Grmoja progutao rusku udicu koju mu je dobacio Mujagić: Iza svega stoji ključni Putinov čovjek za podvale

Prošlo je podosta vremena od medijske konferencije mostovca Nikole Grmoje zbog koje se trebala zatresti država. No najzapaženije što je proizišlo iz njegovih medijskih nastupa jest to da je krenuo u teretanu kako bi doveo u red svoj fizički izgled. Čini se da će Grmoja dugoročno u red morati dovesti i svoje medijske istupe, posebice otkako je optužio Fabrisa Peruška u slučaju Zabine prodaje Konzumovih trgovina na Črnomercu i Trešnjevci šefu PPD-a Pavlu Vujnovcu, piše 7dnevno.

Uprava Fortenove na Grmojine prozivke odgovorila je priopćenjem u kojem su naveli da su dokumenti koje je predočio javnosti već poznati i da su ih koristili sankcionirani ruski suvlasnici Fortenove u sudskim procesima koje su izgubili pred nizozemskim sudovima. 

Nedugo nakon toga novinarskim krugovima proširila se priča kako je Grmoja Fortenovine dokumente dobio od Arsena Mujagića koji dugo kontaktira s novinarima i političarima preko kojih plasira teme koje idu u prilog ruskim suvlasnicima Fortenove i njihovu ključnom čovjeku u Hrvatskoj Miodragu Borojeviću.

Baš bi Mujagić i mogao biti čovjek u sredini između ruskih aktera, čiji je Borojević ključni operativac, te političko-medijskih objava i teza koje se protiv Uprave Fortenove plasiraju posljednjih godinu dana. Pitanje koje se nameće jest tko je zapravo Mujagić i otkud lokalni poduzetnik iz Malog Lošinja u velikoj priči o Fortenovi. 

Baš to i jest posebno zanimljivo ako je Mujagić doista taj koji je Grmoju nagovorio na plasiranje teza koje on mjesecima pokušava doturiti novinarima. Znakovito je da Grmoja nije demantirao to da mu je Mujagić dostavio dokumente, a zanimljivo je pak to što je Mujagić kao lokalni aktivist u prisnim odnosima i s premijerskom kandidatkinjom Možemo Sandrom Benčić.

Mujagića dio novinara vidi kao aktivista i borca za očuvanje jadranske obale, a njegovi sugrađani iz Malog Lošinja poznaju ga po optužbama za malverzacije s nekretninama u Malom Lošinju. Glasine ga prate zbog dugovanja, ali i zbog toga što se hvali da radi za imućne Ruse, što se povezuje s obitelji Filipović, čiji je najpoznatiji član Krešimir Filipović. Obitelj je bogatstvo stekla u Rusiji, a na otoku su poznati kao suvlasnici hotelske grupacije Jadranka. Krešimir Filipović vlasnik je velike građevinske tvrtke Velesstroy koja se obogatila na poslovima s ruskim energentima, a od lani je pod engleskim i američkim sankcijama zbog bliskosti s Putinovim režimom. 

Promijenio stranu

Upućeni svjedoče kako su odnose između Mujagića i Filipovića pratili usponi i padovi, a Mujagićeva dugovanja prema Filipoviću mogla bi biti ključ razumijevanja njegovih optužbi usmjerenih protiv Uprave Fortenove. Mujagić je jedno vrijeme bio najglasniji protivnik ruskog kapitala na Lošinju, da bi sada počeo aktivno lobirati za njihove interese. U pozadini svega krije se i njegov materijalni interes. Kao lošinjski građevinar i aktivist, Mujagić se dugi niz godina pojavljivao u lokalnim medijima, a odmah nakon što je počela ruska agresija na Ukrajinu, javno je tražio sankcije lošinjskoj Jadranki tvrdeći da je u stvarnom vlasništvu ruskih oligarha bliskih Putinu, a da su se tek na početku agresije kao suvlasnici pojavili Filipović i obitelj Perenčević. 

