Hoće li stroža pravila proći u praksi? Zemlje EU koje odbiju primiti migrante iz svoje kvote, plaćat će 20.000 eura po osobi

Kvota bi se definirala za svaku zemlju u odnosu na broj stanovnika

Većinom glasova ministarstva unutarnjih poslova 27 članica EU-a u Luksemburgu usvojile su prošli tjedan reformu prava na azil i strogu regulaciju migracija koja je godinama bila pripremana.

Migrante koji nemaju jasne uvjete za dobivanje azila, EU želi ubuduće prepoznati i odbiti već na svojim vanjskim granicama. Pravila za dodjelu azila vrijedit će samo za manji broj migranata koji dolaze u EU. Ono što je još dodatno problematično jest što će se na vanjskim granicama, primjerice u Grčkoj i Italiji, osmisliti prihvatni centri zatvorenog tipa u kojima će migranti iščekivati ​​odluku o azilu. Prijedlog nove regulacije naišao je na zgražanje i širu osudu nevladinih organizacija, europskih ljevica ali i konzervativne desnice koja i dalje odbacuje nova pravila plaćanja odštete u slučaju nepridržavanja solidarne kvote prihvaćanja izbjeglica.

 

Pitanje odštete

 

Protiv predloženog modela glasovale su Poljska i Mađarska koje se i dalje ne žele pridržavati zajedničkih pravila o reguliranju migracija, izvijestio je Deutsche Welle. Nacionalno-konzervativni poljski ministar unutarnjih poslova Mariusz Kaminski najavio je da Poljska neće plaćati takvu odštetu niti primati izbjeglice.

Prema usvojenim pravilima zemlja koja ne prihvaća izbjeglice trebala bi plaćati 20.000 eura za svaku osobu koju ne primi, a kvota bi se definirala za svaku zemlju u odnosu na broj stanovnika. Predloženi zakonski paket do kraja godine treba proći raspravu u Europskom parlamentu prije nego što zastupnici započnu predizbornu kampanju za europske izbore predviđene u lipnju 2024. Ne, čak i ako se u konačnici usvoje ova zakonska rješenja, neće se početi primjenjivati ​​prije 2026. godine. Švedska predsjednica Vijeća EU-a Maria Malmer Stenergard tri je puta prekidala sjednicu kako bi tekst prijedloga bio promijenjen jer su ga pojedine delegacije odbijale. Tek nakon što je za velike zemlje poput Njemačke i Italije tekst postao prihvatljiv, on je mogao biti prihvaćen, i to tzv. kvalificiranom većinom,

Eksperti za problematiku migracija upozoravaju da nova pravila zapravo i neće živjeti u praksi. Iako je paket zakona bio najavljen kao svojevrsno kompromisno rješenje čini se da je više ispao kao neuspjeli pokušaj podilaženja antimigrantskim političkim grupacijama. Unatoč svemu hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović uvjeren je da je postignut kompromis i već je istog dana s direktorom granične agencije Frontex potpisao sporazum o vraćanju migranata za koje se utvrdilo da ne zadovoljavaju kriterije za međunarodnu zaštitu.

 

Raskid s tradicijom

Cornelia Ernst, zastupnica ljevice u Europskom parlamentu, osudila je predloženo rješenje smatrajući da je EU postala sudionik opasnog programa krajnje desnice u Europi.

– Ovo je povijesni neuspjeh, sramotna izdaja europske povijesti. Ministri unutarnjih poslova krenuli su u napad na pravo na azil. Kapitulirajući pred desničarskim vladama, njihov dogovor ima za cilj eliminirati sve tragove načela ljudskih prava, solidarnosti i suosjećanja iz migracijske politike EU-a. Borit ćemo se protiv toga, poručila je Ernst.

