Skupo do besmisla: Zagrebačka retro progresivnost
Stanovi u Zagrebu skupi su do besmisla. Uzroka je nekoliko: prvi je to što Hrvatska nema porez na imovinu, time ni na nekretnine, što ju je učinilo poželjnom poreznom oazom za imućne Europljane. Oni ovdje kupuju nekretnine kako bi sakrili svoju imovinu od poreznika kod kuće, što je dobro zbog priljeva novca u Hrvatsku, ali je loše za one Hrvate koji trebaju stan, a nemaju tatu tajkuna koji im može uskočiti.
Drugi su vrlo niski porezi na rentanje nekretnina na Jadranu, što dovodi do visokih profita od rentanja apartmana: posljedično, nakon turističke sezone vlasnici apartmana zarađeno ulažu u – dodatne nekretnine. Iznajmljivači kupuju sve što se nađe na tržištu ako je čemu.
Treći je nesretni POS, koji ni na koji način ne potiče natalitet – jer ne postoji nikakva obaveza bračnog para koji je takav stan kupio da izrodi kakvu djecu, niti imaju interesa to učiniti. Pametnije bi bilo povlaštene kredite davati onima koji već imaju djecu, a nemaju nekretninu, ili nemaju dovoljno veliku nekretninu, a naročito povoljne uvjete kreditiranja, gdje bi država preuzela znatan dio, davati onima s troje i više djece, kao u Mađarskoj. Na taj bi se način poticalo ljude na zasnivanje obitelji jer bi im to otvorilo mogućnost da povoljno kupe stan. Ovako sve ostaje na nadi da će ljudi, kad kupe stan, odlučiti imati djecu. Zašto bi, kad mogu jeftino dobiti stan, a novac potrošiti na putovanja i zabavu?
Mudra zagrebačka gradska vlast odlučila je tomu doskočiti gradnjom stanova za dugoročni najam, za one s malim primanjima. Zgrada koju Grad planira graditi u Podbrežju moći će primiti 1000 ljudi na osam katova. I izgledat će kao zgrade u Pjongjangu, ili one koje je Honecker gradio u DDR-u, plattenbau. Humano stanovanje na komunistički način.
Ta arhitektonska divota jednostavno poziva na samoubojstvo. Zar smo stvarno toliko nisko pali da će ljudi opet morati u takvom nečem živjeti? Istina, Zagreb iz vremena socrealizma još ima masu sličnih zgrada, naročito u Novom Zagrebu, ali slične projekte “socijalnog stanovanja” Englezi i ostali davno su porušili jer su postali leglo kriminala, prostitucije i dilanja, a ni dijelovi Novog Zagreba poput Dugava nisu daleko od te reputacije. Izgleda da se malo naučilo od Bandićeva projekta Sopnica – Jelkovec, gdje se nakon gradnje sličnih projekata stopa krađa, provala i obiteljskog nasilja u kvartu u kratkom roku udvostručila, a broj predmeta sesvetskog centra za socijalnu skrb skočio sa 6 na 11 tisuća.
No nije Milanović bez razloga svojedobno rekao da “SDP pobjeđuje tamo gdje su zgrade više od pet katova”. Takve su zgrade katastrofa iz više razloga, o tome postoje brojne studije. Ako već Tomica ne zna ništa o tome, trebao bi znati Korlaet.
Riječ je o nehumanom socijalističkom modelu gradnje, trpanju “ljudskog materijala” u betonske blokove koji su rasadnik za depresiju i smrt za natalitet, a sve su to odobrili zeleni gradonačelnik i njegova osviještena ekipa. Vjerojatno podsvjesno, a možda i svjesno, znaju da takvi uvjeti stvaraju otuđene ljude odvojene od stvarnog svijeta koji onda glasaju za Možemo. Komunisti na selu i u predgrađima s kućicama u cvijeću nikad nisu mogli pustiti svoje korijenje kao u prenatrpanim velegradovima.
Kad smo kod Zagreba, spomenimo patetično preseravanje nad umjetničkom instalacijom – omatanjem paviljona na Zrinjevcu umjetnice Ivane Franke, a o trošku Grada. Christo i Jeanne-Claude to su isfurali prije 50 godina. Možda je vrijeme da uvedeno pojam retro progresivnost, kako za socrealističku betonsku arhitekturu koja je odraz mentaliteta komunističkih betonskih glava tako i za omatanje zgrada.
Takvi su kakvi jesu: EU u Srbiji i Srbi u Splitu
U Srbiji je otvoren minimuzej u slavu Draže. Pa naši šalju prosvjedne note Srbiji i pišu da to nije u skladu s europskim vrijednostima. A niti je Srbija EU niti ih je briga za europske vrijednosti. Meni isto tako nimalo ne smeta što Srbe nije briga za europske vrijednosti, što se mene tiče, mogu dizati spomenike Putinu ili Adolfu. Brine me komu ih mi dižemo u Hrvatskoj.
Dakle, u Splitu je Miljenko Smoje, duhovni otac Ferala i perjanica Orjune, dobio svoj spomenik. Koliko je to u skladu s europskim vrijednostima, podignuti spomenik čovjeku koji je otvoreno podržavao Čičinog duhovnog i političkog nasljednika, Slobu Miloševića? Čovjeku koji je bio zakleti komunist, pobornik jednog totalitarnog režima nespojivog s onim što su, bar deklarativno, europske vrijednosti? Ako se htjelo postaviti spomenik “splitskom oriđinalu” ili legendi, prije bi ga zaslužili Mare Žebon ili pijani Pajdo.
