Kako govoriti o Domovinskom ratu, a ne spomenuti žene? Kako proći kroz sjećanja na te teške, ponosne dane, a ne prisjetiti se naših majki, supruga, sestara, djevojaka – hrabrih žena koje su rame uz rame s muškim suborcima dijelile istu sudbinu, iste strahove, istu borbu?

One nisu bile samo sjena iza ratnika, nisu samo kuhale kavu ili spremale ručak. One su bile ratnice. Nosile su oružje, bile u rovovima, pružale prvu pomoć, izvlačile ranjenike, bile logistika bez koje rat ne bi bio iznesen. I nisu imale privilegije. Trpile su isto što i muškarci – metke, granate, hladnoću rovova, pakao zarobljeništva. Ali trpile su i više.

I one su ostavljale sve što su voljele. I one su napuštale svoje domove, svoje roditelje, svoju djecu, svoje supruge, dečke, sve one koji su ih voljeli i čekali. Srce im je bilo podijeljeno između ljubavi prema najmilijima i dužnosti prema Domovini. Njihova žrtva nije bila ništa manja od muške.

Danas, kada se osvrnemo na brojke, one nisu samo suhi podaci – one su životi. U evidenciji hrvatskih branitelja nalazi se 24.660 hrvatskih braniteljica. Svakoj od njih danas poklanjamo ružu, jer je to najmanje što možemo dati – mi, njihovi suborci.

Žene braniteljice – u zajedništvu još snažnije

Žene koje su bile dio Domovinskog rata nisu ostale same. Njihova hrabrost, patnja i snaga povezale su ih u zajedništvo koje traje i danas. Okupljene su u oko dvadesetak udruga i klubova, u kojima pronalaze podršku, razumijevanje i snagu za daljnju borbu – onu nakon rata.

Ove udruge nisu samo mjesta sjećanja, već i aktivne zajednice koje rade na očuvanju istine o Domovinskom ratu, pružaju pomoć svojim članicama te educiraju nove generacije o stvarnoj ulozi žena u obrani Hrvatske. One organiziraju susrete, tribine, humanitarne akcije i pomažu braniteljicama da lakše prođu kroz izazove koje im je rat ostavio u naslijeđe.

No, broj udruženih žena ratnica neprestano raste. Sve više njih shvaća važnost zajedništva i snage koja dolazi iz međusobne podrške. Njihove priče ne smiju ostati prešućene. Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena.

Jer dok god se okupljaju, dok god se čuju njihovi glasovi, one su živi dokaz ponosa, hrabrosti i nepokolebljive volje hrvatskih žena.

Bijele i crvene ruže – simboli sjećanja i poštovanja

Bijela ruža – simbol čistoće, nevinosti i vječnog sjećanja.
Za one koje više nisu s nama, ali su zauvijek urezane u naša srca.
126 bijelih ruža za poginule braniteljice – za svaku jednu koja je svoj život utkala u temelje Hrvatske.
8 bijelih ruža za nestale – za one čiji trag još uvijek tražimo, ali ih nikada nećemo zaboraviti.
105 bijelih ruža za one koje su prošle kroz pakao logora, kroz neopisivu bol i patnju.

Bijela ruža je svjetlost u tami, simbol njihove neugasle snage i naše obaveze da ih nikada ne prepustimo zaboravu.

❤️ Crvena ruža – simbol hrabrosti, ljubavi i života.
Za one koje su preživjele rat, ali i dalje vode svoju borbu.
24.660 crvenih ruža za svaku braniteljicu koja je dala dio sebe za slobodu Hrvatske.
Za one koje su nosile oružje, previjale rane, tješile suborce.
Za one koje su bile na prvoj crti, ali i one koje su bile potpora svojim muževima, sinovima, braći.

Crvena ruža je simbol svih njihovih borbi – one u ratu i one koje vode danas, u miru.

Nezapisane priče – žene koje su ratovale srcem i dušom

Ali nisu bile same na ratištu. Rat se vodio i u domovima. Koliko je majki s drhtavim rukama ispraćalo sinove na bojišnicu? Koliko je supruga dočekivalo ranjene muževe, njegovalo ih, podizalo ih iz ponora? Koliko je kćeri s nadom u očima čekalo očeve da se vrate? Koliko ih je sa zebnjom slušalo vijesti, moleći Boga da im netko ne pokuca na vrata s crnom vijesti?

Njihova uloga nije zapisana u službenim evidencijama, ali je utkana u temelje slobodne Hrvatske. One su bile potpora, snaga, oslonac. I danas, kada mnoge od njih žive u tišini, boreći se s posljedicama rata, sa stigmatizacijom, s nepravdom, zaslužuju naše priznanje.

Danas im nećemo brojati godine ni prebrojavati rane. Danas ćemo im reći jedno veliko HVALA.

Za svaku borbu koju su vodile.
Za svaku suzu koju su pustile.
Za svaku ranu koju su nosile – i onu vidljivu i onu nevidljivu.
Za svaku žrtvu koju su podnijele.
Za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku.

Danas, na Međunarodni dan žena, poklanjamo bijele ruže u znak sjećanja i crvene ruže u znak poštovanja i ljubavi.

Jer vi, žene Domovinskog rata, zaslužujete svaku od njih. ❤️????