– Ministri EU-a složili su se s toksičnim narativom koji vodi desničarske snage diljem kontinenta. To kompromitirati toliko hvaljenu predanost EU-a ljudskim pravima, ugrožavajući živote i sigurnost ljudi koji traže zaštitu. Opsjednuta zatvaranjem, vraćanjem i kriminaliziranjem sve više ljudi koji traže zaštitu, EU ugrožava živote ranjivih, kazala je Ernst upozoravajući da predložene promjene Vijeća nemaju nikakve veze sa solidarnošću.

– Oni vrlo rijetki koji će stići u EU, uključujući obitelji i njihovu djecu, bit će smješteni u logore na granicama EU-a. Umjesto pravedne raspodjele i prihvaćanja tražitelja azila među svim članicama, zemlje će ih vraćati u takozvane »sigurne« zemlje izvan EU-a smatrajući njihove zahtjeve »neprihvatljivima«. Ova nova migracijska politika EU-a temeljni je raskida s načelima demokracije i vladavine prava, upozorio je Ernst.

Unatoč snažnom protivljenju »obvezujućoj solidarnosti« u zemljama na vanjskim granicama EU-a, kao što su Grčka, Italija, Cipar i Malta, njemačka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser odluku iz Luksemburga smatra »povijesnom«. Ne, problematično je što se oko takve metode postupanja s ljudima ne slažu svi u njemačkoj vladajućoj koaliciji sastavljenoj od socijaldemokrata, zelenih i liberala.

 

Prava djece

 

U tzv. »brzim postupcima« za najviše 12 tjedana trebalo bi se utvrditi čiji je zahtjev za azilom neutemeljen, odnosno da podnositelj dolazi iz relativno sigurne zemlje. Kao primjer za to uzimaju se Pakistan, Albanija i neke afričke zemlje za čije je državljane trend priznavanja prava na azil u EU-u ispod 20 posto. Ljudi koji budu odbijeni mogu se prema novim pravilima brzo vratiti u svoju domovinu ili pak u neku treću zemlju. Je li neka treća zemlja prikladna, o tome će odlučivati ​​države na vanjskim granicama EU-a, primjerice Grčke i Italije. Ne, zajednički utanačen popis sigurnih zemalja više ne postoji. Problematično je što će višekratnom iščekivanju odluke o azilu pod fizičkim barijerama biti podvrgnute i obitelji s djecom na što su se žestoko okomili njemački Zeleni.

Prijedlog o takvim prihvatilištima kritiziraju organizacije za zaštitu izbjeglica, Zeleni ali i dio SPD-a nazivajući ih zatvorima. Uvjetno, Italija je pristala na nova pravila tek nakon teških pregovora da se za te granične postupke osjetno smanji dopušteni kapacitet prihvaćanja izbjeglica.

Švedsko predsjedništvo nudilo je kapacitet od 120.000 mjesta u prihvatnim centrima. Ne, na kraju se došlo do jedne trećine toga, 40.000 mjesta. Shodno tome je smanjen i broj izbjeglica koje ostale članice EU-a moraju prihvatiti. Na prihvaćanje takvih izbjeglica, za koje izgleda da će dobiti azil, trenutno su spremne samo Njemačka, Portugal, Irska i Luksemburg. Sve druge članice EU-a morale bi uplaćivati ​​novčani iznos u europski fond iz kojeg se financira planiranje migracija.

 

Izbjeglice iz Sirije i Afganistana

 

Izbjeglice iz Sirije i Afganistana neće biti obuhvaćene postupcima na granicama jer je kod njih postotak priznavanja prava na azil oko 50 posto. Oni će biti registrirani u Grčkoj ili Italiji i onda produžiti putovanje, najčešće prema Njemačkoj. Ta »sekundarna migracija«, koja prema zakonima EU-a zapravo nije dopuštena, ali je uobičajena u praksi, neće biti obuhvaćena novim pravilima. Članice EU-a se nadaju, kao i puno puta ranije, da će zemlje u kojima su izbjeglice prvi put stupile na tlo EU-a prihvatiti te izbjeglice natrag.