Samo kao kratki podsjetnik: Smoje je pozdravio Miloševićevu “antibirokratsku”, u stvarni velikosrpsku revoluciju, te “događanje naroda” na Gazimestanu. Hajduka se odrekao kad su petokraku zamijenili hrvatskim grbom, rekao je da više nikad neće doći na utakmicu, i toga se i držao. Torcidaše je 1985. zbog nereda nakon utakmice sa Zvezdom prozvao da su “kleronacisti, fašisti … opasni, opaki, zadojeni mržnjom i još tuku pitomce”. “Krive su tešte kvadrate, one hrvatske horde koje su se u fini, crveni, jugoslavenski Split spustile s druge strane brda”, napisao je u Slobodnoj. 1988. je prekorio tadašnje splitske gradske vlasti što nisu bile na Miloševićevu mitingu u Kragujevcu: “A baš Split ne smi švigavat, nego mora biti na poprištu svake bitke za Jugoslaviju. Da se mene pita, išla bi splitska delegacija u reprezentativnom, najjačem sastavu”, napisao je. Našlo bi se toga još dosta.I dalje mislite da je problem Hrvatske spomenik Draži u Beogradu? Jest, na neki način. No kad već Hrvatska traži od Srbije da prestane s praksom rehabilitacije četništva u Srbiji, bilo bi dobro i da prestane s praksom rehabilitacije četništva i orjunaštva u Hrvatskoj.
Pobuna studenata: Mogu otići u restoran
Tipično je za studente da se bune. Mladi ljudi su buntovni i traže promjene poretka jer traže svoje mjesto u svijetu, oni su mladi lavovi i lavice i zazivaju revolucije kako bi na čelo čopora došli oni umjesto starih i isluženih lavova. To je normalno za adolescente, kao i to da puno bolje znaju što ne žele nego što zapravo žele. Nekad su studenti prosvjedovali protiv ratova na Bliskom istoku i u Vijetnamu, proljećari su prosvjedovali zbog Hrvatske i završavali po komunističkim zatvorima.
Još u 19. stoljeću tukli su se s policijom zbog Mađara i skidali zastave, riskirajući batine od žandarmerije i robiju, a sad kad je svijet na rubu globalne kataklizme, demokracija u krizi, a slobode s kojima smo odrastali ukidaju se jedna za drugom pod nakaradnim izgovorima, studenti se opet bune. Dobro je znati da su još buntovni i spremni izložiti svoj život i slobodu opasnosti. U njima još ima borbenog duha.
Problem je samo razlog pobune. Iako je hrana u zagrebačkoj menzi jeftinija nego i u jednoj menzi u Europi, osim naravno saborske, a oni koji su studirali vani kažu možda i najbolja, nekima je problem nedovoljno veganskih obroka u menzi. “Ima deset vrsta mesa, zašto nama nude samo soju”, kaže studentica a da čega drugog nego Filozofskog fakulteta. A usput, obroci su samo vegetarijanski, a ne i veganski. Pa su krenuli i s peticijom.
Uprava SC-a želi najprije vidjeti koliko ima vegana i je li to logistički moguće, ali pobunili su se ljubitelji životinja koji tvrde da su veganski obroci u studentskoj menzi “osnovno ljudsko pravo”. Naravno, svačije je ljudsko pravo jesti što ga volja. Samo, pitanje je je li svačije ljudsko pravo izvolijevati da se za njega sprema nešto posebno i zasebno tamo gdje se obroci spremaju za stotine i tisuće ljudi, s obzirom na to da menze baš nisu a la carte restorani (a i oni nerijetko nemaju vegansku ponudu, naročito oni s Michelinovim zvjezdicama gdje imate samo degustacijski meni).
No “studenti imaju pravo da ne budu gladni, ako je i samo jedan vegan”, poručuje njihov predstavnik. Imaju, naravno, uvijek mogu otići do prvog restorana s vege ponudom i pojesti nešto što im odgovara. Ili otići do placa i kupiti si malo sirove mrkvice i celera pa to grickati. Ono što mi je posebno nejasno jest zašto ti studenti jednostavno, umjesto mesnih jela, ne uzmu dva-tri priloga i imat će vegetarijanski obrok. Izbor je odličan, cijene su smiješne. A i trave i biljaka ima u izobilju, pogotovo otkad je Tomašević na vlasti.
Problem nije veganstvo, to je svačije pravo na izbor, problem je što sve više mladih ljudi misli da se svijet okreće oko njih, a sve je manje onih koji shvaćaju da nitko nikom ništa nije dužan dati besplatno, što ostavlja dojam razmaženosti, dojam da stvaramo generaciju narcisa. Nakon vegana doći će na red oni koji imaju specifične zahtjeve poput halal hrane za muslimane, potom oni koji jedu bezglutensko ovo i ono, koji su na low carb dijeti, pa oni na low fat ili UN ili keto dijeti, dijabetičari i ostali koji zbog kroničnog stanja ili bolesti stvarno i moraju jesti neku svoju posebnu hranu, i svi ostali sa specifičnim zahtjevima koje niti jedna logistika ne bi mogla zadovoljiti – osim u slučaju da ostavite na raspolaganju samo halal-veganske-bezglutenske obroke pogodne za dijabetičare u ponudi pa će onda oni “normalni” morati u dućan po sendvič. Čisto zbog principa, možda je vrijeme da vratimo vojni rok. Ali ovaj put kao u Izraelu, za oba spola. U protivnom, iduća studentska revolucija mogla bi biti motivirana nedostatkom besplatnog ljepila kojim bi se lijepili za pločnike tijekom “klimatskih prosvjeda” ili lošom kvalitetom trave koja se dila u krugu SC-a.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.