Gregurić: ‘Miljavac je HGZ pretvorio u podružnicu za Plenkovićeve potrebe’

22.10.2020. 20:33:00

“Sada kad se Andreju Plenkoviću drma tlo pod nogama, kada slušamo njegove svađe koje su ispod svakog nivoa ljudskog dostojanstva, kada se hrvatska Vlada trese od korumpiranosti svojih visokih dužnosnika, kada se hrvatskom narodu mažu oči s pritvaranjem pa puštanjem osumnjičenika za najteža djela ratnih zločina počinjenih na Ovčari, kada se Hrvatska guši u gospodarskim aferama tzv, tajkuna imamo priliku slušati g. Miljavca koji lažno optužuje hrvatske branitelje da su teroristi. Moram napomenuti kako je Hrvatski generalski zbor samo jedna udruga, a Miljavac samo jedan od predsjednika udruga civilnog društva, no to što je jednu udrugu pretvorio u parafrazirat ću ‘malu podružnica za potrebe Plenkovićevog HDZ-a’ ne služi mu na čast.”, istaknula je u razgovoru za Narod.hr predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovar Zorica Gregurić komentirajući istupe predsjednika Hrvatskog generalskog zbora Miljavca koji je djelovanje hrvatskih branitelja, njihovih obitelji te sto postotnih invalida Domovinskog rata okarakterizirao kao “čini terorizma”.

Narod.hr: Kako komentirate izjavu predsjednika Hrvatskog generalskog zbora koja je nastavak retorike bivšeg SDP-ovog ministra Freda Matića koji je branitelje nazivao teroristima?

Zorica Gregurić: “Sramotno i skandalozno. Pavao Miljavac predsjednik Udruge Hrvatski generalski zbor kojoj u Statutu piše je braniteljska, dragovoljna, nevladina, nestranačka no ako gledamo istupe g. Miljavca to se baš i ne bi moglo zaključiti nego upravo suprotno. Licemjerno je od političara (bivši ministar u vladi HDZ-a i HDZ-ov saborski zastupnik) jer to g. Miljavac jest, okvalificirati branitelje u braniteljskom prosvjedu teroristima dok istovremeno upravo g, Miljavac koji je ne zaboravimo general u miru Hrvatske vojske zdušno trudio sukladno politici Andreja Plenkovića javno opstruirati prosvjed u Vukovaru, organiziran zbog sporosti institucija u procesuiranju ratnih zločina počinjenih tijekom srbijansko-crnogorske i JNA agresije na Hrvatsku te agresije pobunjenih Srba u Hrvatskoj. Kako je moguće da jedan general HV javno opstruira tako nešto? Kako je moguće da jedan general HV ide na štetu hrvatskim braniteljima i javno se očituje protiv prosvjeda koji su Ustavna vrednota i kategorija? Sramotan je istup g. Miljavca prije tri godine kada je podvaljivačkim i nerealnim nazvao opravdan zahtjev hrvatskih branitelja za uplatom 7% dionica od eventualne prodaje dionica HEP-a u Fond hrvatskih branitelja koji služi za pomoć socijalno najugroženijim obiteljima hrvatskih branitelja, za liječenje teško oboljelih branitelja te za pomoć u školovanju djece socijalno ugroženih hrvatskih branitelja.

Vezano uz sramotnu i skandaloznu izjavu kako je prosvjed hrvatskih branitelja s jasno artikuliranim zahtjevima, pobuna koja je završila plinskim bocama, čin terorizma, najprije ga upućujem na elemente koji čine neko djelo terorističkim činom, a što bi on u krajnjem slučaju kao osoba koja je obnašala visoke vojne i političke dužnosti trebao imati u malom prstu. Naime, terorizam hrvatska enciklopedija definira kao primjenu oružanog i drugoga nasilja, najčešće protiv nedužnih osoba, radi ostvarenja političkog ili nekoga drugog cilja te ističe kako su njegova obilježja sustavnost u uporabi nasilja, pretežno politička motivacija, promišljen izbor izravnih žrtava te onih neizravnih, kršenje ljudskih prava itd. Ništa od toga ne može se vezati s onim što se dogodilo u Savskoj u svibnju 2015. godine kada je po nalogu tadašnjeg ministra policije Ostojića naređen neviđen napad policije na 100% HRVI u crkvi svetog Marka. Svjedokinja sam skandalozne provale naoružane policije u sakralni objekt u kojem su bili hrvatski ratni vojni invalidi, članovi njihovih obitelji i hrvatski branitelji. Taj monstruozni čin g. Miljavac nikada nije osudio. Zanimljivo je kako je upravo sada g. Miljavac našao „hrabrosti“ nešto proglašavati činom terorizma, naime nije bio tako hrabar i otvoren prije pet godina.