U samo nekoliko mjeseci Mujagić se pretvara u osobu koja je za Filipoviće počela lobirati u medijsko-političkim krugovima. Poznato je da je Filipović ruski oligarh s hrvatskom putovnicom koji je poput brojnih drugih ruskih oligarha na početku rata u Ukrajini moskovsko prebivalište zamijenio onim u Dubaiju. Kada je svojedobno šeik Saif Alketbi iz Dubaija objavio da je kupio 42 posto dionica Fortenove od Sberbanka koji je pod sankcijama EU-a, brojni dokazi ukazivali su na to da je stvarni kupac upravo Filipović, a da je šeik paravan za operaciju kojom je Filipović trebao izigrati europske sankcije i prebaciti svoj kapital iz Rusije u EU te postati vlasnik najveće kompanije u regiji. Neuvjerljiva dokumentacija kojom je Alketbi pred nizozemskim sudom dokazivao kupnju udjela za 400 milijuna dolara ide u prilog tezi da iza kompletne operacije stoji netko drugi. Borojevićeva uloga potvrđuje da je taj netko baš Filipović koji je s Borojevićem u dugogodišnjim prijateljsko-poslovnim odnosima. 

U Fortenovi je bio član Uprave iz Sberbankove kvote, a javno se predstavljao i kao Alketbijev savjetnik za Fortenovu. Krug oko Filipovića nije uspio, nizozemski sud odbacio je šeikov zahtjev da se upiše kao vlasnik Fortenove, a EU je pod sankcije stavio tvrtku SBK u kojoj Sberbank čuva dionice Fortenove. Glasno i neprijateljski Mujagić je tada djelovao prema Filipoviću te je na portalu Volim Lošinj negativno pisao o ruskom kapitalu. Početkom rata u Ukrajini pisao je radnoj skupini zaduženoj za provođenje sankcija EU-a pri Ministarstvu vanjskih poslova upozoravajući ih na to da Filipović za oligarhe iz najužeg Putinova kruga prikriva ruski kapital koji bi trebao biti pod sankcijama. Takvim istupima Mujagić je zadobio povjerenje brojnih novinara, a onda je u posljednjih godinu dana okrenuo ploču i počeo agitirati baš za Filipovića. Iza njihova pomirenja navodno stoji Borojević, koji koristi Mujagićeve veze s političarima i novinarima da bi ovaj plasirao tekstove koje od njega zatraže on i Filipović. Kako bi razlozi obrata u odnosima između Mujagića i Filipovića bili što bolje razumljivi, potrebno je zagrepsti po njihovoj prošlosti.

Ostao na cesti

Građevinskog poduzetnika iz Malog Lošinja s Filipovićem je spojio jedan veliki projekt iz 2014., a potom ga je taj isti projekt s njime i posvađao. Te je godine tvrtka HAL u suradnji s Gradom Malim Lošinjem koji je tada vodio Gari Cappelli počela gradnju osam stambenih zgrada sa 60 stanova u Rukaviću na području grada Malog Lošinja. U projekt ulazi i tvrtka Fil-Adria u vlasništvu Filipovićeva oca, čiji je direktor Borojević. Tijekom gradnje narušili su se odnosi između Mujagića i Filipovića koji je posumnjao da je lošinjski građevinar napuhao cijenu gradnje kako bi izvukao novac koji mu je trebao da vrati stare dugove. Tvrtka Fil-Adria vođena Borojevićem 2018. blokira sve zgrade i stanove u Rukaviću te upisuje založno pravo u iznosu od 47,5 milijuna kuna. Mujagić je navodno prije toga dio stanova prodao samostalno i kupcima uzeo novac u gotovini. 

