TAKO JE TO

Srpski mediji pišu kako je 500.000 ustaša na Hipodromu prizivalo NDH. Brojni hrvatski mediji također pišu kako je 500.000 ustaša na Hipodromu prizivalo NDH. Također pišu: “Nevjerojatni su, pogledajte kako Vučićevi mediji pišu o koncertu!” Vrhunski. Čak je i Plenković primijetio tu sličnost u izvještavanju Vučićevih i domaćih medija odgovarajući na pitanja novinara na presici nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a. Medijska histerija i panika djelovali su kao scenarij za loš film katastrofe. Priželjkivala se apokalipsa, gomile mrtvih i ranjenih. Da budem iskren, i ja sam se bojao da će biti mrtvih i ranjenih. Očekivao sam da će se bar 15 zagrebačkih antifa baciti kroz prozor kad pola milijuna ljudi na Markovo “za dom” odgovori sa “spremni”. Očekivao sam naslove u medijima poput “poznata novinarka doživjela infarkt, njezine mačke zvale Hitnu”, ili “naš specijalni izvjestitelj pao sa stabla s kojeg je pratio koncert i slomio rep”.

AUTOR: Marcel Holjevac/7dnevn/Dnevno.hr

Očekivao sam da ćemo u Dnevniku čuti kako je Zoran Pusić legao na bombu, koja srećom nije eksplodirala jer je iz Drugog svjetskog rata. Kao i on. Ili da je Tvrtka Jakovinu stresla struja dok je pokušavao iščupati kabele na Hipodromu. Da se Rada Borić ubila alkoholom pa ju je Hitna odvezla uz zvukove “Bojne Čavoglave”. Njihov strah od Marka lako je objašnjiv. Nije “antifašistima” lako na jednome mjestu vidjeti više Hrvata nego što su ih uspjeli pobiti na Bleiburgu, na što se i sam Thompson osvrnuo na koncertu. Još im je teže zato što se zapravo slavi Domovinski rat, koji su oni, da si ne lažemo, izgubili, pa zato slave zadnji rat koji su dobili, onaj ’45., a one koji slave pobjedu iz ’95. izjednačuju s ustašama. Na temelju čega, pozdrava koji se koristio u oba rata, jednom na strani poraženih, drugi put na strani pobjednika? Jesu li ukrajinski branitelji nacisti, kako tvrdi Putin, zato što pozdravljaju sa “Slava Ukrajini”?

Ali najveći šok za te naše antife, koje sebe vole vidjeti kao urbane, civilizirane, tolerantne, obrazovane, branu protiv divljih Vlaja koji slušaju Thompsona, jest da je pola milijuna ljudi došlo na koncert koji je protekao praktički u savršenom redu i miru, što njih kao ekipu koja nas mora braniti od tih divljaka, i onako usput njih civilizirati i privesti građanskim vrijednostima, čini savršeno suvišnima. Tim više što, unatoč tomu što su neki portali javljali gdje se mogu pronaći automobili srpskih registracija u Zagrebu u nadi da će ih netko demolirati, niti jednom Srbinu nije pala ni dlaka s glave. U Srbiji pak Srbi svakog dana masovno premlaćuju Srbe po ulicama, pendreče ih, masovno uhićuju, gaze autima, i to traje mjesecima. Srbi su ipak puno sigurniji među pola milijuna ustaša nego među svojima, naročito ako su u blizini Vučićeve milicije. Ali, kažu, dobar jer strah komu ga je Bog dao: čak su i bubnjarice s Trga nestale, pa je molitva u subotu ujutro protekla bez ometanja i u miru. Vratit će se one, bez brige, kad prođe frka. 

