Gorski kotar: 'Medvjedi mi žive u dvorištu, jednom sam umalo stao na jednog koji je spavao'

Novinar Željko Raukar, vlasnik je jedne od dviju kuće u selu Leska, koje se nalazi u samom srcu Nacionalnog parka Risnjak. Kraj nje izgleda prolazi jedna od glavnih 'šumskih autocesta'

Gužva noćas u nagradnom prostoru. Hvali se majka prasica “ja imam jednu bebu više, haha”, a medvjedica joj odgovara “ali su moje bebe veće, hahaha”. Bilo kako bilo, predivna noć u mom dvorištu, nikad još tako aktivna!

Napisao je to novinar Željko Raukar, vlasnik jedne od dviju kuće u selu Leska, koje se nalazi u samom srcu Nacionalnog parka Risnjak.

Nadzorna kamera uspjela je snimiti medvjedicu s tri jednogodišnja mladunca. Oni su oko 5 sati bili u potrazi za hranom, a Željkovo 'dvorište' služi im kao odmorište na 'šumskom autoputu'. Tri sata ranije ondje je prošla divlja svinja s četiri praščića.

- Beskrajno volim životinje, a nadzorna kamera je dobro poslužila kako bi ih u miru snimio. Imam barem 1000 snimki medvjeda, košuta, lisica, divljih svinja i drugih životinja - rekao nam je Željko koji ih redovito objavljuje na svojoj Facebook stranici Leska Raukar - Srce zemlje risa, medvjeda i vuka. Dodao je kako njegova obitelj na tom prostoru dokazano živi barem 250 godina i da je cijela obitelj zapravo naučena živjeti sa životinjama.

- Mi dijelimo taj životni prostor i mislim da me životinje već prepoznaju. Neki dan kad sam stigao do kuće, zabrundao je medvjed. Bio je na nekih 15 metara od mene i gledali smo se

tako 15 minuta. Nakon toga je otišao dalje i samo sam mogao čuti kako u visokoj travi puca granje pod njegovim šapama - ispričao je Željko. Ni sam ne može nabrojati sve situacije kad je vidio medvjeda jer mu je to gotovo svakodnevni prizor. Koliko ih može raspoznati, misli da na tom prostoru živi 17 različitih jedinki.

- Susret s medvjedom nikad nije bez straha. Jednom sam umalo stao na jednog dok sam otvarao rampu na cesti. Morao sam izaći iz automobila kako bi je otključao i nisam vidio kako medvjed spava u žbunju. Prepali smo se i on i ja pa pobjegli svatko na svoju stranu - smije se Željko.

Prepoznaju ga, tvrdi, i košute i jeleni.

- Kad ih iz velike daljine u noći osvijetlim lampom, uznemire se i pobjegnu. No kad to napravim s nekih 40 metara, uopće ne mare

za mene. Znaju moj miris - priča Željko. 

Najrjeđe naleti na risa. Ta velika mačka zapravo je plaha te ju je posljednji put vidio nakon što je nedaleko od kuće ulovila srnu. Rijedak im je i susret s vukom.

- Žena i ja prolazili smo autom i ugledali čopor kako zajedno jede. Dva su krenula prema nama pa smo se odvezli dalje. Bilo je to u eri prije mobitela s kamerama - prisjetio se Željko i pozvao sve da dođu u Gorski kotar, u pravu domaću divljinu.