Ljubljana je zabranila nastupe romskih uličnih pjevača iz Srbije i Makedonije do kraja prosinca. Gradsko vijeće izglasalo je zabranu “spontanih uličnih nastupa s glazbenim instrumentima” na prijedlog gradonačelnika Zorana Jankovića, koja je na snagu stupila odmah, a trubači su smjesta počišćeni s ulica glavnoga grada Slovenije. Riječ je o pjevačima koji na Adventu idu od stola do stola i pjevaju “Đurdevdan”, bez prekida. Naravno, uz obavezno “gazda, daj za muziku”. Kad im ljudi ne daju novac, nerijetko postaju agresivni i vrijeđaju. Raspravu je potaknula zastupnica SDS-a Maruša Babnik, koja je rekla kako Ljubljana, za razliku od drugih europskih gradova koji ponosno ističu svoju kulturnu baštinu i postavljaju jaslice, u adventsko vrijeme ne njeguje dovoljno vlastitu tradiciju. “Gradska općina Ljubljana u blagdansko vrijeme dopušta da se favorizira balkanska glazba, ‘trubači’, koji s Ljubljanom, slovenskim kulturnim identitetom i božićnom tradicijom nemaju nikakve veze“, izjavila je Babnik, smatrajući da se grad srami vlastite kulture.
To je objavljeno kao vijest 22. prosinca. Istog je dana portal Index, čije čitateljstvo sigurno nitko neće optužiti za desničarenje, postavio anketu vezanu uz tu vijest s pitanjem “podržavate li zabranu”. Oko 80 posto čitatelja portala izjasnilo se za nju. Uz to, komentari su išli u smjeru toga da u Zagrebu treba učiniti to isto, i to trajno, ne samo tijekom adventa. Istina je da je Božić komercijalan, no ovdje je riječ o vidu iznude, ali i o tome da “umjetnici” s istoka u pravilu nemaju nikakve radne dozvole – dakle, bar formalno nije riječ o ideološkoj zabrani, kao u slučaju Tomaševićeve zabrane Thompsona u Areni, već o poštovanju zakona i o tome da “spontani” nastupi nisu dio programa Adventa. Nekoliko dana poslije, gradovi Sinj i Dubrovnik učinili su isto, a iz Osijeka su trubači ispraćeni do granice sa Srbijom jer, naravno, nisu imali nikakve radne dozvole. I reakcije su bile posve oprečne od onih na zabranu u Ljubljani! Citiram naslov visokotiražnog dnevnika: “NIČIM IZAZVAN Bulj iz Sinja otjerao romski orkestar: ‘Nije prigodno pjevati Đurđevdan na Badnjak; Građani zgroženi njegovim potezom: ‘Sramota!’.
Koji su to građani zgroženi kad čak i čitatelji Indexa u komentarima i anketi gotovo bez iznimke podržavaju zabranu trubača na Adventu?! Gdje ih urednici nalaze?! U Sinju sigurno ne! Kao da napišete da su Zagrepčani zgroženi time što je Tomašević zabranio nastup Thompsonu u Areni. Ne da nisu zgroženi, nego su glasali za njega u nadi da će upravo to učiniti! No to je jedan od najčešćih vidova medijske manipulacije: čak ne piše ni “dio građana”, iako bi i taj dio trebalo tražiti mikroskopom. Ne, nego “građani zgroženi”. Svi do zadnjeg, kao. Na taj se način stvara pritisak na čitatelje kako da misle: pa ako svi misle isto, nećete ni vi misliti drukčije, niste ludi, zar ne? Iako ti “svi” jednostavno ne postoje. Izmišljeni su.
Zašto Sinj nije Ljubljana?