Kakva je to demokracija

Uoči koncerta sve druge teme potonule su na dno mora, skupa sa sveprisutnima majkom i kćeri Dvornik (“desk, pada nam čitanost, provjerite što imaju Danijela i Ela na Instagramu”). Po desetak vodećih vijesti na svim portalima bilo je o koncertu. Sljedeći naslovi nisu s Informera niti s Blica, nego s jednog domaćeg portala, u domaćem vlasništu: “Ove dame dižu ZDS na novu razinu, nadmašile su sve dosad viđene varijante ustaških slogana”, “Povjesničar: Političari bi trebali otići s koncerta ako Thompson zaviče ‘Za dom spremni'”, “Policiju smo pitali zašto samo gleda ustaško ludilo: Moramo paziti da nikog ne isprovociramo”, “Hitna četiri puta intervenirala, strahuje se da neki neće izdržati”, “Neka tri manijaka bakljama zapalila nasip kod Bundeka pa pobjegla u masu, vjerojatno su snimljeni”, i moj favorit: “Za otvoreno i masovno slavljenje ustaša po centru Zagreba najveći je krivac Andrej Plenković!”.

Krivac je Plenković zato što nije zabranio koncert. Kakva je to demokracija u kojoj vlast ne zabranjuje koncerte?! To nije demokracija, to je fašizam! Kako kukavički od Plenkovića! Još i ode tamo se naslikavati! I dopusti da mu ministri idu na taj dernek na kojem se skupila šačica ekstremista, jedva njih pola milijuna! Dubrovački je branitelj Braco Elezović izračunao, da se svi ti ljudi prime za ruke, napravili bi ljudski lanac od Vukovara do Dubrovnika, preko Zagreba. Da svi ljudi na koncertu Remi to učine, pitanje je bi li stigli do suprotnog zida njezine dnevne sobe. Uz takav publicitet, kako bi Thompson mogao podbaciti? Nekima, izgleda, nije jasno da ne postoji takva stvar kao što je loš publicitet. Postoji samo besplatna reklama. Sjetite se Trumpa. U Srbiji su ipak još malo jači, pa Informer u naslovu navodi: “Jezivo! Thompson na ustašijadi nosio cipele u kojima je klao Srbe u Vukovaru.” Uz ono obavezno “a svet ćuti”. Zaboravili su samo navesti što im je radio u Jasenovcu. Tako je sad, zahvaljujući Srbima, Thompson ni kriv ni dužan postao i vukovarski branitelj. A Borovo dobilo reklamu za cipele koje, po Informeru, traju pune 34 godine. Još ima i krvi srpske nejači na đonovima, pretpostavljam.

Istina, ima i boljih pogleda, pa je tako Večernjak objavio da su njihovi reporteri naišli na grupu od šest Nepalaca koji su išli na koncert. “Thompson nam je najdraži hrvatski pjevač”, rekli su. “Nikad u životu nismo doživjeli da neki pjevač ima toliko ljubavi za svoju domovinu”, i zaključili razgovor sa “Za dom spremni”. Dakle, i među Nepalcima ima više hrvatskih domoljuba nego među “intelektualcima” i na ljevici. Bar šest. A vjerojatno i više. Zasad nije poznato hoće li i oni dobiti prekršajne prijave. Što bi Tito rekao da zna da su mu se i nesvrstani pohrvatili! Cmoljilo se i o Markovoj pohlepi: “Nepoznati Thompson: Jako voli novac, to su dobro znali i u HDZ-u. I premazan je sa sto masti”. Stvarno, tko je to vidio. Pjevač naplaćuje karte za svoj koncert! I to cijenu koja je pola onog koliko košta ulaz na prosječnu srpsku cajku u Zagrebu. Možda ni Marku ne bi bilo mrsko da može ljude na koncert pustiti besplatno, pa da mu grad plati troškove koncerta i honorar. Kao recimo Mili Kekinu. A to što će desetke milijuna uprihoditi i grad i država, pa ih onda potrošiti na sanaciju njihovih NGO-a i medije, to ništa? 