Početkom 2020. FINA nad Mujagićevom tvrtkom HAL pokreće stečaj zbog tri milijuna kuna duga i neisplate plaće zaposlenicima. U izvješću stečajnog upravitelja utvrđuje se da tvrtka duguje 58 milijuna kuna. Sve naknadne Mujagićeve aktivnosti usmjerene protiv Filipovića i njegov aktivizam rezultat su ovog konflikta i milijunske blokade nad Mujagićevim stanovima. Zbog toga Mujagić i počinje graditi imidž borca protiv bespravne gradnje prozivajući Filipovića i ruske igrače za pranje novca, zbog čega je organizirao i prosvjede. 

Krajem 2022. Mujagić naglo mijenja priču i novinarima prilazi s temom Fortenove, i to u zaštiti ruskih interesa, odnosno interesa Filipovića i Borojevića, a posredno i Todorića. Kao direktor tvrtke koja je blokirala Mujagićeve stanove, Borojević je shvatio da mu ovaj u zamjenu za rješavanje blokade može pomoći u nastavku ruskog preuzimanja Fortenove i ukidanju sankcija EU-a. Lukavi Borojević pritom je iskoristio Mujagićevu financijsku iscrpljenost uzrokovanu višegodišnjom blokadom i dugovima pa je u zamjenu za financijsku potporu Filipovićevih Mujagić, kontaktirajući s novinarima i političarima, u medijski prostor trebao plasirati teme koje mu Borojević pripremi.

O postojanju Mujagićevih financijskih problema počelo se govoriti nedugo nakon blokade projekta u Rukaviću, kada se spominjalo da duguje i Filipovićima, ali i svojem stanodavcu u Malom Lošinju Juri Čubeliću, kojemu nije plaćao ni stanarinu ni režije, zbog čega mu je ovaj prijetio izbacivanjem iz stana. Tada se u priči pojavljuju Filipovići koji su od Čubelića kupili stan u kojem Mujagić stanuje pa bi se moglo posumnjati da je ovdje riječ o kompenzaciji kojom Filipovići plaćaju Mujagićevu lojalnost i nastavak njegova angažmana. Ovim potezom Filipovići Mujagića drže u šaci jer su oni ti koji odlučuju o tome hoće li završiti na cesti. 

Filipovićima u svemu tome na ruku ide kooperativni Mujagić pa je u siječnju ove godine njihova Fil-Adria kupila poslovni prostor od 300 m2 u Malom Lošinju koji je bio u vlasništvu Mujagićeve tvrtke HAL za 352.000 eura. Novac od prodaje podijelit će Erste banka i Porezna uprava prema kojima Mujagićeva tvrtka ima dugovanja. Ovo je detalj koji daje naslutiti da Filipovići asistiraju Mujagiću u rješavanju situacije vezane uz stečaj HAL-a s ciljem raščišćavanja odnosa oko vrijednih stanova u Rukaviću. 

Kada su Filipovići i Borojević pridobili Mujagića, odlučili su preko njega uzdrmati Fortenovu plasirajući tekstove protiv Uprave, čije su se odluke trebale prikazati kao štetne i protuzakonite. Sumnja se da Mujagić stoji iza dva vala medijskih napisa o nekretninama Fortenove – prvog iz ožujka 2023. godine, kada se problematizirala prodaja zgrade Superkonzuma na zagrebačkoj Radničkoj cesti, i drugog koji je trebao uslijediti nakon što su konferenciju održali Grmoja i Zvonimir Troskot.

Bijesni Rusi

Ta se priča pokazala neuvjerljivom pa nije čudno što se pretvorila u fijasko za kredibilitet Mostovih zastupnika. Oni koji su upoznati s ovom temom u Grmojinu su nastupu prepoznali sličnost s Mujagićevim tezama koje mu ovaj prenosi od Borojevića. U javnom je interesu da se zna prenosi li Grmoja podatke od osoba koje državi duguju milijune i je li u službi glasnogovornika sankcioniranih suvlasnika Fortenove. 

