GOTOVAC GENERALIMA JNA: ‘I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt’

Prije 20 godina, 7. prosinca 2000. preminuo je Vlado Gotovac.

Političar, pjesnik, esejist, filozof i govornik, tako se uobičava predstaviti ovog velikog čovjeka iz Imotskog koji je trajno obilježio politički život u Hrvatskoj.

Svakako, najviše ćemo ga pamtiti po antologijskom govoru koji je održao 30.kolovoza 1991. na Krešimirovom trgu u Zagrebu ispred ‘Komande V.vojne oblasti’.

Bio je to govor na prosvjedu majki vojnika koji su zadržani u vojarni JNA-a, a koji je započeo rečenicom koja se do danas citira: “I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt”.

“Ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi. Generali nemaju djecu, ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija, nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje, nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove, nema doma. Sramit će ih se njihova djeca jer nisu im bili očevi. Sramit će ih se njihove žene jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji jer su uništavali tuđe obitelji”, slavne su gotovčeve riječi.

Gotovac je rođen 18. rujna 1930. godine u Imotskom koji napušta nakon završene osnovne škole. Odlazi u Zagreb, gdje završava Klasičnu ginmaziju, a potom i studij filozofije na Filozofskom fakultetu. Po zvaršetku studa bavio se novinarstvom, kao novinar i urednik radio je u Redakciji kulture i drame Televizije Zagreb od 1955. do 1972., kada je uhićen.

Tijekom ‘Hrvatskog proljeća’ bio je i glavni urednik ‘Hrvatskog tjednika’, a zbog svog aktivizma komunističke vlasti uhitile su ga i osudile na četiri godine zatvora i tri i pol godine gubitka građanskih prava, prava na objavljivanje i zabranu javnog nastupa.

Zbog intervjua švedskoj televiziji 1977. u kojem je zagovarao humanističke i antitotalitarne stavove ponovno je osuđen na dvije godine zatvora i četiri godine gubitka građanskih prava.

Gotovac se u politički i društveni život vraća dolaskom demokracije te 1990. godine postaje savjetnik direktora na Hrvatskog radioteleviziji, a potom i predsjednik Matice Hrvatske.

Jedan je osnivača HSLS-a te zastupnik u Hrvatskom saboru od 1992. godine. Gotovac postaje predsjednikom stranke 1997., kada se kandidira na predsjedničkim izborima. Tijekom kampanje Gotovac je napadnut na skupu u Puli, gdje ga je kopčom opasača udario pripadnik Hrvatske vojske. Gotovac je na predsjedničkim izborima završio treći, iza Franje Tuđmana i Zdravka Tomca.

Poraz na izborima utjecao je i na stranku pa se Gotovac razilazi s drugim liderom HSLS-a Draženom Budišom što rezultira Gotovčevim napuštanjem stranke i osnivanjem nove, Liberalne stranke (LS) koja će trećeg siječnja ući u novu koalicijsku vladu na čelu s premijerom Račanom.

Gotovac umro je u Rimu 7. prosinca 2000. godine nakon duge i teške bolesti. Njegovo je tijelo dan kasnije zrakoplovom hrvatske Vlade prebačeno u Zagreb te je pokopan na Mirogoju.