Hajduk - u ništa!

Negdje pred kraj siječnja, Dinamo je doživio težak poraz u gradskom derbiju od Lokomotive. Počelo se šuškati o ugrozi naslova prvaka, te o eventualnoj smjeni Sergeja Jakirovića.

Plavi su tada zaostajali sedam bodova za vodećim Hajdukom, uz jednu utakmicu manje, dok su Riječani bili drugi sa bodom više od Dinama, ali šest bodova zaostatka za Splićanima. Dva i pol mjeseca kasnije, tablica se dramatično preokrenula. Sada Rijeka drži prvo mjesto s 65 bodova nakon 29 odigranih utakmica, Dinamo je drugi s pet bodova manje, ali i utakmicu manje, dok je Hajduk na trećem mjestu s čak deset bodova zaostatka za ekipom iz Rijeke.

Hajduk je imao odlične pripreme za drugi dio sezone, činilo se da su spremni za osvajanje titule. No porazi od Rijeke i remi s Osijekom ponovno su pokazali da nešto nije kako treba. Remi s Varaždinom u prvenstvu bio je posebno težak, posebno s obzirom na činjenicu da su Splićani imali igrača više gotovo cijelo drugo poluvrijeme. Tada su počele špekulacije o odlasku Karoglana, no pet golova koje je postigao protiv istog protivnika u Kupu krajem veljače privukli su navijače natrag.

No ožujak je ponovno otvorio stare rane. Nakon pobjeda protiv Istre i Gorice, Hajduk nije uspio pobijediti ni jednu momčad do danas. Više od mjesec dana Livaja i ekipa nisu slavili, a ozljede su dodatno oslabile svlačionicu.

Lukša Jakobušić čvrsto se držao svojih uvjerenja, ali kada tvoja momčad ne zabije gol u dvije utakmice protiv Dinama i jednoj protiv Rijeke, to je znak da nešto ozbiljno nije u redu. Možda im je trebao neki pozitivan šok, možda je odlazak Karoglana i jučerašnja pobjeda protiv Rijeke bili dovoljni da pokrenu novu lavinu nade. No, izdržali su do kraja, i bilo je jasno da više nije moglo. Mnogi navijači u gradu pod Marjanom nisu očekivali da će prvi otići – Jakobušić.

Već u prvenstvenoj utakmici protiv Dinama bilo je naznaka problema. Istina je, Hajduk je pokazivao bolju igru u drugom poluvremenu, ali ozlijedio se Livaja. Zatim je u Kupu Kalinić, koji je već bio ranije ozlijeđen, zamijenio Lučić. To je bilo zaista neozbiljno za klub poput Hajduka, da u tako važnoj utakmici brani igrač koji treba na operaciju. Ipak, moramo skinuti kapu Lučiću, koji je u takvom stanju branio čuda.

Kup je bio točka na kojoj je trebalo ozbiljno porazmisliti. Prizor igrača koji nisu igrali kako se smiju na tribinama nije sjedio dobro navijačima. A potom, trgati stolice na Poljudu, na takvom velikom stadionu, nije primjereno nikome. Frustracije su izbile na vidjelo, ali krivnju treba tražiti unutar svlačionice i ureda Poljuda, a ne na tribinama.

Lukša Jakobušić dao je sve što je mogao na Poljudu. U nešto više od tri godine napravio je ogromne promjene. Hajduk je ponovno živio svoj san koji traje 19 godina, i nastavit će ga živjeti. Naravno, napravio je i svojih grešaka, trebalo je pronaći novo rješenje na trenerskoj klupi, možda se mogu prigovoriti i neki transferi, ali u dolasku Brekala i Perišića imao je veliku ulogu, a takve igrače ne može dovesti svatko. Jedna enigma bila je zašto Josip Brekalo nije igrao od prve minute u tako bitnim utakmicama, o tome se moglo raspravljati.

Koliko Jakobušić znači ljudima, govori jutrošnji potez ljudi u klubu koji su ga ispratili uz pljesak, neki su bili na rubu suza. Očito je čovjek napravio vidljive i pozitivne promjene, a odrekao se i otpremnine, što rijetko tko bi učinio. Popodne je održana konferencija Nadzornog odbora, a nekoliko riječi mi je zapelo za oko.

"Strategija je zastarjela. Pet godina je predugo. Nakon godinu dana, Strategija mora biti pregledana i ažurirana. Pokrenuli smo pregled, ažuriranje i daljnji rad na Strategiji. Naš cilj je osvajanje naslova prvaka sljedeće sezone. Samo moramo pronaći pravi način kako doći do tog naslova. Ovaj pristup se nije pokazao uspješnim."

Jakobušiću se ne može ništa prigovoriti, ne može se tvrditi da je strategija zastarjela. Za postizanje pravog uspjeha, potrebno je strpljenje. Podigao je klub iz depresije do euforije, a u prilog tome govori i brojka članova.

Govori se o ozbiljnom kandidatu za njegovog nasljednika koji će stupiti na dužnost za mjesec dana. Pa zašto ne stupi sad? Svake godine cilj je isti, a tog cilja nema već skoro 20 godina. Bilo je jasno kako će zadnje tri odigrane utakmice usmjeriti Hajdukov put u ovoj sezoni, a on je završio, da se dotaknem Sinjske alke, u ništa.

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**