Hrvatska dobila posljednje upozorenje nakon kojeg nema više opravdavanja: U pitanju je opstanak

Vrijeme predbožićne i božićne blagosti i novogodišnjeg ugođaja pri ispraćaju godine na zalasku uvijek donosi radost, optimizam, nadu, vjerovanje i posebno želju neponavljanja u novoj godini propuštene dobrote i svega onog što je opterećivalo pučku svakodnevicu.
Doživljaj takvih vremena i osjećaj mira, ljepote i sigurnosti u njima ostavlja vrijednosni trag u nama i vjerovanje kako je ipak moguće i u nemirnim vremenima doseći smisao najavljivanja, postupanja, vođenja i upravljanja primjeren upravo onima kojima buđenje i življenje u novom danu predstavlja i novi egzistencijalni životni izazov. Uvijek se s velikom nadom nakon blagdanskih božićnih i novogodišnjih vremena očekuje nastavak sukladan upućenim željama i najavama s političkih visina, s riječima koje ne bi trebale ostavljati sumnju sadržajem i načinom izgovorenog niti nakon blagdanskih dana.
Koliko je takvih želja hrvatskom puku upućeno dosad s velikim političkim žarom upravo u predblagdanskim i predizbornim vremenima, s najavama novog sutra i početka kao da prethodnih godina nije ni bilo niti je u njima bilo egzistencijalne složenosti za znatan dio hrvatskog puka. Povratak nakon blagdanskih ugođaja u hrvatsku političku, društvenu i ukupnu realnost u pravilu je u minulim vremenima slijedio velikom brzinom i praktički odmah nakon završenih blagdanskih predstava i spuštanja zavjese.
Stvarnost opominje
Prolazila su tako vremena i godine bez promjena političkih navika, dok su blagdanske želje poprimale obrazac političkog formalizma nakon kojeg se odmah po završetku blagdanskih svetkovina ponovno počinje voziti istim političkim smjerom. Ovogodišnje podizanje sadržajnosti i odlučnosti najava dijelom je razumljivo s obzirom na nastupajuću izbornu godinu, no nakon njih, posebno vezanih za demografsku problematiku, nema više nazad niti će biti moguća opravdanja općim društvenim, političkim, ekonomskim, financijskim i sličnim okolnostima. Osim toga, mjerila postupanja nisu najave niti one to mogu biti, već primarno provođenja istih s mjerljivim rezultatima vidljivima u ukupnoj hrvatskoj populaciji te hrvatskom društvu i prostoru.
Hrvatska nas demografska stvarnost opominje po praktički svim pokazateljima i trendovima pa su ove blagdanske i predizborne najave po sadržajnosti, snazi izrečenog i uvjerljivosti pozicijske odgovornosti zadnja najava nakon koje nema više opravdavanja za nečinjenje, političko odmicanje od znanstvene dokazanosti ili dodjeljivanje provedbe pojedincima s limitiranom spoznajom o, kako učestalo s političkih uzvisina navode “ključnoj, strateškoj, prioritetnoj… problematici ili pitanju svih pitanja u hrvatskom političkom djelovanju”.
Pripremna postupanja
Političke su predstave o demografskom pitanju u ovakvim poodmaklim negativnostima koje se izravno odražavaju na hrvatsku budućnost i sve temeljne društvene, prostorne i državne sustave, ponajmanja potreba dokazivanja političkih želja djelovanja, s obzirom na to da je sve programski rečeno već na samom početku izvršnog djelovanja, i to na stručno-znanstvenim temeljima. Nije teško čak ni prepoznati autorsku programsku sadržajnost i jasno uočiti odmak od političke terminološke i izričajne prakse.
Nastavak je trebao biti po upravo takvoj programskoj osnovi, no dodjelom izvršnog upravljanja “strateškog izazova suvremene Hrvatske” pozicijskim namjesnicima bez elementarne predmetne stručnosti, unaprijed su se znale provedbene mogućnosti “postavljanja demografske problematike u temelje gospodarskog, regionalnog, ruralnog i ukupnog razvitka Hrvatske”. Takvi su se pokazali i rezultati, kao uostalom i provedbeni nastavci sa sličnom razinom spoznaje. Prisjetiti se valja zato predmetnog programskog uvođenja u neosporno najvažnije pitanje hrvatske sadašnjosti i budućnosti.
“Demografsku revitalizaciju postavit ćemo u temelje gospodarskog, regionalnog, ruralnog i ukupnog razvitka Hrvatske kao strateški izazov suvremene Hrvatske i njezine budućnosti. Najvredniji hrvatski potencijal oduvijek su bili ljudi i njihove vrijednosti, koji s tradicijskim i prostornim obilježjima čine civilizacijsko bogatstvo Hrvatske i Europe, a naša je zadaća i obaveza to bogatstvo sačuvati, razvijati i prenositi na buduće naraštaje.
Negativnosti se pojačavale
Posebno su negativna dva demografska procesa u hrvatskoj populaciji: dugotrajni prirodni pad stanovništva i intenzivno recentno iseljavanje mladih i obrazovanih, prema kojima se institucionalno i programski moraju usmjeravati modeli demografske revitalizacije, poticanje ostanka i zapošljavanja” (Hrvatska demokratska zajednica, Izborni program Vjerodostojno, Zagreb, 2016.).