Nedavno se Uprava Fortenove pisanim putem obratila DORH-u zabrinuta zbog saznanja da je Borojević okupio skupinu suradnika u nastojanju da spriječi izbacivanje ruskih sankcioniranih vlasnika iz Fortenove, zbog čega su tražili ispitivanje tih navoda i eventualno kršenje europskih sankcija. Osim Mujagića kao Borojevićeva suradnika, spomenuli su i PR stručnjaka Ratka Mačeka, koji je radio za Todorića, ali i bivšu tužiteljicu Mirelu Alerić Puklin, koja je 2021. privedena pod sumnjom da je tajne podatke iz istrage o Agrokoru dostavljala Todorićevoj suradnici Piruški Canjugi. Nakon uhićenja Alerić je napustila DORH te se zaposlila kao odvjetnica čiji se ured nalazi na istoj adresi kao i onaj Borojevićeva odvjetnika Ljube Pavasovića Viskovića. Ako se doista pokaže da je Borojević angažirao skupinu s Mujagićem, Mačekom i Puklin, to znači da su on i Filipović pronašli zajednički jezik s ogorčenim bivšim gazdom Agrokora Todorićem, kao i da zajednički namjeravaju politički i medijski širiti utjecaj kako bi naštetili Upravi i novim vlasnicima Fortenove. Todoriću koristi politizacija slučaja Agrokor i aktivnosti usmjerene protiv Uprave Fortenove, osobito u kontekstu njegovih teza da je politika otela njegov koncern. U prilog njegovim tvrdnjama posebno gorljivo rade mostovci, koji su u vrijeme stečaja Agrokora tražili njegovo uhićenje, dok je Petrov s pozicije predsjednika Sabora protiv Todorića podigao i kaznenu prijavu. Tada su mostovci predvodili hajku protiv Todorića baš kao što danas najglasnije istupaju protiv Vujnovca. Kratkom pretragom vidljivo je da su portali i novinari koji su prenosili Mujagićeve izjave i teze spominjani i u aferi Mreža zbog bliskosti s mostovcima.

Sporno neznanje

Neobično je da se nitko od njih nije zapitao otkud otočnom aktivistu i posrnulom građevinaru podaci o poslovanju Fortenove, ali ni zašto se nakon istupa protiv Filipovića ne bavi tom tematikom nego s Borojevićem surađuje protiv Uprave Fortenove. O Mujagićevoj prevrtljivosti podosta govori i sudjelovanje u prosvjedu protiv novog zakona o pomorskom dobru, kada je tvrdio da se njime omogućuje privatizacija pomorskog dobra, angažirajući se u lobiranju da tvrtka Teta Filumena njegova prijatelja Sanjina Valerijeva dobije koncesiju nad glavnom gradskom plažom u Crikvenici, zbog čega se prvotno sukobio sa županom Komadinom, a onda i s ministrom Butkovićem nakon što je Ministarstvo prometa poništilo koncesiju. Iako se s pojedinim političarima sukobljavao, Mujagić nije imao problema s Garijem Cappellijem.

Njih su dvojica među otočanima spominjana zbog sumnje u pogodovanje i namještanje natječaja jer je Mujagić u Cappellijevu mandatu dobio mnoštvo građevinskih projekata po modelu javno-privatnog partnerstva. Radio je tako na obnovi stare pomorske škole i Gradske vijećnice koja nije bila na listi prioriteta. I spominjani projekt u Rukaviću problematiziran je zbog toga što je Grad darovao zemljište i komunalije da bi stekao 20 posto udjela u projektu, a Mujagić do danas nije platio porez iako je to bio dio dogovora. U najavi tog projekta oporba je progovarala o pogodovanju tvrdeći da interesente za kupnju nekretnina iz Grada upućuju k Mujagiću da ih stavi na listu, u dosta sličnom kontekstu spominjana je i gradnja otočnog Lidla, no ništa od toga bivšeg HDZ-ova gradonačelnika i ministra nije spriječilo da nastavi suradnju s Mujagićem.