BOLNA ISTINA

U subotu se u Vukovaru obilježava 33. obljetnica Bitke za Vukovar i ustrojavanja 204. brigade Hrvatske vojske. 

Organizatori i ovogodišnje manifestacije su Ministarstvo hrvatskih branitelja, Ministarstvo obrane i Ministarstvo unutarnjih poslova u suradnji s Vukovarsko – srijemskom županijom i Gradom Vukovarom.

Bitka za Vukovar pretvorila se u 87-dnevnu opsadu s neočekivano krvavim ishodom, brojnim civilima i vojnim žrtvama, okupacijom, prognonom preživjelih iu konačnici – gradom koji je razoren do neprepoznatljivosti.  Vukovar je branio oko 1.800 lagano naoružanih vojnika Zbora narodne garde (ZNG) i dobrovoljaca, protiv 36.000 vojnika JNA i srbijanskih paravojnika koji su imali teško naoružanje i oklopna vozila.

Tijekom bitke, topovski metci i čahure su ispaljene na gradskoj stopi koja je znala doseći i do 12.000 čahura dnevno. U tom razdoblju, to je bila najžešća bitka u Europi od 1945., a Vukovar je bio  prvi veći europski grad potpuno uništen od Drugog svjetskog rata.  Kada je Vukovar pao, stotine hrvatskih vojnika i civila je masakrirano, a 31 tisuća civila je deportirano iz grada. Grad je “etnički očišćen” od nesrpskih stanovnika, te je u konačnici priključen samoproglašenoj Republici Srpskoj Krajini.

U Vukovarcima i danas “crv sumnje”

Oko krvavih događaja u Vukovaru kao i stravičnog ishoda, i danas se lome mnoga koplja. Slaba i spora reakcija tadašnjeg državnog vrha, premalo ljudstva, premalo oružja, sve su to teme koje i danas u Vukovarcima budu “crve sumnje”. S druge strane, hrabri građani ovoga grada kao i ljudi koji su ga do zadnjeg dana srčano branili, u tom su periodu dali sve od sebe i gotovo su jedina stavka oko koje nema nikakvih pitanja niti sumnji.

Branko Borković  je na lanjskoj obljetnici otvorio upravo ta pitanja, no njegov govor naišao je na medijsku šutnju. Borković je, očekivano, vrlo strastveno govorio o trenucima obrane Vukovara, no tu je prigodom iskoristio da se osvrne na vječne navode o “prodaji i izdaji grada”, te ukazuje na nepravde i nelogičnosti koje su se dogodile u poraću (a događaj se i danas). ):

“Ubrzo nakon uspostave vlasti u RH, pokrenuta je jugo – komunistička mašinerija spregnuta sa srpskim nacističkim režimom Slobodana Miloševića s jedinim ciljem: uništenje svega hrvatskog i stvaranje nacističke tvorevine velike Srbije. Međunarodna zajednica je u tim vremenima pokušavala očuvati Jugoslaviju. Kao narod, bili smo prepušteni na milost i nemilost posljednjem bastionu komunizma u Europi. I da stvar bude gora, donijete su odluke o izvršenju potpunog embarga na uvoz oružja.”

Mladi Jastreb o “izdajima” i nijemim promatračima

Spomenuo je kako su NATO i tada EK tada bili nijemi promatrači i evidentičari zbivanja i kontrolori izvršenja blokade uvoza naoružanja. Borković je potom zaključio kako je vrijeme progovorio io temama koje se nameću svih ovih godina, poput “Zašto je Vukovar pao?”

“Ne, Vukovar nije pao, sravnjen je sa zemljom! Vukovar je razoren i ubijen! Može li i koliko dugo živjeti dijete u utrobi svoje majke ako mu odrežete pupčanu vrpcu? Pravo pitanje je, kada se govori o Vukovaru kako je tako dugo prkosio i živio? 'Vukovar je prodan i izdan', 'Zagreb nije htio pomoći Vukovaru'… Što je od svega toga istina?”, kazao je iu podužem izlaganju podsjetio na tijek događanja na prostorima bivše općine Vukovar.

Nakon toga, Mladi Jastreb je zaključio da smo svjedoci poplave kojekakvih tzv. znanstvenih tumača i povjesničara po narudžbi, filmskih režisera i pisaca knjiga te raznih sljedbenika resavske škole a sve na temu obrane Vukovara:

“Sve se to plaća javnim novcem i bez kriterija. Sustavno se plasiraju kakve 'istine' tipa teorija zavjera pa sve do fantazija. Nemam uvida u materijale po kojima se obrađuje tematika iz obrane Vukovara ni u HVU a ni u Memorijalnom Centru DR ovdje u Vukovaru. Nemam nikakvih spoznaja o raščlambi borbenih djelovanja na prostoru istočne Slavonije s posebnim osvrtom na aktivnosti OG Vukovar – Vinkovci – Županja i tadašnje OZ Osijek.”