Zašto su oni koji su podržali zabranu Thompsona u Zagrebu i zabranu u Ljubljani najednom skočili na Mira Bulja jer je učinio posve isto što i Slovenci? Inače nisam neki njegov veliki fan, najblaže rečeno, ali ovdje je u pravu: postoji vrijeme i mjesto za sve, pa treba postojati i za romsku glazbu u Hrvatskoj, ali advent to nije. Naročito nije primjereno pjevanje “Đurđevdana”, koji je u svibnju i nema veze ni s adventom ni s Božićem, ni s Hrvatskom ni s katolicima. To je pravoslavni blagdan povezan s turskim blagdanom Hidirellezi, odnosno romskom inačicom Ederlezi, kojim se slavi dolazak proljeća i jako je važan dan u srpskoj tradiciji zbog Đurđevdanskog ustanka protiv ustaša 1941., ali nema značenje za katolike, kod kojih je pandan Jurjevo u travnju. Ne kažem da Advent treba biti samo prikaz hrvatske, čak ni samo srednjoeuropske ili kršćanske kulturne tradicije, to je prije svega sajam. Dubai čokolada nije dio nikakve i ničije tradicije, nije to ni hamburger. No Advent, ako i jest sajam, nije i ne smije biti šabački vašar, niti prosjačenje, a o tome je ovdje zapravo riječ.
Niti je to dio naše, niti srednjoeuropske kulture i tradicije. Na Badnjak ’91 četnici iz Tenje na razglas su bez prekida puštali “Đurđevdan” dok su granatirali Osijek, toliko o prigodnosti pjesme za Advent. Trubači s bliskoistočnjačkom glazbom u njega spadaju koliko i Thompson u Trnjanske kresove, ili Mile Kekin na obilježavanje godišnjice Oluje. Kad odete na Advent u Beč, možda očekujete Mozarta, možda nešto zdravoseljačko kao što su dirndilice i jodlanje, možda čak i Falca, ali očekujete nešto što ima veze s Austrijom. Ne očekujete da vas ondje dočekaju trubači iz Dragačeva, iako Srba u Beču ima debelo preko sto tisuća, dovoljno da proglase SAO Favoriten. Također, svatko tko dolazi u Hrvatsku zarađivati novac treba imati radnu dozvolu. To nije samo stvar zakonske procedure. Usto, Advent ima svoj program, isplaniran unaprijed, i svi koji ondje organiziraju bilo kakve komercijalne aktivnosti, bili to nastupi ili prodavanje fritula i kuhanog vina, plaćaju neku koncesiju gradu. Romski orkestri ne plaćaju nikomu ništa, što nije pošteno prema ostalim sudionicima.
I čemu to licemjerno zgražanje nad time da Bulj od izvođača na javnim prostorima grada kojem je gradonačelnik traži dozvole, a ti isti Buljem zgroženi građani nekoliko su tjedana ranije aplaudirali Tomaševiću kad je rekao da Thompsonu ne može nastupati u Zagrebu jer mu on ne želi izdati dozvolu? U biti, rekao je isto što i Bulj: “Taj izvođač našem gradu nije poželjan i našoj kulturi nije primjeren.” Zagrebačka je kultura pod Tomaševićem antifašistička i projugoslavenska, a sinjska pod Buljem hrvatska i katolička, eto. Građani su sami birali gradonačelnike u oba grada, i to je u redu. To je demokracija. Kajtazi je rekao kako su hrvatski Romi većinom katolici. No ovo nisu hrvatski Romi, nego Romi iz Makedonije i Srbije, pa je nejasno zašto ih on brani s obzirom na to da najviše štete čine upravo hrvatskim Romima, njegovim biračima. Ali ako baš žele doći na Advent, neka dođu. S programom prigodnih božićnih pjesama, ne s “Đurđevdanom”, s urednom radnom dozvolom i s prijavom nastupa kod lokalnih vlasti. Uz plaćen porez i sve to.
