HODNJA ZA HEROJA I DOMOVINU – PRIPADNICI PUKOVNIJE VOJNE POLICIJE PREHODALI 307 KILOMETARA OD ZAGREBA DO VUKOVARA U ČAST BOJNIKU ALFREDU HILLU I SVIM POGINULIM BRANITELJIMA
U dostojanstvenom ozračju i s dubokim osjećajem ponosa, devet pripadnika Pukovnije vojne policije završilo je deseterodnevnu memorijalnu hodnju od Zagreba do Vukovara, dugu 307 kilometara. Ova zahtjevna hodnja, koja se održava već četvrtu godinu zaredom, posvećena je vukovarskom heroju bojniku Alfredu Hillu, poginulim pripadnicima vojne policije te svim hrvatskim braniteljima koji su svoje živote položili za slobodu i neovisnost Republike Hrvatske.
Polazak je bio 7. listopada iz vojarne „1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia“ u Zagrebu, a završetak – u ranim jutarnjim satima 16. listopada – na svetom mjestu hrvatske slobode, Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće.
Deset dana, deset dionica, jedno zajedništvo
Hodnja je bila podijeljena u deset dionica kroz deset dana, a svaka je završavala na simboličan način – paljenjem svijeća i odavanjem počasti kod spomenika hrvatskim braniteljima u mjestima kroz koja su prolazili. Trasa je obuhvaćala: Zagreb, Dugo Selo, Ivanić-Grad, Voloder, Novsku, Novu Gradišku, Oriovac, Slavonski Brod, Strizivojnu i Vinkovce, a konačno odredište bio je Vukovar, grad-simbol hrvatske patnje i ponosa.
Sudionici su tijekom hodnje nosili zastave, obilježja Pukovnije vojne policije i Domovinskog rata, a svaka dionica predstavljala je novo svjedočanstvo njihove predanosti, ustrajnosti i poniznosti prema onima koji su dali najviše – svoj život.
„Želimo taj duh zajedništva prenijeti na mlađe generacije“
Voditelj instruktorskog tima u Satniji za zaštitu VIP Pukovnije vojne policije, nadnarednik Krešimir Bakula, istaknuo je kako je hodnja započela idejom očuvanja sjećanja na heroja Vukovara i Domovinskog rata:
“U hodnji sudjelujem četvrtu godinu zaredom. Hodnja je započela idejom očuvanja sjećanja na vukovarskog heroja, bojnika Alfreda Hilla, posthumno pukovnika. Posvetili smo je svim poginulim i preminulim pripadnicima vojne policije tijekom i nakon Domovinskog rata. Želimo taj duh zajedništva prenijeti na mlađe kolege i pokazati koliko je važno biti zahvalan onima koji su dali svoj život za slobodnu Hrvatsku.”
Slično je poručio i narednik Rudolf Bahmec, zapovjednik desetine po dužnosti:
“Na ovu hodnju me motiviralo poštovanje i trajna zahvalnost prema svima onima koji su položili svoje živote za slobodu i neovisnost naše domovine. Željeli smo prenijeti poruku mlađim generacijama o važnosti Domovinskog rata i žrtve koja je podnesena.”
„Naša žrtva ne može se usporediti s njihovom“
Ove je godine voditeljica hodnje bila poručnica Katarina Raiz, zapovjednica voda za uzgoj, selekciju i preddresuru u Obučnom centru vodiča službenih pasa Pukovnije vojne policije. Istaknula je kako ju je motivirala zahvalnost prema onima koji su u najtežim vremenima branili Hrvatsku:
“Ovo mi je druga memorijalna hodnja koju sam u cijelosti prehodala. Naša žrtva podnesena u ovoj hodnji ne može se usporediti s onom koju su podnijeli naši branitelji. Ipak, želimo svojim koracima pokazati da ih nismo zaboravili.”
Poručnica Raiz, koja je i ove godine bila najmlađa sudionica hodnje, dodala je da će i ubuduće nastaviti sudjelovati:
“Sretna sam što Pukovnija vojne policije organizira ovu hodnju. To nije samo fizički izazov, već čin dubokog poštovanja i sjećanja na poginule branitelje. Naša je dužnost da to nastavimo.”
S posebnim ponosom dodala je:
“Jako smo dobra i složna ekipa – jedni drugima smo cijelo vrijeme bili potpora, a svakim prijeđenim kilometrom naše zajedništvo još je više raslo.”
Sjećanje koje hoda dalje
Četvrta memorijalna hodnja Pukovnije vojne policije još je jednom pokazala koliko je važno čuvati sjećanje na heroje Domovinskog rata, ali i živjeti vrijednosti koje su oni branili – zajedništvo, čast i ljubav prema domovini.
Dok su njihovi koraci odzvanjali hrvatskim cestama, svaki je kilometar bio poruka zahvalnosti, a svaka svijeća upaljena na putu – svjetionik koji podsjeća da sloboda nikada nije bila dar, nego žrtva.