Sada kad se Andreju Plenkoviću drma tlo pod nogama, kada slušamo njegove svađe koje su ispod svakog nivoa ljudskog dostojanstva, kada se hrvatska Vlada trese od korumpiranosti svojih visokih dužnosnika, kada se hrvatskom narodu mažu oči s pritvaranjem pa puštanjem osumnjičenika za najteža djela ratnih zločina počinjenih na Ovčari, kada se Hrvatska guši u gospodarskim aferama tzv, tajkuna imamo priliku slušati g. Miljavca koji lažno optužuje hrvatske branitelje da su teroristi. Moram napomenuti kako je Hrvatski generalski zbor samo jedna udruga, a g. Miljavac samo jedan od predsjednika udruga civilnog društva. On osobno nosi odgovornost zbog dužnosti koje je obnašao kako na vojnom tako i na civilnom planu za stranku HDZ, no to što je jednu udrugu pretvorio u parafrazirat ću „malu podružnica za potrebe Plenkovićevog HDZ-a“ ne služi mu na čast.”

Narod.hr: Kao podsjetnik javnosti, možete li objasniti što je šator u Savskoj značio braniteljima i zašto su prosvjedovali?

Zorica Gregurić: “Najjednostavnije je to opisala hrvatska braniteljica Nevenka Topalušić prvog dana prosvjeda:“ “Ovdje sam jer me ubija ova nepravda. Otišla sam u rat da bi bilo bolje mojoj djeci, no niti je bolje mojoj djeci niti je meni. Neću odavde, mogu me samo mrtvu odnijeti. Dan i noć, ako treba godinama, dok god ne umrem, tu ću biti.” Nažalost Nevenka koja je bila 100% HRVI preminula je tijekom drugog dana prosvjeda.

Prosvjed hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji zbog kontinuiranog obezvrjeđivanja te prebacivanja dijela nadležnosti koja se tiču hrvatskih branitelja, u mandatu SDP-ovog ministra Matića, na druga resorna ministarstva i urede (isto je učinio i sa Zakonom) započeo je 20.listopada 2014.godine ispred zgrade Ministarstva hrvatskih branitelja u Savskoj 66 sa sljedećim zahtjevima:

1. Razrješenje ministra branitelja Predraga Matića, zamjenice ministra Vesne Nađ i pomoćnika ministra Bojana Glavaševića, radi sustavnog narušavanja digniteta Domovinskog rata i dostojanstva hrvatskih branitelja,
2. Vraćanje svih prava (obveze države) hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji u nadležnost Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji te u nadležnost Ministarstva hrvatskih branitelja.
3. Donošenje Ustavnog Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji,
4. Ustavna zaštita vrednota proizašlih iz Domovinskog rata.

Bio je to najduži prosvjed u povijesti hrvatske države, a masovno ga je podržao hrvatski narod kako u Hrvatskoj tako i izvan nje dajući podršku na razne načine. Hrvatski branitelji iskazali su solidarnost i skrb za sve te su tako na tiskovnim konferencijama koje su redovito održavane u šatoru mogle u javnost izaći teme ne samo braniteljske i stradalničke populacije nego hrvatskog čovjeka kojeg tišti društvena i socijalna nepravda. Tako su hrvatski branitelji pokazali kako su jedno sa svojim hrvatskim narodom.

Zahtjevi pod točkom 3. i 4. nisu ispunjeni do danas. S obzirom na učestale napade i stigmatizaciju hrvatskih branitelja vrijeme je da se uputi masovni zahtjev za njihovim ispunjavanjem. Strpljivost je istekla.”

