MARCEL IMA RIJEČ

Za uzroke i posljedice rata obratite se u Beograd – pisalo je na transparentu koji su veterani 145. iz Dubrave razapeli na Trgu bana Jelačića, ispred nekolicine uvijek istih lezbo-vege-jugo prosvjednica koje svake godine razapnu svoj transparent na kojem piše kako smo “svi odgovorni za zločine u Oluji“. Odličan odgovor, jedina zamjerka koju imam jest ona na pismenost, trebalo je pisati “obratite se Beogradu”. Prijatelje treba upozoravati na njihove pogreške, neprijatelje treba podržati da ustraju u njima. No, nećemo sitničariti, važna je poruka i da su je oni kojima je namijenjena razumjeli. Za razliku od bubnjarica subotom, oni ni na koji način nisu ometali prosvjed desetak udruga s upola manje članova. Na koji, doduše, imaju pravo, ali mislim da bi nakon toliko godina seruckanja po Oluji u povodu svake godišnjice SOA trebala odraditi svoj posao i vidjeti tko te profesionalne prosvjednice plaća i za što točno. Godinama šutimo na njihove optužbe, ispada da su Srbi iz Hrvatske žrtve rata koji su sami pokrenuli. Jesu, u neku ruku, ali to se zove “karma”.

Hrvatska je dugo, desetljećima, mirno promatrala pokušaje kriminalizacije Oluje, Domovinskog rata u cijelosti, pa su čak i političari često pristajali uz taj narativ i nerijetko mu se pridruživali. Godinama ni jedna obljetnica Oluje nije mogla proći bez ispričavanja i relativiziranja. Na kraju se sve to istopilo ponajprije zato što su veterani konačno počeli dizati glas, a građani ignorirati razne Documente i ROSE, kad već mediji ne žele. Nije to rezultat neke osmišljene politike, nego su jednostavno svi ti jugoelementi dodijali i Bogu i vragu. Odnos prema pobjedi od prije 30 godina mijenja se nabolje, ali to ide sporo jer smo godinama tolerirali to što nekolicina nebitnih osoba kojima se daje nerazmjeran javni publicitet Hrvatsku vojsku javno tretira kao teroriste. Prosvjed je legitimno pravo, laganje, međutim, nije. Documenta notorne Vesne Teršelič i brojne druge organizacije koje organiziraju taj “prosvjed”, a svaka od njih siše novac iz proračuna, na svojim transparentima pišu kako je nakon Oluje spaljeno 22.000 srpskih kuća. Taj je podatak iznesen na suđenju Gotovini u Haagu, ali ga je sud odbacio jer se pokazalo da su u toj brojci i kuće koje su Srbi spalili Hrvatima 1991., da je u nekim mjestima, prema Documenti, spaljeno osjetno više kuća nego što ih je uopće bilo i tako dalje.

Isto tako, na prostoru Oluje u tom trenutku nije živjelo ni blizu 250.000 Srba, a laž je i da su protjerani jer su redom evakuirani, odnosno izbjegli su, prije bilo kakvog kontakta s HV-om. To je također utvrđeno i u Haagu, ako nekomu nije dovoljno vidjeti dokumente “Vojske RSK”. Nela Pamuković iz ROSE, koja je predvodila taj prosvjed, međutim, i ove je godine ponovila kako je “oslobađajuća presuda generalima Gotovini, Čermaku i Markaču pogrešno interpretirana i ne oslobađa Hrvatsku od krivnje i odgovornosti”. Krivnje i odgovornosti za što točno, Nela?! I pred kim? I što se tu ima interpretirati? Kažete, “ne u moje ime”? Istina. Nitko nema pravo ispričavati se u ime “svih Hrvata” zbog Oluje, jer ogromna većina Hrvata ne smatra da se ima okupatorima za što ispričavati. Ne u naše ime. Komu je, dakle, u interesu da i nakon 30 godina uporno ponavlja iste laži koje su izašle ravno iz Vučićeve i Šešeljeve propagandne kuhinje i zašto se takve udruge i dalje financiraju novcem poreznih obveznika? I bi li konačno bilo vrijeme da se utvrdi je li to podrivanje ustavnog poretka RH, jasno zasnovanog na pobjedi u Domovinskom ratu?