ZDS nogometaš i onaj drugi ZDS

A izgleda da ni Mile Kekin nije posve imun na zov domoljublja. U srijedu je mreže preplavila snimka njegova koncerta od prije 21 godinu, izdanog na DVD-u, gdje se jasno čuje kako Mile uzvikuje “za dom”, a pun Dom sportova odgovara “spremni!”. Očekivao sam da će nam Mile objasniti kako je mislio da je taj ZDS nogometaš, a ne onaj drugi ZDS. No on se odmah javio i rekao kako je rekao “zato”, a ne “za dom”. Ne znam zašto bi netko viknuo “zato”, ali znam da se na “zato” ne odgovara sa “spremni”. I da riječ “zato” u hrvatskom nema naglašen drugi slog. I da se na njezinu kraju čuje glas “m”. Vjerujete li, dakle, Mili Kekinu ili svojim ušima? Mili koji je mislio da razgovara s onim Jelavićem nogometašem, a ne s onim drugim Jelavićem, koji nije imao pojma da je procjena zemljišta što ga je kupovao namještena i da je tada zemljište ondje vrijedilo bar 70, a ne 7 eura po kvadratu? Koji nije znao da su povlaštene parkirne karte ukinute i nikad nije upoznao Akija Rahimovskog? Meni se čini da on ima više problema sa sinkopom nego Horvatinčić.

No, na stranu što je on viknuo, a što nije, to je zapravo nebitno, problem je što se uvijek izmotava. I to je jedan od razloga zbog kojih je Thompson tako popularan. Jer je svemu uvijek pristupao posve neapologetski, bez potrebe da se ikomu ispričava zbog onog što radi i što jest i bez potrebe da ikomu išta objašnjava. Da je Thompson ikad pristao ukloniti ZDS, kao što su ga oduvijek molili i pokušavali prisiliti na to, nikad ne bi postao to što jest. Nije do ZDS-a kao takvog, nego je do dosljednosti i spremnosti da se pruži otpor onima koji su rat ’95. izgubili, pa bi sad sebe naknadno proglasili pravim pobjednicima. Tako su i Marko i ZDS, zasluženo ili ne, postali simbol otpora one Hrvatske koja se 2000. osjetila poniženom, kad je krenula antikatolička histerija, progon branitelja, detuđmanizacija, i kad se pokušavalo vratiti Hrvatsku na “pravi, antifašistički put” s kojeg je zastranila. Kad su se forsirali progoni Gotovine i Bobetka, kad se svim silama išlo na to da se cijeli Domovinski rat proglasi crnom mrljom u povijesti Hrvatske i etničkim čišćenjem Srba, a devedesete “mračnima”, i kad je krenula rehabilitacija poraženih snaga u ratu, onih jugoslaveskih i antifašističkih.

I kad premijer Plenković pita novinare zašto se niste bunili ’91., zašto se čudite tomu što Marko izvodi tu pjesmu na isti način na koji je izvodi već 34 godine, i kad kaže da on neće nikoga cenzurirati i da u tome, po presudi suda, ionako nema ničeg nezakonitog, ne samo da je posve u pravu nego postavlja pravo pitanje, iako neizravno. Jeste li, gospodo, vi mogli predvoditi borbu za hrvatsku neovisnost? Je li partija bila na vlasti kad je Milošević 1986. krenuo u rušenje Jugoslavije? Jest, i što je učinila? Pozvala narod na otpor, naoružala ga, raskinula što prije sve veze s Jugoslavijom? Organizirala referendum o neovisnosti?

Ne. Plakali su kad ih je Sloba istjerao s partijskog plenuma. Oružje ne da nisu nabavili, nego su ono malo što ga je bilo predali antifašističkoj JNA. Na kraju su prepustili vlast HDZ-u, pa neka se oni bakću sa Slobom, kako god završilo i tko god pobijedio, mi ćemo reći da smo od početka podržavali i prikrpati mu se. A kad se glasalo o neovisnosti Hrvatske, tražili su da se odmah po raskidu s njom krene u ponovno ujedinjenje, pa kad to nije prihvaćeno, izašli su iz dvorane u znak prosvjeda i nisu ni glasali, tada, za hrvatsku neovisnost. Uvjeravali su nas da rata neće biti i da je HDZ stranka opasnih namjera, umjesto da su se za rat pripremali. Da su oni poveli oružani otpor velikosrpstvu i krenuli u stvaranje neovisne Hrvatske, a mogli su bilo kad nakon Titove smrti, danas bi branitelji možda pozdravljali sa “Smrt fašizmu”. Ali nisu. Za to što su antifašizam, socijalizam i partizanluk u Hrvatskoj nerazdvojivi od jugoslavenstva, a ZDS od Domovinskog rata, krivi su si sami. Jer su zapravo pustili da taj rat prođe bez njih. I što bi sad, medalju i zasluge? I da se njih, antifašiste, proglasi doživotnim čuvarima Hrvatske? Sloba je bio deklarirani antifašist, to je malo problem. 