Rinčić se jasno distancirala
Iva Rinčić ponovno zaslužuje spominjanje u pozitivnom kontekstu. Riječka gradonačelnica za Fiuman je izjavila kako neće ići na najavljeni Thompsonov koncert u Rijeci, ali isto tako, istaknula je i kako su “prošla vremena u kojima je politika određivala glazbeni program u Rijeci”. To se zove tolerancija, komu se ne sviđa Thompson, ne mora ga slušati, ali neka pusti druge da ga slušaju. Lijepo je znati da postoje političari koji ne idu na antagoniziranje građana kako bi pridobili koji glas, koji razumiju da demokracija podrazumijeva postojanje prostora za sve. Time se jasno distancirala od Tomaševićeve ekipe i dobila titulu ekstremne desničarke. Jer, znate, neekstremnom lijevoprogresivnom umu nije jasno da politika u slobodnom svijetu ne izdaje posebne dozvole ni za što, već je automatizmom dopušteno sve što nije izrijekom zabranjeno. Riječki SDP-ovci Ivana Prica Matijaš i Marko Mataja Mafrici pak smatraju da je sramotno što se takav koncert održava u Rijeci: “Gradonačelnica mudro poručuje da su ‘prošla vremena kad je politika određivala glazbeni program’. Kako prikladno! Politike, čini se, nema kad treba stati na stranu antifašizma, kad treba biti na prosvjedu protiv mržnje, nasilja i netolerancije. Tada misteriozno nestaje. Ali kad treba dopustiti Thompsonov koncert, evo je, hrabra, odlučna i nadasve ‘neutralna'”, kaže Prica Matijaš.
“A nemojmo se praviti iznenađeni. Kad koaliraš s Mostom, dobiješ upravo ovo – grad koji se polako navikava gutati ono što bi morao odbiti, grad koji se pravi ‘elegantno moderan’, dok mu pod tepihom raste normalizacija mržnje. Nije ovo greška. Ovo je smjer”, dodaje. “Kao da ćemo sutra pričati da je giljotina zapravo dekorativni komad namještaja.” Krenimo od kraja, giljotina je revolucionarni izum, čedo francuske revolucije. Ona oslikava revolucionarno shvaćanje humanosti – osmišljena da brzo i bezbolno, “humano”, ubije neprijetelje revolucije. No, kad SDP-ovci govore kako je ovo “iz antifašističke pozicije sramotno”, zaboravljaju da njihov SDP-ovac, dvadeset godina gradonačelnik Rijeke, isto tako nikad nije branio Thompsonu nastupe u Rijeci. I nitko ga od SDP-ovaca nije kritizirao onako kako sada kritiziraju Rinčić zbog “skretanja udesno” i “filofašizma”. Usput, protiv njega je upravo podignuta optužnica zbog mita i pogodovanja, iz vremena kad je bio gradonačelnik Rijeke. Zašto tek sad? Zaro što Bajić i Ostojić više ne vladaju DORH-om i MUP-om i ne skrivaju predmete protiv antifašista po ladicama, pa je sada puno jasnije zašto toliko povike na Turudića: nije to zato što bi on štedio HDZ-ovce progona, dapače, tu je prilično agilan, nego zato što ne štedi SDP-ovce i možemose. Ali, kao svojevremeno za Plenkovića, za SDP-ovce je to “ne-tema”.
Lakše je pjeniti se oko koncerta nego se osvrnuti na mangupe u svojim redovima. Malo smo krali, nema veze. Nećemo o tome, HDZ krade više. Naravno, jer je na vlasti posvuda. Ne možete krasti iz oporbe. Ako prema SDP-ovcima Thompsonov koncert u Rijeci “vrijeđa povijest, vrijeđa žrtve, vrijeđa inteligenciju”, zašto se nisu javili 2007. i 2008. godine, tijekom Obersnelova mandata, kada je u sklopu turneje “Bilo jednom u Hrvatskoj” 2007. Thompson održao dva koncerta u Rijeci, prvi 25. siječnja u Domu mladosti, a nastupio je i 2009.? I, unatoč naporima “antifašista” da isposluju zabranu njegovih koncerata gdje god je nastupao, uspješno je održao i turneju po Kanadi i SAD-u. Uz ovakve kadrove, pa još i odnedavno ultrapopularnu (ali ne na dobar način) Tesu Goldstein, čudo je da SDP uopće još postoji. I da je druga stranka u Hrvatskoj po popularnosti. Izgleda da birači i dalje SDP povezuju s Milanovićem, koji je unatoč antizapadnim, antisemitskim i proruskim stavovima – ili baš zbog njih – i dalje vrlo popularan. No, pitanje je koliko će ih i on dugo moći, uz ovakvu fiksaciju stranke na Thompsona, uz potpuno zanemarivanje svega bitnog, držati iznad vode.