Prihvaćanjem takvog uvoda u izvršno djelovanje nakon izbora 2016. nije se očekivao odmak prema pozicijskom formalizmu niti svođenje “strateškog izazova suvremene Hrvatske” na priredbe javnog političkog dokazivanja uspješnosti s trendovima demografskog sloma u pozadini.
Kako je vrijeme prolazilo, demografske su se negativnosti pojačavale, a posebno intenziviranje prirodnog pada stanovništva pa je nakon 2016. u Hrvatskoj samo prirodnim putem izgubljeno oko 150.000 osoba ili brojnost stanovništva gotovo 4 Ličko-senjske županije. Politička se zabrinutost nad tim brojkama trebala podići na najvišu moguću razinu, no u relativnoj je političkoj mirnoći i ljutnji na znanstvena ukazivanja dočekan i kraj 2023.
Ključno pitanje opstanka
Upriličena je Konferencija o demografskim promjenama u Hrvatskoj i Europi s velikom političkom pompom i sudjelovanjem “velikih političkih i znanstvenih europskih faca” kao poseban dokaz brige o hrvatskom strateškom izazovu, ali bez ijednog hrvatskog znanstvenika koji su po političkim procjenama mogli samo pokvariti ugođaj pozicijskog zadovoljstva. Izgovorene sadržajnosti potvrdile su ponovno razinu spoznaje neposrednih izvršitelja i nastavak primarno retoričkog djelovanja po ključnom pitanju hrvatske budućnosti, uz poseban naglasak “vrijeme je da se suočimo s ovom strukturnom temom za opstanak hrvatskoga naroda, hrvatskoga društva pa, u konačnici, hrvatske države”.
“Demografija je ključno pitanje za opstanak hrvatskoga naroda. Mi smo prepoznali demografski problem u Hrvatskoj na početku svog mandata. I upravo stoga što možemo reći da smo čvrsti i stabilni, demokratski i institucionalno, ekonomski i financijski, vrijeme je da se suočimo s ovom strukturnom temom za opstanak hrvatskoga naroda, hrvatskoga društva pa, u konačnici, hrvatske države, jer sve ovo što radimo, radimo radi ljudi, a na nama je zadaća da naših ljudi ne bude manje, već ubuduće da ih bude i više. O našoj pojedinačnoj sposobnosti da u tome uspijemo ovisi naša kolektivna budućnost” (Vlada Republike Hrvatske, 11. prosinca 2023.).
Najavljena je na istoj konferenciji i Strategija demografskog razvitka kao ključni dokument i osnova budućeg postupanja, ali uz veliko iznenađenje znanstvenika u radnoj grupi za njezinu izradu, koji je nisu ni vidjeli tjedan dana prije objave niti su znali njezinu sadržajnost, pa bi se zaista mogli složiti s političkom najavom “vrijeme je” u navijačkom stilu. “Demografska revitalizacija predstavlja glavni prioritet hrvatskoga naroda i hrvatskoga društva.”
Jačanje standarda
“Moramo zaustaviti negativne trendove i onda malo-pomalo ih nastojati kombinacijom različitih politika i demografskih mjera, imigracijskom politikom, stambenom politikom, jačanjem standarda, a prije svega, uvjeren sam u to, društvenim optimizmom, dovesti u povoljniju situaciju, nego što je sada”, istaknuo je (Vlada Republike Hrvatske, 22. prosinca 2023.). “Zaustaviti negativne trendove i onda malo-pomalo” djelovati u očekivanju društvenog optimizma nije pristup prema prepoznatom demografskom problemu već na početku mandata i ključnom pitanju opstanka hrvatskog naroda, već nastavak dosadašnjeg otklona od stručno-znanstvenih ukazivanja uz koji je i nastavak demografskih negativnosti očekivan.
Najave svojom rezolutnošću ne ostavljaju više vremena za odgodu izvršnog postupanja, kao uostalom i službena statistika demografskog nestajanja, a pozicijsko političko namjesništvo nužno je ostaviti prošlosti. Vrijeme je za odmak od horizontalnih tumačenja i rješenja, od d-modelskih važnosti, od stupova na kojima se temelji politički pristup, od općenitih frazeoloških najavljivanja, od isključivog političkog neposrednog izvršnog vođenja, od prihvaćanja neumitnosti koja se “događa svima”, od isključivo političkih procjena po osjećaju i sličnih dosadašnjih formi.
Nastavak bi istih formi značio i nastavak demografskih destrukcija kojima se izravno ugrožava “naša kolektivna budućnost” i “opstanak hrvatskoga naroda, hrvatskoga društva pa, u konačnici, hrvatske države”. Zato, “što manje predstava, a što više ključnih strateških odluka temeljenih ne na političkom osjećaju, već na znanstvenim zakonitostima” i odmah uvođenje oba revitalizacijska modela i modela već primijenjenih s vidljivim rezultatima u drugim državama.