Manijaci žedni krvi

Kasnije je još dodala kako je trebalo izaći “ispred ovih manijaka žednih krvi” – ti manijaci žedni krvi su okupljeni građani – “bijednika koji se skrivaju iza tenkova i nišana, koji bi klali, silovali, i to za tuđu korist! A ovi koji vrište dok snimaju aktiviste koji su legli ispred oklopnih vozila – nadam se da će imati priliku osjetiti moć tehnike koja ih toliko uzbuđuje”, napisala je Peović. Je li to prijetnja i govor mržnje, ili nešto drugo kažnjivo, na pravosuđu je da odluči, ali očito je da Kata želi da nas netko dobro izgranatira i zgazi tenkovima. A kasnije je još dodala i snimku mladića koji je stao pred kineske komunističke tenkove 1989. godine. Bizarno, jer ona je komunist, a ti komunistički tenkovi nešto su kasnije zgazili studente koji su prosvjedovali protiv komunizma i za demokraciju na Tiananmen. Ne znam kakva je to zbrka u njezinoj glavi, ali znam da je Katin ultranacionalizam toksičan. Naime, što znači ono “za tuđu korist”?

Ona očito smatra da Hrvatska danas nije samostalna jer, eto, članica smo NATO saveza, pa ako branimo svoju zemlju, “to radimo za mrske američke imperijaliste”. U interesu nam je valjda da nas zgazi srpsko-ruski “svet”, pa nećemo biti američke marionete, prema Kati. Onda bismo bili “stvarno samostalni”. Stara je podvala jugokomunista ta priča o Hrvatskoj koju su okupirali stranci, kapitalisti, Amerikanci. NATO savez. Oni su, kad im ti odgovara, najveći borci za neovisnost Hrvatske od mrske zapadne demokracije, veći od Ante Pavelića. Zapad im smrdi, demokracija im zaudara. Sve što se radi za “američke je interese”. Ma hajde. Zato nije čudno što tih četvero prosvjednika koji su uletjeli na paradu uredno prosvjeduje za Palestinu, nimalo militaristički Hamas koji je i izrodio ovaj rat na Bliskom istoku, ali nikad nisu prosvjedovali za napadnutu Ukrajinu. Njima je neovisnost Ukrajine ionako američka ujdurma, kao i neovisnost Hrvatske. Moram primijetiti da se njihov odnos prema nacionalnoj neovisnosti, vojnim paradama, obrani svoje zemlje i agresiji na susjednu jako razlikuje, ovisno o tome o kome je riječ, i posve je neprincipijelan.

Ali ako pogledate bolje, vidjet ćete da je ipak vođen jednim “principom”, nazovimo ga tako – a to je da podržavaju sve što je protiv slobode, protiv demokracije i slobodnog tržišta. Zašto? Zato što teže društvu u kojem bi oni bili diktatori i apsolutni gospodari svačijeg života i smrti. Njihov pacifizam samo je prigodan, kao i njihovo zalaganje za ljudska prava, kad njima ide u korist i pomaže im da se domognu vlasti. Kad je se jednom domognu, ne dao vam Bog da budete protiv njihove vojske, da se žalite na postupke policije, onda je u redu da vas ubiju i bace u jamu. Njihova priča o tome da smo “okupirani od Amerike” isto tako ne služi ničemu osim uklanjanju demokratskih principa i omogućavanju uvođenja diktature, inače su spremni prepustiti vlast nad Hrvatskom i crnom vragu ako će ih postaviti za svoje satrape. Nisu to nikakvi mladi idealisti, kakvima se žele predstaviti, još manje naivci koji ne znaju čemu vojska zapravo služi. Oni su puno malignija pojava. Danas je na zapadu moderno razne “ekstremno desne stranke”, poput AfD-a koji je ekstreman otprilike koliko sam i ja engleska kraljica, proglašavati opasnošću za demokraciju, ali zato razne Kate i razni prosvjednici legalno stranački djeluju, iako i ne skrivaju da su im jedini pravi neprijatelji demokracija, slobode koje idu uz nju, uključujući ekonomske i političke, i neovisnost Hrvatske. A pravobraniteljica nam se, umjesto takvima, radije bavi time tko što viče na Thompsonovu koncertu i tko nosi kakve majice.