U Srbiji je i Tito ustaša

Mogu li, dakle, Hrvati biti pravi antifašisti? Ako bismo na fašiste gledali kao na one koji osvajaju i etnički čiste, a antifašiste kao na one koji su se borili za demokraciju i protiv osvajača, antifašisti su devedestih u stvarnosti bili oni koji su pozdravljali sa ZDS-om, i bili spremni braniti svoj dom, a fašisti su u stvarnosti bili oni koji su pozdravljali sa “smrt fašizmu”, hrvatskom naravno, oličenom u Franji Tuđmanu i braniteljima. I pokušavali Hrvatsku etnički očistiti od Hrvata. No ovo je stvar “samoodređenja”, recimo tako, a naši neprijatelji u ratu su se odredili kao antifašisti, a nas etiketirali kao fašiste, švercajući se na zbivanjima iz Drugog svjetskog rata kako bi raširili tu famu. U Jugi se znalo, antifašisti su bili Srbi i “pošteni” Hrvati. Dirljivi su mi stoga ovi naši antifašisti koji ne shvaćaju da samo Srbi mogu biti pravi antifašisti. Oni se takvi rađaju. Pitajte bilo kojeg Srbina u Srbiji je li Tito bio ustaša ili antifašist, pitali Vučićeve Srbe ili ove koji su protiv Vučića, odgovor će većinom biti isti. Tito je bio ustaša i srbožder, vatikanski sluga.

Pitajte ih jesu li četnici bili antifašisti, reći će vam da jesu. Svodi se na to da su svi Srbi antifašisti, i niti jedan Hrvat to nije niti to može biti, u najboljem slučaju može biti vječno sumnjiv. Peovićka je njima ustaša jednako koliko im je ustaša i Ante Pavelić, Stipe Šuvar, Ivica Račan ili Marko Perković Thompson. Svima njima je utjeran takav strah od toga da će ih netko proglasiti ustašama, da će ih se gledati kao kockoglave ognjištare ako ne budu uvijek budno pazili da se netko oko njih ne poustaši, da pokušavaju biti veći antifašisti od Srba. I onda na Thompsona reagiraju jednakom žestinom ko i Vučićevi mediji. A totalitarni duh otkrivaju tražeći uhićenja valjda pola onih koji su bili na koncertu i proglašavajući Božinovića kukavicom jer, eto, nije htio riskirati nerede zbog masovnih uhićenja na koncertu. A kako bi voljeli da je izbio rat između policije i posjetitelja!

Dakle, ZDS je očito tu da bi ostao, bar u Markovoj pjesmi. Sviđalo se komu ili ne, ta je pjesma nastala kao simbol otpora četnicima, ali je prerasla u nešto puno više, u simbol otpora svima onima koji bi Hrvate malo “uljudili”, “civilizirali”, educirali ih kako moraju biti dobri antifašisti. Ne radi se tu toliko o normalizaciji ustaštva, kako mnogi tvrde, nego o normalizaciji Domovinskog rata bez onog “ali sve su strane počinile ratne zločine” i o tome da sami kritičari Thompsona pokušavaju normalizirati partizanštinu, prikazati je kao nešto poželjno. Oko nacizma i ustaša iz 2. svjetskog rata nema nekih velikih javnih dilema. Nije se ni Thompson borio u tom ratu, nisu ni posjetitelji koncerta djeca ustaša, ali jesu djeca branitelja. Oko Tita i komunističkih “antifašista” itekako ima dilema, a ne bi trebalo biti. Što je netko više spreman osuditi ZDS kao simbol “pod kojim su ubijani žene i djeca, manje je spreman osuditi petokraku i ostale slične simbole pod kojima su također ubijani i žene i djeca i svi ostali. S tim da se ZDS bar dijelom iskupio u Domovinskom ratu, a petokraka nije, nikad i nigdje. 