Sad znamo da ima 20 ustaša
Nad Zagreb se gusta magla spustila i ne napušta ga danima, a sad je i Thompson krenuo u boj protiv Tomaševića, kao odgovor na zabranu drugog koncerta u Areni. Pozvao je na njegovu smjenu na izborima, redovnim ili izvanrednim. Teško da ćemo uskoro gledati nove izbore u Zagrebu, bili su prije tek nešto više od pola godine, a i kad bismo ih gledali, Tomašević bi ih ponovno dobio jer se u međuvremenu u Zagrebu nije iskristalizirao nitko poput spomenute Ive Rinčić tko bi ga mogao pobijediti i poslati na Jakuševac povijesti. Pobjedu neke desnice ili HDZ-a u gradu poput Zagreba ne treba očekivati u dogledno vrijeme, i to vrijedi za sve velike gradove svijeta. Oni naginju komunizmu.
Ali bar smo konačno mogli vidjeti koliko ima tih opasnih ustaša kojima nas plaše i koji će preplaviti Hrvatsku. Oko dvadeset, uglavnom starijih od 60 godina, nerijetko i od 70. Toliko se ljudi, predvođenih Kelemincem, skupilo pod Tomaševićevim prozorom kako bi tražili njegovu ostavku i prosvjedovali. “Rat bukti Zagrebom! Tompsonove ustaše divljaju, počeo je otvoren okršaj – Hrvati ne znaju šta ih je snašlo”, vrišti naslov srpskog Informera. Ni domaći naslovi nisu puno drukčiji, možda zeru civiliziraniji, ali Vučićev Informer je tu da kaže ono što hrvatski antifašisti misle. Pa, za početak, da razbistrimo par stvari. Prvo, je li u redu prosvjedovati pred nečijim privatnim stanom? Pisao sam o tome nedavno vezano uz Daliju Orešković, i davno vezano uz prosvjede protiv Jadranke Kosor. Neovisno o kome je riječ, nije. Ne prosvjeduje se protiv privatne osobe, nego javne. Pa se stoga prosvjeduje tamo gdje obavlja javnu funkciju. No čisto za medije koji sada dolaze do toga da to nije u redu, i za Tomaševića koji kaže da mu je žao susjeda koji to moraju trpjeti: i on je prosvjedovao pred Bandićevim privatnim stanom u Bužanovoj 2011.!
Je li produžio s ostatkom Pernarove sekte do stana Jadranke Kosor, u kojem je živjela sa sinom i bolesnom majkom, ne znam. Tada su parole bile “Bandiću, podnesi ostavku” i “Jaco, odlazi”, a za razliku od Keleminčeve gerijatrije, antifašisti su tada bili vrlo nasilni. A o tome koji su tada bili stvarni ciljevi rušenja “Jace” jasno govore tadašnji transparenti: “Ne trebaju nam lideri da bismo odlučivali! Direktna demokracija!” “Kapitalizam ne, hvala”, “Protiv privatizacije! Protiv EU-a!”. Nije teško zaključiti da je stvarni cilj bio spriječiti ulazak države u EU, jer je to značilo kraj svih snova o obnovi Jugoslavije. Koliko su lideri prosvjeda bili korisne budale, a koliko svjesni o čemu se radi i tko stoji iza toga, drugo je pitanje. Kao što je pitanje koliko je Keleminec štetočina slučajno, a koliko namjerno.
Smije li pjevač ući u politiku?
