PERFORMANS-POLITIKA: Kako je Tomašević od uličnih protesta stigao do Banskih dvora Zagreba

Danas se u političkom vrhu Zagreba nalazi čovjek koji je svoju karijeru gradio — ne na stručnosti, ne na viziji, već na dobrom PR-u, buci i kamerama. Tomislav Tomašević, nekadašnji aktivist tzv. Zelene akcije, danas sjedi u najvažnijem uredu hrvatske metropole i koristi poziciju kako bi cementirao vlast kroz ideologiju, spin i političke eksperimente na štetu građana.

Od “bacanja po cesti” do gradonačelnika

Podsjetimo, njegov uspon počinje još 2010., u vrijeme kada su on i ekipa iz “Prava na grad” pokušavali spriječiti izgradnju podzemne garaže u Varšavskoj, i to unatoč urednim dozvolama investitora. Performans je bio važniji od činjenica: pred kamerama su se bacali na asfalt, pozirali policiji, glumili žrtve. Posljedica? Investitoru šteta i kašnjenje, gradu nepotrebni troškovi — a oni su iz toga izvukli slavu.

Danas se ta garaža pokazala i potrebnom i korisnom.

No umjesto da odgovaraju za opstrukciju javnog projekta, napredovali su. “Zelena akcija” preko platforme “Možemo!” postaje politička sila, a ulica postaje odskočna daska za vlast.

“Glumljenje skromnosti” kao strategija

Čim je osvojio mandat, Tomašević dolazi na posao biciklom. Kamere spremne — poruka javnosti poslana: “skroman sam, jedan od vas.”
Je li stvarno skroman ili samo glumi za publiku?

Isto smo već gledali kod drugih političara koji su nakon performansa vrlo brzo zaboravili “skromnost”, ali ne i vlastite političke ambicije.

Što je sve dosad “revolucionarno” odradio?

Evo kratkog popisa “pothvata” koje mnogi nazivaju ludim eksperimentima s ciljem približavanja briselskoj zelenoj eliti:

Masovna smjena uprava gradskih poduzeća — ne zbog nesposobnosti, već zbog stranačkog kadroviranja.

Uvođenje “novih” komunalnih politika koje su završile u kaosu otpada, a Zagreb učinile prljavijim nego ikada.

Proračunska sredstva i prostori guraju se projektima bliskim lijevim udrugama i svjetonazorskim aktivistima.

Sustavno razbijanje tradicije i identiteta — od simbola Domovinskog rata pa do kulturnog programa grada.

Podilaženje regionalnoj estradi, dok hrvatski branitelji i domoljubne udruge teško dobivaju prostor za događaje.

Konstantno političko marketing-spašavanje: svaka odluka mora izgledati kao civilizacijski progres — i kada to nije.

Sve što je hrvatsko – njima smeta?

U vrijeme Milana Bandića, Zagreb je bio grad hrvatske simbolike. Danas — zastave su svedene na minimum, ali reklamni plakati i događaji glazbenika iz regije iskaču sa svakog zida.
Poruka je jasna: identitet zamijenimo “regionalizmom”.

Pravi paradoks: oni koji se zaklinju u “novo”, zapravo poništavaju ono autentično hrvatsko.

“Zadnji mandat”? Tko još vjeruje?

Tomašević tvrdi da mu je ovo posljednji mandat. Ako je suditi po dosadašnjim političkim igricama, teško je povjerovati.
Političari koji vole performans nikada dobrovoljno ne spuste reflektor.

Nije cilj upravljati gradom — cilj je preoblikovati ga.
U ono što bi odgovaralo njihovoj ideološkoj viziji: crvenu utopiju s europskim naljepnicama.

Tomislav Tomašević nije tek još jedan gradonačelnik.
On je projekt — politički eksperiment iza kojeg stoji cijela mreža aktivističkih struktura čiji je interes trajno ovladati Zagrebom, pa onda i Hrvatskom.

A mi? Mi tek gledamo predstavu.

Ili je vrijeme da konačno ugasimo svjetla na pozornici?

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)