Veliki koncert u malom gradu

Veterani koji su bili na Thompsonovu koncertu u Sinju kažu da im je lakše bilo 5. kolovoza 1995. ući u Knin nego na isti datum 30 godina poslije izaći iz Sinja. A ni ulazak u Sinj nije bio puno lakši.
U Zagrebu je organizacija koncerta protekla uredno, u Sinju se sve pretvorilo u potpuni kaos. Prije koncerta gradonačelnik Miro Bulj izjavio je kako su održani koordinacijski sastanci s predstavnicima vatrogasaca, policije, komunalnih službi, Crvenog križa, alkarskog društva te drugima. Naglasio je kako će se Grad potruditi maksimalno profesionalno odraditi svoju ulogu, kako bi pokazali da su sposobni organizirati događanja ovakvih razmjera. Pa, dokazao je da nisu.

Bulj je rekao kako će za prostor unutar Hipodroma biti zadužen organizator, dok će brigu o prostoru izvan Hipodroma voditi Grad. Na kraju je zapelo na onom izvan Hipodroma: zapravo ima sreće što je u konačnici ipak sve prošlo bez neke tragedije. “Ovo sinoć nije bila gužva, niti je itko mislio da gužve neće biti jer je kod ovakvih događaja gužva redovita pojava. Ovo sinoć bio je totalni organizacijski kolaps prometa. Moja prijateljica tek je jutros u 8 uspjela doći u Solin iz Sinja, a na koncert se iz Splita uputila jučer u 14”, kaže jedan od posjetitelja. Drugi svjedoči: “Osam autobusa koji su nakon završenog koncerta trebali voziti ljude do Kukuzovca, gdje su bili parkirani automobili, uopće nisu vozili, promet je totalno kolabirao.

Propješačili smo sedam i pol kilometara od Hipodroma do parkirališta, ponovno čekali i do Dugopolja stigli tek u 6 ujutro, a koncert je završio oko 1. Inače, koncert je bio fantastičan, promet prije i poslije koncerta totalni kaos.” Neki pak pišu kako su pet sati bili blokirani na parkiralištu. I sad, tko je odgovoran za to? Thompson? Policija? Publika? Ili ipak, na prvome mjestu, gradska vlast Sinja? Čak je i onaj nesposobni Tomašević, koji taj koncert nije ni želio, uspio riješiti propuštanje ljudi prema Hipodromu i parkiranje tako da je pola milijuna ljudi uspjelo ući i izaći u redu i miru. Znam da Sinj nije Zagreb, ali zar se to nije znalo i prije koncerta? Ili to Bulju nitko nije rekao unaprijed, kad mu je samo bilo bitno da pokaže kako on, eto, može takvo što organizirati?

Bulj: “Nisam ja, kriva je publika”

Na kraju se Thompson ispričao publici, rekavši kako je i sam zbog prometnog kaosa satima putovao do Sinja s bendom, kako je koncert kasnio jer velik broj ljudi nije stigao na vrijeme, a mnogi nisu uspjeli ni ući, i ponovio kako ništa izvan prostora na kojem se održavao koncert nije bilo pod kontrolom organizatora. No Bulj je odlučio za sve okriviti nediscipliniranu publiku: “Prometnice su takve u gradu Sinju… Jedan od razloga gužve bio je to što su mnogi prema Sinju krenuli u posljednjem trenutku. I ja sam takav, kad idem u Split na utakmicu Hajduka, krenem u posljednji čas”, rekao je.

Mnogi ga podržavaju, pa da se vratimo na priču kojom ga brane, da Sinj nije Zagreb. Nije, zato postoji nešto što se zove planiranje i organizacija. Toga u Sinju nije bilo. Neki kažu kako Grad nije kriv što se ljudi nisu držali uputa, no ti isti ili takvi isti ljudi itekako su se držali uputa u Zagrebu, tako da Buljevo prebacivanje krivnje na posjetitelje, kojima Thompson voli govoriti da su najbolja publika na svijetu, nije uopće korektno. Ni Čavoglave nisu Zagreb, nisu ni Sinj, pa nikad nije bilo ovakvih problema iako bi se skupilo i do sto tisuća ljudi. Mnogi su došli u zadnji čas jer se nisu uspjeli probiti kroz prometnu gužvu. Policija je kod Kukuzovca puštala automobile prema Sinju, premda su najavljivali da neće, a to nije krivnja publike. Kolone su počele već od Dugopolja, ljudi su već ondje proveli po nekoliko sati čekajući. Kako je onda netko krenuo “u zadnji čas” na koncert? Zašto policija i Grad nisu uredili da nakon koncerta voze autobusi prema Kukuzovcu, ako treba i uz policijsku pratnju? Uostalom, postoje ljudi koji su trebali predvidjeti i isplanirati sve vezano uz ovakav masovni događaj, i u Policijskoj upravi i u Gradu. Koncert je, tvrde posjetitelji, bio odličan, ali sve izvan Hipodroma bila je apsolutna katastrofa u planiranju i organizaciji.