Što se zgražanja nad pozivom na rušenje demokratski izabranog Tomaševića tiče, na prijevremenim ili redovnim izborima, nije li Benčić posve nedavno izjavila: “Osobno ću politički dati sve što god treba da HDZ skinemo s vlasti 2028. ili ranije”? A kada Thompson govori o legalnoj smjeni zagrebačke vlasti na izborima, onda je to prijetnja demokraciji? Neki sad kažu, najviše će od Thompsonove tužbe i poziva na rušenje Tomaševića na izborima profitirati Tomašević. Neki misle i da će obojica profitirati od toga. No, mislim da od toga nema ništa. Tomaševiću će ovo učvrstiti popularnost među onima koji ga ionako podržavaju, ali lokalni izbori tek su za tri i pol godine, dotad će sve ovo biti zaboravljeno. A kako među Thompsonovom publikom baš i nema birača Možemo, i obratno, među biračima Možemo nema baš Thompsonove publike, malo je vjerojatno da će itko od njih dobiti nešto što već nema.
Kako god, taj je prosvjed dobro došao Tomaševiću da se malo busa u junačka prsa te okrene priču i poruči Thompsonu: “Ako Thompson želi politički djelovati, može osnovati stranku.” A Tomašević, ako želi pjevati, može osnovati bend, istom logikom? Nema nikakve potrebe za osnivanjem stranke da bi se djelovalo politički. Politički u Hrvatskoj može djelovati bilo tko jer smo demokratska država. Mogu i pjevači. SDP-ovci sad komentiraju kako se “Thompson svjesno bavi političkim djelovanjem”, kao da je to problem, ali ne spominju da to rade i Mile Kekin i Mirela Priselac, a otkako muškarcima više nije pretjerano zanimljiva, čak i Severina. I da, to također rade svjesno, jer su poslovno sposobni.
Pitanje “je li se Thompson umiješao u politiku” stoga je deplasirano, naravno da jest, on je upetljan u politiku otkad pjeva, i to je posve legitimno i legalno. Kao što je, u demokracijama, legalno i legitimno tražiti bilo čiju ostavku s funkcije na koju je izabran – uostalom, Tomašević je godinama prosvjedovao tražeći Bandićevu ostavku i pozivajući na njegovo rušenje na izborima, redovnim ili prijevremenim, baš kao što Thompson poziva i na njegovo rušenje na izborima. To mogu tražiti ja, vi, bilo tko, i ne vidim nikakvog smisla u nekim pričama o “Thompsonovu ulasku u politiku” ili “autanju”.
Ovo nije država antifašista
No, kako se sve vrti oko nesretnog ZDS-a, koji je postao najvažnije svjetonazorsko i političko pitanje u državi, važnije od rata u Ukrajini, odnosa sa Srbijom, inflacije, demografije, masovnog useljavanja stranih radnika, drago mi je da se u rasprave o nekakvom antifašizmu u Ustavu uključio i stvarni autor Ustava, Vladimir Šeks. Drago mi je jer je potvrdio sve ono što sam više puta pisao o tobožnjem antifašizmu u Ustavu: riječ je, jednostavo rečeno, o kronološkom nabrajanju ishodišta hrvatske državnosi u preambuli, i spominjanje odluka ZAVNOH-a nikako ne znači da je Hrvatska temeljena na antifašizmu. Bila je, u jednom trenutku povijesti, kao što je u jednom trenutku povijesti bila monarhija, ili dio Austro-Ugarske ili Jugoslavije, što se također spominje, ali više nije.
“Važno je razumjeti da se antifašizam u preambuli odnosi isključivo na razdoblje Drugog svjetskog rata”, istaknuo je Šeks, dodajući kako se već u sljedećoj rečenici Ustava jasno definira povijesna prekretnica – odbacivanje komunističkog sustava. Usput je naveo kako je autor tog dijela Ustava osobno dr. Franjo Tuđman. Osobno, i dalje smatram da nije korektno reći da se spominje antifašizam u Ustavu, spominju se odluke ZAVNOH-a iz 1943., koje se ne tiču antifašizma već pripojenja Dalmacije i Istre Hrvatskoj, no bitno je ono o čemu sam puno puta tupio – nabrajanje staje na Domovinskom ratu i odbacivanju komunističkog sustava te uvođenju demokratskog, a ne antifašističkog društvenog uređenja. Vidite, Jugoslavija je bila “antifašistička” pa je svejedno bila diktatura, nedemokratska i kršila je ljudska prava – mogla je onda isto tako biti i fašistička, u čemu bi bila razlika? Diktatura je diktatura, a meni je svejedno je li mi diktator fašist ili antifašist i hoće li me poslati u Gradišku ili na Goli otok ako mu se ne dopadam.