Ugodno me iznenadio

Plenković je odlično kapitalizirao koncert, i jednostavno pokopao i bijesnu ljevicu koja još vodi narodnooslobodilačku borbu i ljutu desnicu koja je Thompsona pokušavala pretvoriti u svoje privatno vlasništvo i oružje protiv “briselskog ćate”. A Thompson sigurno nije taj koji će Hrvate povesti u nekakav građanski sveti rat protiv HDZ-a – uostalom, zna se što znači kad se mač zabije u zemlju, kao na koncertu: rat je gotov. Plenković je novinarima objasnio da ustaša nema, osim u njihovim glavama, i da u Zagreb nije došla nikakva divlja horda, nego normalni obiteljski ljudi. On će se, a naročito njegovi ministri poput Anušića koji su bili na koncertu, nakon ovog itekako naći na udaru, jer ne samo da nije osudio Thompsona nego je i uzeo autogram.

Iskreno, i ja sam očekivao da će diplomatski odgovarati, a zapravo ne reći ništa određeno, kako je političarima od zanata poput njega svojstveno, ali me je ugodno iznenadio. I doveo u neugodnu situaciju, jer je kao prvo izrekao dosta toga što sam ovdje kanio napisati, a kao drugo, nema gore pozicije za kolumnista nego kad morate stati na stranu vlasti, automatski ispadate režimski novinar. Takva određenost Plenkoviću, u konačnici i na dugi rok, može samo podignuti popularnost u javnosti. A nakon ovog njegova “autanja” i narativ o “ekstremnoj desnici” prolaziti puno teže. Jer sad su oni zapravo gurnuti na margine. Ono što je Plenković rekao na presici zapravo se svodi na “lajte, kere Jakobsfelda”. Samo na puno pristojniji način. Čak je i na laganu packu iz EU-a samo odmahnuo rukom, rekavši kako je to ionako samo ritualno gunđanje. Tko će ga nakon toga moći prozivati slugom Bruxellesa?

Oporbi nije branio da i ona kapitalizira Thompsonov koncert, naročito Tomaševiću koji je mogao reći, “eto, vidite, ja sam antifašist, ali sam tolerantan i širokih svjetonazora”, ali HDZ vlada i vladat će još dugo jer je takvu nakupinu nesposobnih “wannabe” političara poput Hajdaša Dončića, Kekinovih, Peđe, trija fantastikus iz Mosta (Petrov – Grmoja – Bulj), Kate Peović, pa i Penave, nemoguće izmisliti. Kad bi se cijela oporba nekim čudom ujedinila i pokušala organizirati malonogometni turnir, ne bi im uspjelo. Plenković ima svojih mana i demokratskih deficita, i ne baš malo, ali da Magnus i Bunker danas nacrtaju strip poput Cara Maxmagnusa danas, u 21. stoljeću, oporba bi izgledala točno kao ova naša. Alanfordovska, tako da ne znaš tko je veća karikatura. 

Hrvatska pobuna protiv Vučića?

Neki bi ipak poveli Hrvate u građanski rat, a to nije Thompson. Na Banu je osvanuo natpis “Srbi se bore, a mi?”. Nije baš jasno tko bismo trebali biti “mi”. Mi Hrvati? Bismo li se mi trebali boriti sa Srbima protiv Vučića? Oni su ga birali, to je njihov građanski rat i njihov problem. Ako neki žele ići onamo i pridružiti se revoluciji u Srbiji, to je njihova stvar, samo neka onda ondje i ostanu. Ili, vjerojatnije, ipak misle da bismo se mi u Hrvatskoj trebali dignuti na pobunu i da bi se i kod nas vlast trebala valjati ulicom, kao u susjednoj državi, koja već zadovoljava gotovo sve kriterije da bi bila proglašena za “failed state”, propalu državu u kojoj je Vlada izgubila sposobnost ispunjavanja temeljnih sigurnosnih funkcija, poput učinkovite kontrole nad provedbom zakona i teritorijem.

Nevjerojatno je da bi neki Hrvati da kod nas bude baš kao u Srbiji. Osobina je Srba da se bune, a Hrvata da kukaju i jamraju neovisno o tome je li im dobro ili nije, ali ne vidim zašto bismo trebali slijediti Srbe u tome. U Hrvatskoj svatko može prosvjedovati protiv čega ga volja, i nitko neće poslati batinaše i policiju na njega, kao što Vučić šalje na prosvjednike u Srbiji. Usto, gdje bi ti ljudi pronašli stotine tisuća koje bi se pobunile protiv vlasti? Kod nas se ona u pravilu mijenja na izborima, ne na ulici. I to tako treba ostati.