Narod.hr: Kako komentirate tzv. pomirbu. Je li ministru branitelja mjesto na komemoracijama za srpske žrtve i pojedinačne zločine koji nisu naređeni od vrha države i vojske?

Zorica Gregurić: “Nema pomirbe, ali ni tolerancije spram ratnih zločinaca i ratnih zločina. Ovo što danas čini hrvatska vlada neprihvatljivo je. Hrvatska je oružano napadnuta od strane srbijansko-crnogorskog i JNA agresora te pobunjenih Srba u Hrvatskoj. Ta agresija brižljivo je pripremana, planirana i provedena nakon što je donesena politička odluka. Ništa se nije događalo stihijski, neplanirano, slučajno. Hrvatska je planirano oružano napadnuta, razorena, raseljena s dijelova okupiranog teritorija, koncentracijski logori su unaprijed pripremljeni, planovi unaprijed razrađeni. Izjednačavati tako nešto s pojedinačnim zločinima koji nikad nisu bili dio hrvatske politike niti vojno-obrambene strategije jednostavno je nedopustivo i jednom ministru hrvatskih branitelja, generalu Hrvatske vojske i potpredsjedniku hrvatske Vlade ne može tamo biti mjesto. Nema izjednačavanja, to je neprihvatljivo to nije pomirba to je izvrtanje povijesnih istina.

Nitko nije dao legitimitet Andreju Plenkoviću da u Varivodama kaže: „Zločini počinjeni nakon operacije Oluja ne mogu se opravdati i zato žalimo. To je ružan ožiljak na obrambeni karakter Domovinskog rata”. Kako se usuđuje uopće okarakterizirati gnjusan pojedinačan zločin koji nema veze s veličanstvenom oslobodilačkom akcijom Oluja „ružnim ožiljkom“? Doista nevjerojatno izgleda ali današnji predsjednik hrvatske Vlade pokrenuo je radikalnu politizaciju Domovinskog rata i zabrinjavajuću polarizaciju hrvatskoga društva. Naime uz hrvatski Ustav i Deklaracija o Domovinskom ratu obvezuje na zaštitu temeljnih vrijednosti i dostojanstva Domovinskog rata te zaštitu časti, ugleda i dostojanstva svih hrvatskih branitelja. Ovo što zadnjih mjeseci i dana čujemo od Andreja Plenkovića i njegovih sljedbenika svjedoči upravo svemu suprotnom od navedenog u hrvatskom Ustavu i Deklaraciji o Domovinskom ratu.

Posebno zabrinjava kako se zbog Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te strateškog koalicijskog partnera u vladi Andreja Plenkovića, Milorada Pupovca koji je predsjednik stranke koju je osnovao osuđeni srpski ratni zločinac, u državnim upravama i na vodećim dužnostima mijenja struktura te je sve više pripadnika srpske nacionalne manjine koji će uskoro doseći postotak u upravljačkim dužnostima sličan onom u vrijeme Jugoslavije. Naime pravo na prednost pri zapošljavanju nije ograničeno nikakvim kvotama i mi ćemo uskoro ako to ne zaustavimo imati ponovno Jugoslaviju u smislu toga tko će nam vladati. Dakle sve ono što kroz oružanu agresiju na Hrvatsku Srbi nisu uspjeli, sada uspijevaju debelo i nekontrolirano koristeći prednosti koje im daje Ustavni zakon o nacionalnim manjinama a koji nije decidirano pojašnjen niti su u njemu određene ikakve kvote koje se odnose na postotak npr prednosti pri zapošljavanju vezano uz postotak srpske nacionalne manjine u ukupnom broju hrvatskog stanovništva. Hrvatska će uskoro zahvaljujući tom zakonu imati paradoks da manjina drži sve upravljačke ovlasti države Hrvatske, a tada neće biti problem krivotvoriti istinu, demonizirati hrvatskog branitelja i još jače oblatiti te promijeniti karakter hrvatskog obrambenog rata. Svjedoci smo kako se to upravo čini.”, zaključila je Gregurić za Narod.hr.