Onaj tko je organizirao koncert znao je gdje ga organizira i koliki je Sinj grad, i tomu je trebao prilagoditi kapacitete i službe koje su sudjelovale u organizaciji. Srećom pa je Thompsonova publika disciplinirana i strpljiva, a znamo da su brojni koncerti zbog takvih propusta završavali u nasilju i kaosu. Uglavnom, organizacija je bila na nivou kakav se od Bulja i očekuje. Ako dečki iz Mosta misle da imaju kapaciteta za nešto više od vladanja Sinjem ili Metkovićem, moraju to dokazati na lokalnoj razini pa tek onda krenuti na državnu. Dovoljan je jedan primjer poput Možemo u Zagrebu da se vidi što se događa kad veliki sustav preuzmu oni koji nikad nisu vodili ni kvartovski kafić.

Jugoslavije više nema

To da Jugoslavija ne postoji već 35 godina, a ako računamo samo vrijeme od oslobođenja Hrvatske od njezinih ostataka već 30, ne bi trebalo biti sporno nikomu. Pa zašto se onda toliko rasprave po medijima i društvenim mrežama povelo zbog Thompsonove opaske kako je Jugoslavija mrtva, Jugoslavije više nema? Neki su ga počeli ismijavati, rekli “zato su posjetitelji i bili u crnom, red je kad netko umre”, i pokušali biti duhoviti pa objasniti da je to Thompsonovoj publici prvi glas, da je trebalo 35 godina da to dođe do njihovih ušiju. Nije to Thompson namijenio svojoj publici, nego onima koji se sa smrću Jugoslavije nikako ne mogu pomiriti pa i dalje traže ustaše po njegovim koncertima. Onima koji se bacaju pod džipove HV-a, koji pokušavaju promijeniti ishod rata nakon 30 godina laprdajući o pljački televizora, poput naslovnice Pupovčevih Novosti (kao da ne znamo tko je krao bijelu tehniku u ratu!) i koji još misle da će jednog dana Drug Tito uskrsnuti iz mrtvih, podijeliti im stanove i povesti ih u socijalistički raj u kojem nitko neće morati raditi, a svi će primati plaću.

Zato mi je kao malo iznenađenje došao tekst Gorana Vojkovića na Indexu. Iako tu ima ponešto pretjerivanja, istina je: Jugoslavija je još među nama. Ne u političkom smislu, nego u mentalitetskom. Država je i dalje najveći poslodavac, i dalje postoje povlašteni drugovi i gospoda, porezi su ogromni, a onda se kao “dijeli besplatno”, a najgore je od svega što je privatni poduzetnik za jalan narod i dalje narodni neprijatelj. I dalje živi socijalistička ideja da, ako netko ima više, vi zato imate manje. Iako taj netko možda radi aute od pet milijuna eura za bogate Arape, ili majstorski pljačka turiste.

Ali u jednome moram ispraviti Vojkovića jer je okrenuo pilu naopako, odnosno izvrnuo činjenice. “Hoćete na koncert? Bila je u Jugoslaviji jedna udruga koja se zvala SUBNOR (Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata) koja je voljela jako određivati što tko piše, kakve stihove tko pjeva i gdje tko nastupa. Danas ih više nema, no tu su brojne braniteljske udruge.” Braniteljske udruge nije briga što tko pjeva dok god taj netko nije pjevao za četnike u ratu, i to je posve u redu. Ni u Francuskoj ni i Americi nakon rata nisu mogli nastupati pjevači koji su zabavljali Hitlerove trupe. Ni glumci ni itko drugi. A tko pokušava zabraniti koncerte, i čije, zbog ideologije, zna se vrlo dobro. Dovoljno je samo pogledati naslove subnorovskih medija kojima prate Thompsonove koncerte: mislite da ih ne bi zabranili da ikako mogu?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Portala dnevnih novosti