Supetar kao crvena linija: od brisanja murala do javnog poziva na odgovornost

Ono što se dogodilo u Supetar odavno je prestalo biti komunalno pitanje. Brisanje dijelova murala posvećenih Vukovaru i Škabrnji, uz selektivno ostavljanje drugih elemenata, pokrenulo je lanac zbivanja koji razotkriva svjetonazorski obrazac, a ne administrativni previd. To je priča o selektivnoj memoriji, dvostrukim kriterijima i odgovornosti vlasti koja se više ne može skrivati iza procedura.

Selektivno brisanje – jasna poruka

Ukloniti simbole Domovinskog rata (HOS, Vukovar, Škabrnja), a ostaviti ostatak murala, znači poslati poruku: 1991. je sporna, 1943. je prihvatljiva. To nije “jednaka primjena pravila”. To je politički izbor. Jer u istom javnom prostoru desetljećima mirno stoje spomen-obilježja iz NOB-a, bez komunalnih intervencija, bez boje i bez prijepora.

Sutjeska i svjetonazor

Sudjelovanje gradonačelnice Ivana Marković na komemoracijama na Spomenik Bitke na Sutjesci dodatno potvrđuje svjetonazorski kompas vlasti. Sutjeska nije neutralna točka pijeteta; to je mjesto snažnog jugoslavenskog i komunističkog narativa. Ondje simboli nisu “spor­ni”. U Supetru – simboli 1991. jesu. To nije slučajnost. To je kontinuitet.

Otac branitelj kao štit

U trenutku eskalacije gradonačelnica se poziva na braniteljski status svoga oca, Rajko Klisović, bivšeg pripadnika MUP-a. Taj status je zakonit i ne osporava se. No politički je neprihvatljivo koristiti obiteljski status kao moralni zaklon, dok se istodobno brišu simboli drugih branitelja – osobito onih koji su ginuli na prvim crtama bojišnice. Ako je braniteljstvo vrijednost, vrijedi za sve.

Pravo, Ustav i dostojanstvo

U Izvorišnim osnovama Ustava RH jasno je: Republika Hrvatska utemeljena je na pobjedi u Domovinskom ratu. To je temelj, ne fusnota. Nadalje, Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata definira hrvatskog branitelja kao osobu koja je sudjelovala u obrani suvereniteta RH (OSRH, MUP i druge sastavnice) i nalaže poštovanje dostojanstva svih branitelja i stradalnika. Selektivno brisanje simbola tog rata vrijeđa upravo to dostojanstvo.

Eskalacija i institucionalna šutnja

Nakon brisanja murala uslijedili su javni sukobi, policijska postupanja i šutnja koja je dodatno produbila krizu. Umjesto smirivanja – eskalacija. Umjesto dijaloga – moraliziranje. Umjesto dosljednosti – dvostruki kriteriji.

Oštar javni poziv

Vrijeme je za jasnu političku odgovornost. Zato javno pozivamo Ivana Marković da bez odgode učini jedno od sljedećeg:

1. Javno se ispriča braniteljima, obiteljima poginulih te gradovima Vukovaru i Škabrnji;

2. Vrati uklonjene simbole i obustavi praksu selektivnog brisanja;

3. Ako za to nema volje i snage – preuzme političku odgovornost i odstupi.

Sve drugo bit će shvaćeno kao nastavak samovolje. Grad se ne vodi prebojenim zidovima. Država se ne gradi filtriranjem povijesti. A povjerenje se ne vraća šutnjom.

U demokraciji vrijedi jednostavno pravilo:
tko ne poštuje temelj države – ne može je voditi.

Udruga hrvatskih branitelja RH