti ekonomsku diplomaciju kako bi smanjio kineski utjecaj. Pomoću alata poput tarifa, trgovinskih preferencija i drugih ekonomskih mjera, Trump bi mogao pokušati privući Latinsku Ameriku bliže Sjedinjenim Državama. Također, zbog sigurnosnih prijetnji poput imigracije, Trump bi mogao ponuditi Latinskoj Americi ekonomsku pomoć u zamjenu za suradnju na kontroli migracija, što bi moglo biti privlačno zemljama koje nisu ideološki vezane za Kinu, već traže bolje ekonomske prilike.

Afrički kontinent predstavlja veći izazov jer je većinski prešao na suradnju s Kinom i Rusijom koji nude ekonomsku i sigurnosnu pomoć. Trumpova administracija bi imala poteškoća u ‘nadmetanju’ s tim zemljama jer je američka pozicija na kontinentu često bila zanemarena, dok su Kina i Rusija aktivnije ulagale u Afriku. No, Afrika je politički neodređena i zemlje preferiraju slobodnu trgovinu s različitim partnerima radi vlastitog razvoja. Trump bi mogao iskoristiti ekonomske alate poput trgovinskih povlastica, ali bi morao izbjegavati pristupe koji nalikuju kolonizaciji, što bi moglo izazvati otpor. S obzirom na njegov libertarijanski pristup, Trump neće biti sklon davanju bespovratne pomoći, nego će tražiti konkretne ekonomske koristi u zamjenu za američko angažiranje. No, moguće je da će razviti posebne afričke koalicije, slično Abrahamovim dogovorima, koje bi bile naklonjene američkim interesima u zamjenu za ekonomske pogodnosti. Iako je izazovno promijeniti smjer afričke politike, Trump bi mogao pokušati oblikovati novu dinamiku temeljeniju na pragmatizmu i specifičnim ekonomsko-strateškim dogovorima.

Balkan

Pitanje Balkana, posebno Bosne i Hercegovine, u Trumpovoj politici bilo je uvijek specifično. Trumpova politika iz prvog mandata pokazuje da on nema puno strpljenja za velike razlike, birokraciju ili složene procedure. On je želio brzo rješenje, bez previše odugovlačenja. On i njegov specijalni izaslanik Richard Grenell često su nudili rješenja koja su bila brza i jednostavna, poput prijedloga o zamjeni teritorija, koji su čak bili prihvaćeni u Srbiji i na Kosovu. Međutim, liberalna međunarodna zajednica, predvođena Rusijom, bila je šokirana takvim prijedlozima i smatrala ih vrlo opasnima, pa su ovi prijedlozi brzo zablokirani, uz pomoć Brisela. Hoće li se situacija sada ponoviti? Vjerojatno. Američki resursi nisu beskonačni pa Trump neće moći posvetiti istu pažnju svim područjima svijeta u isto vrijeme. Zbog toga se može očekivati manja ili jednaka pažnja prema Balkanu u njegovom drugom mandatu. Možda ćemo ponekad svjedočiti većem pritisku u vezi s pitanjem Srbije i Kosova, ali je pitanje hoće li to biti u kontekstu ekonomije ili sigurnosti.

Trumpova paradigma je jasna: sve treba završiti brzo i efikasno, uz dogovor koji mora biti privlačan i opće prihvaćen. Taj dogovor mora biti brz, s što manje strana uključenih, dakle bilateralni ili trilateralni, a ne unutar velike birokratske multilateralne procedure koja traje desetljećima. Trump želi ostaviti svoj trag i brzo završiti stvari.

Trump je uvijek želio biti “the greatest”, “GOAT” (Greatest of All Time). To je bila njegova motivacija i svakako ćemo vidjeti pozitivne inicijative koje će izazvati frustraciju kod ruskih birokrata. Što se tiče Bosne i Hercegovine, mislim da Trump neće imati strpljenja za sve te sive nijanse. On neće željeti provoditi vrijeme u razgovorima o tome gdje je tko, koje su etničke razlike, gdje ima ili nema “muđehedina”, tko ima koju funkciju u kojem vakufu. Trump će vjerojatno doći i reći: ‘Amerika diže ruke. Nećemo financirati, nećemo slati naše snage, ništa nećemo poduzimati. Pa vi tamo, među sobom, nastavite rješavati svoje probleme.’ Radikalna prijetnja kaosom je nešto što bi mogao reći. To se meni čini kao moguć scenarij. Dao Bog da nisam u pravu, ali to je moj dojam”, zaključio je analitičar.