Miljavac nastavio retoriku SDP-ovog Matića koji je branitelje nazvao teroristima 

Podsjetimo, hrvatski su branitelji pred Ministarstvom branitelja počeli prosvjedovati 20. listopada 2014. godine, a prosvjed je trajao 555 dana.

U programu N1 televizije u ponedjeljak gostovali su bivši SDP-ov ministar branitelja i europarlamentarac Predrag Fred Matić i bivši HDZ-ov ministar obrane i predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Pavao Miljavac te, između ostalog, razgovarali i o radikalizaciji u društvu nakon nedavnog napada na Trgu sv. Marka.

Miljavac je u emisiji ustvrdio da su plinske boce u Savskoj bile čin terorizma i da su ljudi mogli stradati, a da se on sam nije pojavljivao u šatoru.

“Pojedini generali su smatrali da treba podržati, ali to ne predstavlja zbor. Nakon nekog vremena su ti generali išli odustali i rekli da to nema smisla. Mislio sam da, ako se već traži nešto, to moraju biti kompetentni ljudi s jasnim ciljem. A ne samo stvarati pobunu koja je završila s plinskim bocama. To je bio čin terorizma, obični su ljudi mogli nastradati. Mi smo kao udruga to promatrali i slali poruke da to nije dobro. Taj se šator na kraju spremio i otišao je u Vukovar”, kazao je između ostalog.

Čelnik Hrvatskoga generalskog zbora Miljavac ovime je preuzeo retoriku bivšeg SDP-ovog ministra branitelja Predraga Matića, koji je, također gostujući na televiziji N1 u lipnju 2018., osvrćući se na braniteljske prosvjede u vrijeme dok je bio ministar, između ostalog, nazvao prosvjednike „teroristima“.

„Do plinskih boca su bili prosvjednici, a nakon plinskih boca su bili teroristi koji iznose plinske boce. Kasnije su govorili da su prazne, ali prazne puške se plaše ubojica”, rekao je tada Matić.

Šator u Savskoj bio je simbol otpora protiv onih koji ne vole Domovinski rat

Podsjetimo, šator u Savskoj postao je simbol otpora protiv onih koji ne vole Domovinski rat. Bio je to najdugovječniji prosvjed u Hrvatskoj. Šator je postao institucija, ne samo za branitelje, već i njihove obitelji, koje su izgubile povjerenje u institucije, postao je mjesto gdje su se branitelji obraćali organizatorima prosvjeda.

“Zašto smo u Savskoj? Tu smo za svakog hrvatskog branitelja – da Domovinski rat ostane obrambeni rat i da se uvijek i za svagda znaju imena agresora Srbija, Crna Gora i JNA”, pojasnio je u veljači 2015. predsjednik sto postotnih Hrvatskih ratnih vojnih invalida Đuro Glogoški, te dodao: “Što smo doživjeli da se nakon 20 godina ponovno moramo boriti za vrijednosti Domovinskog rata? Ovi danas na vlasti sustavno su se pripremali na ovo što nam danas čine. Od 2001. smanjene su mirovine braniteljima i do 40 posto. Što će sutra obitelj branitelja kada on umre? Ostati će socijalni slučaj. To nećemo dozvoliti i za te stvari se borimo da oni budu osigurani”. Komentirajući tadašnju izjavu SDP-ovog premijera Zorana Milanovića da dok Srbija ne povuče zakon po kojem je uhićen branitelj Veljko Marić neće moći u EU jer će se Hrvatska tome protiviti, Glogoški je novinarima izjavio da je to trebao napraviti i daleko prije.

“I to je jedan od razloga što smo u Savskoj”, poručio je Glogoški.

U travnju 2016. unatoč protivljenju vukovarskih braniteljskih udruga, šator u kojemu je dio branitelja 555 dana prosvjedovao ispred Ministarstva branitelja u zagrebačkoj Savskoj ulici premješten je u Vukovar i sklopljen na poligonu u bivšoj vukovarskoj vojarni 204. vukovarske brigade, u kojoj je smješten Memorijalni centar Domovinskog rata.

Protivljenje postavljanju šatora u Vukovaru iskazao je i Stožer za obranu hrvatskog Vukovara te brojne druge braniteljske i stradalničke udruge grada Vukovara.