Rođena je 1949. godine u Subotici, a po struci je bila pedijatrica.

U vrijeme napada na Vukovar u Domovinskom ratu postala je simbolom junaštva, građanske hrabrosti i humanosti.

Ravnateljicom Medicinskog centra Vukovar postala je 24. srpnja 1991. godine kada su počele pripreme za snalaženje u ratnoj agresiji koja se pripremala u okolici Vukovara. Vodila je bolnicu u vrijeme neposredno prije i za vrijeme bitke za Vukovar organizirajući njen rad u vrlo teškim ratnim uvjetima. 

Dana 9. studenog 1991. dr. Bosanac poslala je pismo hrvatskoj Vladi u kojem opisuje dramatično stanje u gradu i govori o gotovo nemogućim uvjetima rada i liječenja u podrumima vukovarske bolnice.

'Nastavljeni su direktni napadi na bolnicu iz teškog artiljerijskog naoružanja koja je već gotovo potpuno urušena… među ostalim, rođeno je nedonošče nakon samo 25 tjedana trudnoće, tjelesne težine 800 grama. Liječi se u inkubatoru u podrumu bolnice. Situacija je izuzetno teška uslijed neprekidne paljbe po zidovima i krovu bolnice. Vode nema. Tijekom poslijepodneva dva požara u krugu bolnice jedva su ugašena. Očajni, molimo, iako sada sa sve manje nade, hitnu intervenciju kako bi se JNA povukla i deblokirala Vukovar i omogućila evakuaciju 450 ranjenika uključujući nedonoščad i trudnice kao i njihovo adekvatno liječenje i tretman. Jučer, 8.11. stiglo je 75 novih ranjenika na kojima je izvršeno 35 teških operacija. Ugroženi su životi medicinskog osoblja koje požrtvovno radi 24 sata na dan. P.S.: 10. studenog 1991.: još uvijek smo živi ali, čini se, ne zadugo', stoji u pismu upućenom Vladi.

Kroz bolnicu je prošlo dvije i pol tisuće ranjenika, tisuću od njih moralo je biti podvrgnuto teškim operacijama.

Nakon ulaska JNA u bolnicu, iz nje su odvedeni brojni ranjenici i ubijeni, a nakon toga bačeni u Ovčaru i brojna nepoznata stratišta u istočnoj Slavoniji.

Vesna Bosanac u bolnici je ostala do samoga pada grada, nakon čega je bila zatočena.

Tri tjedna provela je u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici, još dva dana u Beogradu, prije nego je razmijenjena. U Zagreb je stigla u prosincu 1991. godine.

U Vukovar se vratila živjeti 1997. godine kad je opet preuzela vodstvo nad bolnicom na čelu koje je bila do lipnja 2013. godine kada je razriješena dužnosti odlukom Vlade.

Poslije razrješenja ratna i donedavna ravnateljica vukovarske bolnice ostala je raditi kao liječnica na Odjelu pedijatrije.

Bosanac je svjedočila na suđenjima za ratne zločine u Haagu, između ostalih Veselinu Šljivančaninu, Vojislavu Šešelju i Goranu Hadžiću.

Godine 2002. odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, a 2001. primila je Povelju Republike Hrvatske u ime Opće županijske bolnice Vukovar od hrvatskog predsjednika Ive Josipovića.

Udruga branitelja Podravke u suradnji s drugim udrugama proizašlim iz Domovinskoga rata dodijelila je dr. Vesni Bosanac i Općoj bolnici Vukovar Veliku zlatnu plaketu 16. siječnja 2021. za sve što su učinili za dobrobit Hrvatske.