No velik je broj Hrvata koji su već generacijama odgajani na tome da stalno gledaju u Srbiju i dive joj se, kao balkanskom Pijemontu, osloboditeljima okolnih balkanskih naroda i svjetioniku napretka i slobodarstva. Kako god da je tamo, oni će htjeti to iskopirati kod nas. Iako preko današnje Srbije treba samo razapeti šator i naplaćivati ulaznice. Takav kmetovski mentalitet dijela Hrvata jednostavno je nepodnošljiv. Ako se Srbi međusobno mlate toljagama po glavi, trebali bismo i mi? Hvala, ne hvala. Mi ćemo sjesti pred TV uz kokice i daljinski. 

Povratak zdravih snaga

Sanja Modrić kaže da je primila masu uvreda u komentarima zbog svoja dva, smatra, argumentirana i mirna teksta o koncertu. Istina, ružno je vrijeđati ljude, još je gore prijetiti, no svatko od nas kolumnista ispod poveznica na svoje tekstove na društvenim mrežama može pronaći hrpu uvreda i prijetnji. A umijeće polemike ionako je odavno izgubljeno. No meni je već sam naslov teksta Sanje Modrić zastrašujući: “Ako se zdravi dio zajednice ne odupre ovom ludilu oko Thompsona, neće biti dobro”. Ja se smrznem kad čujem “zdravi dio zajednice”. Znate li što je “zdravi dio zajednice”?

To su “zdrave snage društva”. Tako se to nekad zvalo. Ne želim sad ulaziti u njezine naivne teorije o tome da mladež treba educirati o ustašama i partizanima pa ne bi više vikali ZDS. Znaju oni vrlo dobro i tko su bili ustaše i tko partizani i nije ih briga ni za jedne. Ostanimo samo pri “zdravim snagama”. Sjećate li se vijesti u socijalizmu? Imali smo “zdrave snage”, što je jedan od najodvratnijih komunističkih termina, koji je podrazumijevao da uz zdrave snage društva postoje i bolesnici, koje treba milom ili silom preodgojiti kao što se nekad u SSSR-u i na Kubi u logorima “preodgajalo” homoseksualce, ili jednostavno potrpati u gulage. Rezolucija Informbiroa (kominforma) iz 1948. u točki 8. sadržavala je užasavajuću optužbu da su rukovodioci KPJ “pošli putem odcjepljenja od jedinstvenog socijalističkog fronta protiv imperijalizma, putem izdaje stvari međunarodne solidarnosti radnog naroda, i putem prelaska na pozicije nacionalizma”.

Dalje se rezolucija poziva na “zdrave snage” koje sigurno postoje u Jugoslaviji, a to zdravlje trebalo se mjeriti njihovom voljom da zbace Tita. Staljin je mislio da će takva osuda biti dovoljna da izazove frakcijsku borbu te preko nje smjenu vlasti, a o potrebi eventualne vojne intervencije razmišljat će se poslije. Sintagma “zdrave snage” korištena je u Češkoj, za one koji su pozvali ruske tenkove da im pomognu ukloniti prodemokratske, “nacionalističke” snage predvođene Dubčekom, koje su povele Praško proljeće. Nešto kasnije, ’71., sintagma “zdrave snage” korištena je u Jugoslaviji za one koji su se suprotstavili hrvatskom proljeću, koji su smatrali da bi se o Hrvatskoj trebalo odlučivati u Beogradu, a ne u Hrvatskoj. Slobodan Milošević također je volio palamuditi o “zdravim snagama”, to bi bili nesrbi koji bi stali na stranu Srba, poput ratnih zločinaca Frenkija Simatovića i Rahmana Morine. “Zdrave snage društva” ili, kako Sanja kaže, “zdravi dio zajednice”, uvijek je bio samo i jedino eufemizam za izdajice svog naroda. I zato osjetim snažnu nelagodu kad čujem da netko priziva “zdrave snage”. Radije bih bio od onih bolesnih.