No, da je cijela ta priča o tobožnjem antifašizmu, a ne demokraciji, kao temelju države besmislena znaju i antifašisti, ali tada bi morali priznati da su izgubili rat, da ova država nije njihovo vlasništvo i da u njoj ne mogu imati povlašten položaj na temelju toga što su “antifašisti” i da ne mogu krasti stanove i imovinu “fašistima” te im oduzimati ljudska prava kako su radili tijekom 45 godina antifašizma, u kako i danas pokušavaju sa zabranama Thompsonovih nastupa. Morali bi priznati da su temelje ove države postavili ljudi koje oni zovu “klerofašistima” i “ustašama”, s Tuđmanom na čelu i s Thompsonovom pjesmom na ustima. Morali bi se pomiriti s tim da je ovo demokratska država u kojoj su oni ravnopravni s ostalima, a ne malo ravnopravniji od “narodnih neprijatelja”. A s tim se nikad neće pomiriti, i zato će ZDS i Thompson i dalje biti dominantne teme u političkom prostoru, iako bi trebale biti nebitne.
Još bolji život za Milu Kekina
Mile Kekin nije Marko Perković Thompson. Time ne želim reći da nije ustaša i fašist, nego da ipak ne zarađuje toliko od koncerata i ploča, iako ga vlasti guraju koliko god mogu, i one gradske, a i Ministarstvo kulture. Zato mu je potrebna financijska pomoć iz EU-a. Nemojte se smijati, nisam izmislio. Preko ministarstva je Mile uspio isposlovati 92.000 eura bespovratno za projekt pod nazivom “Još bolji soundtrack za život – unapređenje poslovnih procesa profesionalnog umjetnika Milana Kekina”. Od toga će mu u prosincu kapnuti lijepa božićnica od 23.000 eura, solidno za nekog tko niti slavi Božić niti vjeruje u Boga. Naravno, to nije sve, jer uz te 92.000 eura, tu je i Miletova zarada od 130.000 eura, koliko je prijavio Poreznoj. Uglavnom od onog što najviše prezire, bar u pjesmama: “cimer fraja”. Naravno, zdravstveno i mirovinsko mu i dalje plaćamo mi, neto porezni obveznici. Što on nije.
Mene ipak zanima koji je tupavi birokrat u EU-u odobrio projekt nazvan “Još bolji soundtrack za život – unapređenje poslovnih procesa profesionalnog umjetnika Milana Kekina”. Jer bi čak i potpuni idiot trebao shvatiti da je pravi naziv projekta “još više tuđe love za život – unapređenje životnog standarda profesionalnog uhljeba i grebatora Mile Kekina”. Da, on i pjeva, ali to je više amaterski. Pravi njegov i posao njegove jednako antikapitalističke supruge zapravo je gomilanje privilegija i sinekura, stjecanje općinskih nekretnina na krajnje sumnjiv način, preko korumpiranih lokalnih moćnika, i općenito bogaćenje bez muke. No, treba ga i razumjeti. Treba imati novca za čišćenje bazena, plaćanje kava Nikici ne-nogometašu i tako dalje. Mile i supruga su umjetnici, ali umjetnici stjecanja pošteno nezarađanog novca.
Ne bune se oni protiv korupcije radi poštenja, nego zato što lova nije išla njima. Ne bune se protiv kapitalizma zato što im smetaju kapitalisti koji navodno tlače proletere, nego zato što oni žele biti kapitalisti. Mene samo zanima je li ovo legalno, s obzirom na to da su toliki “pali” zbog nenamjenskog izvlačenja novca iz EU-a, je li to samo nevjerojatna drskost i bezobrazluk ili ipak ima elemenata za Lauru da istraži kamo je taj novac zapravo otišao. Što ministrica Obuljen ima reći o tom projektu koji je potpisala? I gdje je taj “soundtrack”, da vidimo vrijedi li tog novca?
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Portala dnevnih novosti
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.